KADA BHOGA POSTAJE PRASADAM? 

To je prekrasno pitanje jer je cijeli pojam pretvaranja nečega što je materijalno u duhovno, stvarno neobično. Sjećam se kad sam  kao bhakta u Montrealu, radio pozivnice za program. Na pozivnici je, otprilike, pisalo: “Budite svjedoci pretvaranja materije u duh ispred vaših očiju”.  Bio je to jako dobar naslov i privukao je mnogo ljudi, ako se dobro sjećam, bilo je to predavanje na Sveučilištu McGill I hramski predsjednik je najavio studentima da će se sada to desiti, da će vidjeti manifestiranje duha pred njihovim očima i studenti su jako napeto iščekivali što će se dogoditi. Donijeli smo posudu s prasadamom za ponudu (sa gozbom) pred sliku Panca tattve. Odao sam poštovanje, zazvonio zvoncem, ustao i izjavio: ”Evo, obična hrana sada je pretvorena u duhovnu supstancu , a kao dokaz ćete vidjeti što će se dogoditi kad pojedete tu hranu i kakav utjecaj ona ima.” Krsna kaže: “pratyaksavagamam dharmyam”…dokaz je u ovom slučaju u okusu i mi znamo da čašćenje Krisninog prasadama ima neobičnu moć i sigurno je različito od jedenja iste vrste hrane koja nije ponuđena Gospodinu i koja nije kuhana s ljubavlju. U svakom slučaju, vratimo se originalnom pitanju -kada bhoga postaje prasadam? Postaje prasadam kada je ponuđena Gospodinu, i naravno, da bi ponuda bila uspješna, mora biti prihvaćena. Kada Krsna prihvati što Mu je ponuđeno, to postaje prasadam. U Giti je rečeno: “prasade sarva-duhkhanam”. Taj prasadam uništava svu bijedu, osjećamo se jako uzvišeno, povoljno. Prema riječima Rupe Goswamija uništava se prošla karma. Što je to što biva ustvari prihvaćeno? Je li sama hrana? Krsna kaže:” Patram puspam phalam toyam yo me bhaktyä prayacchati” prihvaćam samo bhakti, možeš ponuditi list, cvijet, mlijeko, vodu, preparacije kuhane na ghiju, ali devocija nosi preparacije Krsni i to čini preparacije pogodnima za prihvaćanje. Znamo iz Isopanisade da iako je Krsna jako daleko, On je i jako blizu. Stoga, gdje god da se nalazimo i ponudimo nešto Krsni, devocija dovodi Krišnu. Ali morali bismo prepoznati da sve ponude nisu na istom nivou. To ovisi o prirodi posvećenika. Iako ima mnogo načina kategoriziranja, u ovom slučaju možemo govoriti o tri vrste posvećenika i tri vrste ponude:

1. motivirano nuđenje
2. čisto nuđenje
3. nuđenje s ljubavlju

1. motivirano - kada ljudi nude nešto Krsni s idejom da će dobiti materijanu korist, da će biti oslobođeni od patnje. Vidimo to stalno, ljudi donose hranu i cvijeće i mnoge stvari u hram s idejom da ako daju Krsni, sve će biti uspješno, zdravo, da će djeca naći  prikladne bračne drugove i sl. Netko dođe da bude oslobođen neke vrste patnje, da se oporavi od neke bolesti. To je nuđenje s nekom motivacijom.

Motivirano nuđenje može biti učinjeno na dva načina:

a)      ako je učinjeno kroz Guru-parampara, Krišna će to prihvatiti, kroz čisti Guru-parampara, jer čisti bhakte su jako milostivi i kako bi uzdigli motivirane bhakte oni opsjednu Krišnu da prihvati oskudnu ponudu materijalističkog bhakte i ta čistoća čistoga bhakte- to postaje ponuda što pretvara nečisto nuđenje u čisto kroz  “via media” Guru-parampara .

b)       Kada osoba nudi hirovito, ne kroz Guru-parampara, može se očekivati da ta ponuda neće postati prasadam, ostat će bhoga. Ima li takva ponuda ikakve dobrobiti? Da. Ima dobrobiti u smislu da osoba misli: ” barem ovo nudim  Krsni.” U svakom slučaju akarma sarva karma moksa kama ako osoba misli na Krsnu, ima dobrobit, konačno se pročisti. Ako Krsna ne da neku posebnu milost toj osobi, ta ponuda ostaje bhoga, Krsna to neće prihvatiti… yasya prasadad na gatih kuto "pi… neće prihvatiti ako ne dolazi od Guru-parampara, tada to nije prasadam već bhoga.

