Za vrijeme mjeseca Karttike, koji po lunarnom kalendaru nastupa u listopadu i studenom, bhaktama Gospodina Krišne savjetuje se predanija služba u Njegovom obožavanju, odnosno predanije svakodnevno devocijsko služenje i pjevanje Śrimati Radharani, Njegovoj vječnoj pratilji. Ovaj savjet za Karttiku najbolje se ostvaruje na osamljenom mjestu, ako je moguće. Ali svatko može primjenjivati izvorni način da svugdje pjeva Hare Krsna mantru, kojom se obraćamo i Radhi i Krsni: "O Gospodinova energijo (Radha), O Gospodine (Krsna), molim te uključi me u Svoju službu"

Prije mnogo godina, tijekom Kartike sa skupinom bhakta nakratko sam podsjetio Kanai Natashala, u Zapadnom Bengalu, i zaljubio se u njegovu osamu. Okružen je gustom prašumom koja se zove Šuma Jharikhanda. Ondje su prije 500 godina, šumske životinje zajedno, čudesno, pjevale Krsnina imena opčinjena Śri Caitanya Mahaprabhuom. On je Krsna Osobno u ulozi Svoga najboljeg bhakte, Radharani. Prašuma je još uvijek nedirnuta divljina za ornamentalno drveće (tamal i ashvattha), voće, i cvjetno drveće (chico, mango, zlatni champak, kadamba, i malati) i za ljekovito drveće. Kanai Natashala se smjestio navrh visoke stijene s koje puca pogled na veličanstvenu Gangu. Okružen zvukovima divljine. U Gangi prebivaju delfini a u prašumi jaguari i zmije.

Potkraj 2005, zajedno sa asistentom vratio sam se u Kanai Natashali, i tamo ostao za vrijeme Karttike. Za vrijeme šestosatne vožnje Jeep-om od glavnog svjetskog ISKCON-og središta u Mayapuru, dva puta smo prelazili Gangu (jedanput preko mosta, a drugi put skelom). Čim smo stigli obuzeo nas je spokoj. U Kanai Natashala sagrađen je novi ISKCON-ov hram pored kojeg se nalazi, na obali Gange, predivna gostinjska kuća. Bhakte na rijeci imaju kupalište, na koje se dolaze kupati i mještani. Obala je predivna, sa strmim stijenama i krokodilskim spiljama; ipak, nema razloga za brigu, jer krokodili više ne žive u njima. Sad se u njima može spokojno mantrati.

Ono što Kanai Natashalu čini posebnim je njegova povezanost sa Śri Radha-Krsnom i Śri Caitanya Mahaprabhu-om. Prema mjesnoj predaji, mjesto se smatra gupta Vrindavana skrivenom replikom Krsnine svete zemlje. Kad Radharani poželi biti nasamo s Krsnom da uživa u Njegovoj ljepoti i prisnosti, dolazi ovdje. To je i izvorno mjesto sankirtana, Śri Caitanya Mahaprabhu-ovog ekstatičnog pokreta skupnog pjevanja svetih imena Boga; Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare.

Ekstaza Śri Caitanye

Śri Caitanya otišao je u Gayu i primio inicijaciju unutar Gopala mantra, čijim se pjevanjem obožava Krsna. Tada je poželio posjetiti Vrindavan (devedeset milja južno od današnjeg Delhija) kako bi pronašao Radha-Krsnu. Śrila Bhaktisiddhanta Sarasvati Thakura napisao je u Śri Brahma-samhiti, jedna od svrha pjevanja Gopala mantre " Čista duša traži sveprivlačnog Śri Krsnu, Gospodara Gokule (zemlje krava), i božanske mljekarice". Kakav je to učinak imalo na Śri Caitanya Mahaprabhu-a opisano je u Śri Caitanya-bhagavati (Adi-khanda 17.115-137).

Jednog dana sjeo je na osamljeno i počeo meditirati na Svoju desetoro-slogu mantru. Izravno je vidio Gospodina u Svom srcu. Nakon nekog vremena, ponovno je stekao Svoju vanjsku svjesnost, počeo plakati, i dozivati Krsnu: "O moj dragi Krsna! O Hari, moj živote i dušo! Kamo si otišao nakon što si Mi ukrao srce? Vidio sam te, moj Gospodine, ali gdje si sad otišao?  "

Gospodin je tada plakao i recitirao predivne stihove o Krsni, privijao se u osjećaju ekstatične ljubavi. Tijelo mu je bilo prekriveno prljavštinom zato jer se valjao po tlu glasno vičući u agoniji; "Kamo si otišao, ostavljajući Me za sobom, dragi Moj Krsna?" Postao je jako uznemiren osjećajući ekstatičnu ljubav prema Bogu i zaplovio u ocean devocijeskih osjećaja zbog odvojenosti od Krsne. Njegovi učenici smirivali su Ga s velikom nježnošću.

Śri Caitanya im je tada rekao, "Vratite se u Navadvipu; Ja se ne vraćam Svom materijalnom životu ondje. Moram otići u Vrindavan, gdje ću vidjeti Gospodara Svog života, Śri Krsnu".

Učenici su Ga nastojali umiriti, ali On je bio potpuno zaokupljen devocijom, a Njegovo srce uznemireno. Jedno jutro, bez da se ikome javi, zanesen ljubavlju Caitanya Mahaprabhu otišao je u Vrindavan. Dok je hodao, vikao je "O Krsna! Gdje da Te pronađem?"

Nakon što je neko vrijeme putovao, Gospodin je čuo glas s neba kojim su mu polubogovi rekli, "O krunski dragulju dvaput rođenih, ne idi sada u Vrindavan. Zasigurno ćeš otići tamo kad za to dođe vrijeme. Sada se vrati Svojoj kući u Navadvipu. Ti si Gospodar duhovnog svijeta i došao si sa Svojim suradnicima kako bi izbavio ljude. Molimo Te započni Svoj pokret skupnog pjevanja. Kada raširiš obilje ekstatičke ljubavi prema Bogu, Tvoje pjevanje će preplaviti bezbrojne univerzume. Mi smo Tvoje sluge, i zato nudimo ovaj dar sjećanja Tvojim lotosovim stopalima."

Trenutno svladavši želju za da posjeti Vrindavan, Śri Caitanya Mahaprabhu okrenuo se i krenuo nazad u Navadvipu. U pjesmi, bhakta i učenjak Śrila Vishvanatha Cakravati Thakura  opisuje povratak Caitanya Mahaprabhua iz Gaye; "Vidio sam najneobičniju osobu na putu za Gayu. Njegova pojava bila je vrlo naočita, a on je projurio kao olujni oblak. Njegove oči prolijevale su suze, a On se valjao po tlu, Njegov glas bio je nabijen zanosom prema Bogu. Sve slave tom Gospodinu!" (Sri Sacinandana Vijayashtakam 1)

Na putu kući, Śri Caitanya, napravio je zaobilaznicu. Sam, zaputio se do Kanai Natashala prelazeći Gangu. Bio je to susret s ovom skrivenom Vrindavanom koji Ga nadahnuo da započne Svoj sankirtana pokret. Prije nego što je posjetio Kanai Natashalu, odigrao je ulogu nepobjedivog učenjaka, a nakon što je bio u Kanai Natashali, prisvojio je ulogu bhakte sa posebnom, nikad prije viđenom vjerom. Nakon povratka kući Śri Chaitanya osnovao je sankirtana pokret kao način potrage za Krsnom. Opisao je Svoje iskustvo u Kanai Natashali Svojim prijateljima ovim riječima (Sri Chaitanya-bhagavata, Madhya-khanda 2.180–195):

" Vidio Sam malog, predivnog dječaka, sjajne, tamne puti, crnkast kao srce tamal-ovog drveta. Njegova očaravajuća kovrčava kosa bila je ukrašena divljim cvijećem, i šarenim paunovim perom. Njegov nakit i dragulji bili su toliko sjajni da Ga nisam mogao dobro ni vidjeti. Zato mi je toliko i teško opisati ljepotu predivno ukrašene flaute u Njegovim rukama. Njegova nježna lotosova stopala bila su ukrašena primamljivim nanožnicama. Njegove jake, milosrdne ruke nadjačale su snagu i ljepotu plavih stupova Kako da opišem Njegov čudesni zlatno – žuti svileni dhoti, Njegove naušnice u obliku ribe su se ljuljale, a tek Njegove velike oči u obliku lotosovih latica? Slatko se smiješio dok Mi je prilazio, a nakon što Me zagrlio, iznenada je otrčao."

Śri Caitanya se tad onesvijestio. Bhakte su Ga brzo podignuli i počeli pjevati "Krsna! Krsna!" Malo su ga uspjeli primirili, ali Ga nisu mogli u potpunosti smiriti. Bez prestanka je plakao "Gdje je Krsna? Gdje je Krsna?"