Često se postavlja zanimljivo pitanje. Imamo mnogo novih kongregacijskih članova koji nisu inicirani i  koji također nude hranu. Je li njihova ponuda prasadam ili  bhoga?

U ovom slučaju moramo razmotriti snagu učeničkog nasljeđa, drugim riječima, učeničko nasljeđe nije ograničeno samo na inicijaciju. Ako netko primi instrukciju od autoriziranog Vaisnava propovjednika da bi trebao ponuditi hranu, tada će na osnovu toga Krsna prihvatiti tu ponudu. Neće odbiti ozbiljan pristup osobe, jer ustvari, osoba prihvaća Guru-parampara iako osoba još nije prošla kroz proces dikse.

2. Druga vrsta ponude je čista ponuda. Kada posvećenik nudi nešto Krsni da Ga zadovolji. Posvećenik nije motiviran, ali želi zadovoljiti Gospodina i zato nudi kod kuće slikama, njegovim Božanstvima, Salagram silama ili u hramu. Pujariji čista srca žele zadovoljiti Gaura Nitai, Radha Krsna. Čak i ovdje postoje dvije vrste nuđenja:

a) regulirano i  
b) spontano nuđenje.

a) regulirano je kada posvećenici iz dužnosti nude Krsni, slijedeći pravila i propise i čineći sve ispravno.

b) druga vrsta je kada posvećenici sve čine u pravilno, ali to ustvari čine iz spontane privlačnosti prema Gospodinu. Oni već imaju određeni nivo privrženosti. I nije im obveza raditi stvari na način na koji su poučeni od Gurua i sastra, što je prevladavajuća motivacija, već čineći stvari u skladu s Guruom i Sastrama, u posvećeniku će se probuditi prirodna privlačnost prema Krsni. Oni to spontano čine jer imaju privlačnost. Ta privlačnost je malo drugačija od zrele ljubavi, duhovne ljubavi, ali je ima u svakom slučaju. Isto tako, oba čista nuđenja trebaju biti učinjena kroz Guru-parampara.

Imamo i različite vrste prasadama, na način da kada nešto ponudiš Krsni iz dužnosti- Krsna to isto tako prihvaća iz dužnosti. Osjeća se vezan tom dužnošću. Čak i u Giti Krsna kaže: “ako bih propustio izvršavati propisane dužnosti, ljudi bi sljedili Moj put”. Drugim riječima, Krsna djeluje iz dužnosti. Ali kada Krsni nudimo s ljubavlju, Krsna  smatra  da od svih predanika predanih Njemu, najdraža Mu je Osoba koja Mu nudi s ljubavlju,. Priya, Krišna kaže. Slično tome, Krišna uzvraća u ljubavnoj razmjeni s tom osobom također. Prirodno se postavlja pitanje postoje li različite vrste prasadama. Odgovor je DA. Krišna kaže: “ye yatha mam prapadyante tams tathaiva bhajamy aham, kako Mi se natko preda, prema tome ga nagrađujem”. Stoga, prema kvaliteti i kvantiteti predanosti kako netko nudi Krsni, ta ponuda proporcionalno postaje prasadam na nivou kvantiteta i kvaliteta. Isto je zanimljivo da je posvećenikova mogućnost kušanja prasadama recipročna njegovoj predanosti, mogućnosti njegova nuđenja prasadama. Drugim riječima, posvećenici će dobiti dobrobit i ukus duhovne prirode prasadama na istom stupnju načina na koji su manifestirali predanost u nuđenju prasadama .. Što je to što je različito? Što se događa, kako to prasadam postaje duhovan?  Vidimo da hrana vizualno ostaje ista. Ali ono što se ustvari događa je to da Krišna uzvraća na predanost posvećenika manifestirajući svoju Svarup Sakti ili svoju Daivi Prakriti, svoju unutrašnju duhovnu moć do stupnja do kojeg posvećenik dopušta. Pod tim mislim na stupanj koji posvećenik želi, stupnanj koji manifestira kvalitetu i kvantitetu predanog služenja. Kada je Caitanya Mahaprabhu bio u Jagannath Puriju i kušao Jagannath prasad, postao je preplavljen ekstatičnim okusom prasade i dijelio je s pratiocima i slavio je govoreći da može direktno kušati slinu Krišninih lotosovih usana pomiješanu s hranom, a zatim je slavio učinak i dodir  Krsninih usana. To se događa kad je netko u  zanosu ljubavi, i kuša hranu koja je bila ponuđenu Gospodinu. U ovom slučaju nema sumnje- sposobnost kušanja prasadama Caitanya Mahaprabhua je puno veća od one koja je dostupna brahmani koji ga možda nudi Gospodinu Jagannathu. Ali taj prasadam je Krsnina unutrašnja moć koja nije različita od Krsne i to je dinamična stvar. Jer ovdje posvećenik pun ljubavi  kuša prasadam i on može kušati više duhovne moći predstavljene u tom prasadamu  od one izvorne koja je bila prisutna u pujariju koji je nudio.