Bhakte su tada predložile Caitanya Mahaprabhu da ih povede u kirtan, a evo što je On napravio. Započeo je sankirtan pokret, koji je opisao svoje pitanje; " Gdje je Krsna? Gdje je Krsna?". U Śri Caitanya-charitamriti (Antya-lila 17.60-61),  ovakvo raspoloženje  Śri Caitanya pokazuje "Jao! Gdje je Krsna, bogatstvo Mog života? Gdje je lotosooki? Jao! Gdje je božanski ocean svih transcendentalnih odlika? Jao! Gdje je predivni crnkasti mladić odjeven u žute halje? Jao! Gdje je junak rasa plesa sa mljekaricama? Gdje da odem? Gdje da ga nađem? Molim te reci mi. Otići ću tamo."

Naše ispunjavanje cilja

Trebamo boraviti na svetom mjestu kako bi svu našu pažnju usmjerili ka pjevanju. Dok pjevamo moramo se sjećati Śrila Prabhupadinih uputa:

Oni koji su uzeli utočište lotosovih stopala Śri Caitanya Mahaprabhua mogu razumjeti to Njegovo stanje obožavanja Svevišnjeg Gospodina Krsne, u odvojenosti se očituje istinsko obožavanje Gospodina. Kada osjećaji odvojenosti postanu vrlo jaki, osoba stječe mogućnost da susretne Śri Krsnu. Takozvani bhakte budalasto zamišljaju da su susreli Krsnu u Vrindavani. Takvo razmišljanje može biti korisno, ali ustvari Krsnu je moguće susresti preko načina odvojenosti kojoj nas je podučio Śri Caitanya Mahaprabhu. (Chaitanya-charitamrita, Adi-lila 4.108, Purport)

Takvi osjećaji  potrebni su da bi se susreo Krsna. Kada u ovom svijetu osjećamo odvojenost, postajemo potišteni i uznemireni zato što ne možemo udovoljiti našim vlastitim željama za zadovoljenjem. Ali osjećaj odvojenosti od Krsne je drugačiji. Probuđuje u nama želju da zadovoljimo Krsnu. Kad netko osjeća odvojenost od Krsne, događa se nešto predivno. Fizički, Gospodin možda nije prisutan, ali zahvaljujući jakim osjećajima, postaje prisutan u našem srcu. To je nešto što je potrebno proživjeti da bi se razumjelo.

Splavovi i Brodovi

Dok smo bili u prašumi, privremeno nam se pridružio Mr. Santosh Singh, businessman koji posjeduje splavove koji plove Gangom. Poznat je po tome što sve bhakte prevozi besplatno. Kada sam ga upitao zašto to čini, objasnio mi je, "Želim da mi bhakte dozvole slobodan prolaz preko oceana uzastopnog rađanja i umiranja, kad za to dođe moje vrijeme. "

Podsjetio me na splavara u zabavama Gospodina Rame. Kada su Rama, Sita i Lakshmana stigli do rijeke koja odvaja njihovo kraljevstvo od prašume, splavar ih je preveo preko.

Kada su stigli na drugu obalu, započelo je Gospodinovo progonstvo, stoga je Rama rekao Siti, "Daj splavaru svoju bisernu ogrlicu."

Splavar je odbio Sitinu ponudu rekavši, " S ovu stranu zemlje, splavari imaju poseban sporazum: prevoze jedni druge besplatno. Zato ne mogu prihvatiti vašu isplatu."

Rama je bio iznenađen. Otkada je On postao splavar?

Čovjek Mu tad odgovori; " Moj Gospodine, ja sam malen splavar; prevozim ljude s jedne strane rijeke na drugu. Ali Ti si veliki splavar, Ti prevoziš uvjetovane duše preko oceana rođenja i smrti. Kad stanem pred taj ocean, molim Te ne traži od me ikakve naknade. Neću ti moći dati nikakvu prikladnu naknadu. Molim Te također me prevezi besplatno.

Veliki bhakta Śrila Locana Dasa Thakura opisao je da Śri Caitanya Mahaprabhu također splavar:

O braćo i sestre! Tko želi preći ocean materijalnog postojanja? Splav mog voljenog Śri Caitanya prevozi sve preko materijalnog oceana, ulaz je besplatan. Duhovni Gospodar je kormilar na brodu svetog imena. Svojim podignutim rukama, potiče sve da pjevaju. Uz pomoć vjetra božanske ljubavi, sva živa bića lako će prijeći materijalni ocean.

Kanai Natashala je osobito mjesto za upijanje načina devocije Śri Caitanye. Samim posjetom, osoba se oslobađa groznog utjecaja sadašnjeg materijalističkog doba. A ako osoba tamo može ući u brod svetih imena, ubrzo će osjetiti transcendentalni zanos kojim darežljivo osjeća milost Śri Caitanyinu.

Copyright The Bhaktivedanta Book Trust. Used by permission.