3. Kratko ću se osvrnuti na treći tip ponude-nuđenje s čistom ljubavlju. Kada posvećenik dođe na nivo ljubavne predanosti, tada Krsna direktno prihvaća ponude iz njihovih ruku  i uzvraća na isti način. Stoga ljubavna predanost je devocija koju manifestiraju  Krišnini oslobođeni pratioci, vječni pratioci u duhovnom svijetu gdje su direktno uključeni u kušanje svih različitih tipova ljubavi i  ponuda s ljubavlju koje Mu posvećenik nudi. Možemo  razmotriti primjer Prahlad Maharaja i Mire Bhai-isto, dano im je da popiju otrov. Zbog njihove velike devocije taj je otrov bio pretvoren u nektar i nije imao nikakvog utjecaja na njih. Zašto je to tako? Zato jer su otrov i ukusna hrana dijelovi relativnog materijalnog svijeta. Ali kada nešto nudimo Krsni s ljubavlju, tada to postaje Krsnina sat cid ananda, njegova duhovna moć manifestirana u toj hrani. To je potpuno transcendentalno, sve je dobro. Zato otrov postaje prasadam baš kao što i pakora postaje prasadam. Ne bi trebali misliti da su ponuda ili prasadam  jednostavno bhoga ili hrana koju nudimo Krsni. Posvećenici čine cijeli život kao ponudu. “Yat karoshi yad asnasi yaj juhoshi dadasi yat”…što god činiš, konačno, svaki udisaj koji posvećenik uzima je ponuda. I kada posvećenici žive tako, kada spavaju da održe tijelo za Krsninu službu, tada to spavanje postaje ponuda Gospodinu. Jedenje hrane da se održi tijelo, jer zbog toga mogu ostati zdravi da služe Krsnu. Kada prihvate neku hranu, sapun, novac, sve te stvari su ponuđene Krišni. U New Vraja Dhami, sve što brajabasiji steknu, prvo prinesu i ponude Radha Syamasundari na pladnju, to je u  sobi Božanstava  tik do oltara. Stoga bi trebali naučiti kako ponuditi sve. Dižemo se rano ujutro i prvo što učinimo je da ponudimo molitve Gospodinu. Mantramo Hare Krsna ne kao oblik zabave, već kao ponudu slavljenja Krišne. Kada netko živi tako, tada  djelo nuđenja u određenom smislu postaje čak i nepotrebna, iako to posvećenici čine da postave primjer drugima. Takvi  posvećenici uvijek apsorbirani i žele sve raditi za Krsnu, i tako je yo me bhaktya prayachati već tu bhakti. I Krišna je željan to ponuditi. U stvari Krišna slijedi bhakte kako bi prihvatio njihovu ljubav i predanost u svakom trenutku i svakom pokretu tokom dana, pokretu tijela, svake misli koju manifestiraju u vezi sa njihovom službom za Krišnu. I to je ono za čim mi žudimo. I to je ono što posvećenici s ljubavlju rade. Žive za Krsnu i tako sve što čine postaje Krsna. Svjesnost postaje prasadam. Dječaci pastiri jednostavno sjednu s Krsnom i ne nude ništa Krsni. Oni samo sjednu i jedu ručak iz svojih torbi. Ali kada nude, tada uzmu nešto iz svojih torbi i gurnu ravno u Krsnina usta. Ili čak odgrizu pola slatke kuglice i također Mu gurnu u usta. To je ljubav. Formalnost nuđenja više ne postaje važna jer ono što Krsna ustvari želi je ljubav i predanost. Ako to postoji, tada Ga samo to zanima. Nije važno nudi li majka Yasoda mlijeko iz svojih grudi ili gopije nude svoja tijela, dječaci pastiri se hrvaju s Njim ili Mu se penju na ramena, sve to postaje prasadam jer je sve to ponuda. Mi kao Krsnini bhakte trebamo živjeti u tom svijetu prasadama i onda  mi sami postanemo prasadam. Time Krsna zaključuje Bhagavad-gitu kada kaže “brahmarpanam brahma havir brahmagnau brahmana hutam”, ako sve u svojem umu nudimo Krsni, ako su naši fizički postupci ponuđeni Krsni, ako su naše riječi ponuđene Krsni, tada konačno i mi postajemo ponuda Krsni i mi postajemo prasadam. Krsna je uvijek željan okusiti ukus naših ponuda Njemu.

Hare Krišna.

prijevod: Mayapur das & Hridayananda das
lektura: bhn. Josipa Das