U današnjim svjetovnim društvima moderno je smatrati svete spise mitološkim zamišljanjima nerazvijenih ljudi. Škole nas uče da sa današnjim razumijevanjem fizike, medicine, psihologije, demokracije i tako dalje, imamo malo koristi od takvih spisa, osim njihove književne vrijednosti. Oni koje shvaćaju spise doslovno dobivaju opis “fundamentalisti”. Može biti elegantno posuđivati ideje iz Vedskih spisa – yoga, meditacija, pjevanje mantri: Ali živjeti po zakonu spisa se smatra zastarjelo i prejednostavno.

Da bi dobili duhovnu korist od mantranja Krsninih imena, za to ipak trebamo poštovanje za Krsnu u svim Njegovim oblicima, uključujući Njegove spise. Krsna se pojavio na zemlji prije 5.000 godina u Svome originalnom obliku. Nakon što je otišao u Svoje vječno prebivalište, Njegova “književna “ inkarnacija Vyasadeva je sastavio “šlag” Vedskih spisa,  Srimad-Bhagavatam. Srila Prabhupada je napisao da je čitanje tog spisa jednako viđenju Krsne licem u lice. Jer riječi Bhagavatma opisuju Krsnu, i stoga su duhovno jednake sa Njime. Ako hulimo Bhagavatam, druge Vedske knjige ili knjige čiji zaključci slijede Vede, vrijeđamo sveto ime, i tako uvelike otežavamo svoj napredak u mantranju.

Što zapravo smatramo “ Vedskom literaturom”? Za razliku od modernih učenjaka, Srila Prabhupada a nije koristio termin Vedski samo za određeni period u povijesti Indije. Sljedeći prijašnje duhovne učitelje u svojoj liniji, on je sa razlogom koristio taj termin za sve tradicionalne svete Indijske knjige. I “Književnost koja je u skladu sa Vedskim zaključcima” se odnosi na bilo koju knjigu, koja nas poput Veda, vodi prema pravilnom razumijevanju našeg odnosa sa Bogom.

Izbjegavamo ovu uvredu Krsninom svetom  imenu, ako prihvaćamo generalni koncept spisa, poštujemo autentične spise drugih tradicija, a ne samo naše, ako poštujemo, ali izbjegavamo spise koje uče važeće, ali “niže” religiozne principe, i ako odbacujemo pseudo spise koje se protive ljubavi prema Bogu.

Također izbjegavamo ovu uvredu, ako obožavamo Krsnu sa svojom inteligencijom kroz pažljivo studiranje i primjenu svetih spisa. Takvo proučavanje nam daje također i polet i vodstvo za dostizanje devocijske službe prema Gospodinu. Dobivamo sreću iz svakoga aspekta Vedske literature kojeg pročitamo. I mi se sa velikom pažnjom pridržavamo jasnog značenja i primjena koji su u skladu i sa tekstom u cjelini i primjerima oslobođenih duša.

Kultura prosvjetljenja

Jedan razlog da ljudi odbijaju sam koncept svetih spisa je da riječ spis u njima budi duh društva koja su zabranjivali smijeh na  Sabbath, ili su izjavljivala da je put do savršenstva sistem kompleksnih rituala koji malo osoba mogu izvršiti, a još manje njih shvatiti. Osim toga spisi sadrže fantastične priče o čudima i natprirodnim događajima za koje moderna znanost tvrdi da ih je raskrinkala odavno. I nisu li ti spisi proizvod nesavršenih osoba.

Stvarnost je da kada se pravilno shvate i primjene, pravi spisi djeluje kao vodič i knjiga upustava za ljudski život i svemir. To je knjiga postupaka za ovaj poduhvat materijalne kreacije. Iz spisa, popraćeno oralnom tradicijom, učimo metode duhovnog uzdizanja, uključujući mantranje svetoga imena. Iz spisa učimo o životu prošlih svetaca, mudraca i Krsninih inkarnacija. U stvari, priče iz spisa, bilo u pisanom ili govornom obliku, su osnova za prenošenje i osnivanje kulture prosvjetljenja.

Shvaćanje fantastičnog

Sigurno je da je istina da mnoge priče u svetim spisima izgledaju neobično našem znanstvenom svijetu. Ali mnoga današnja tehnologijska čuda su izgledala kao fikcija i nevjerojatna samo par desetljeća prije. Stoga nije nemoguće da su prijašnja društva mogla imati sposobnosti i stručnosti koje danas nisu dostupne. Naprimjer, drevne građevine u Peru je nemoguće ponovno napraviti koristeći moderne metode. Pogled da je tehnologija uvijek napredovala i da nije mogla biti veća nego što je sada, može biti netočan. U stvari, čak je i nedavna povijest pokazala da je u drevnoj Grčkoj postojalo toliko znanja, pa je bilo izgubljeno u Europi u Srednjem Vijeku, da bi se opet postepeno pojavilo. Razumno je i logično, pretpostaviti, da je ono što je opće znanje danas, kao tv i internet, jednog dan dana u budućnosti nestati i kasnije se opet pojaviti. Pored toga i danas postoji mnogo jakih empirijskih dokaza za postojanje natprirodnog. Ali budući da moderna znanost ne može objasniti te dokaze, obično se zataje.

 Također, Vede – sa svojim informacijama o duhu i suptilnoj materiji – pružaju pogled na svijet koji čini naizgled nemoguće jednostavnije prihvatit. Naprimjer, jednom kad shvatite da je duša, ili život neovisan od materije, lakše je vjerovati da  živa bića mogu živjeti bilo gdje u svemiru i raditi mnoge nevjerojatne stvari.

Nivoi upustava

Opravdan prigovor o spisima  koji imaju duhovno naklonjeni ljudi je da se puno njih bavi ritualima i materijalnim dobitkom. Krsna opravdava taj osjećaj kada govori Svome prijatelju Arjuni  da oni koji su prakticirali jogu u prošlim životima su nadišli većinu rituala spomenutih u spisima. Tužna istina je da je jako malo ljudi zainteresirano za autentičnu duhovnu spoznaju. Zato Krsna i Njegovi bhakte daju upustva i primjere u spisima za sve vrste ljudi. Postoji različiti spisi za različite tipove ljudi sa različitim stremljenjima i željama. I mogu postojati različiti nivoi i vrste upustava u istome spisu.

Ponekad Gospodin, Njegov Agent, ili Njegov Sin mogu učiti vječan istine na “nižem” nivou ili na prekriven način djelujući prema mjestu, vremenu i okolnostima. Spisi koji se pojavljuju iz takvih učenja mogu podučavati manje od čiste, nemotivirane predanosti prema Bogu, ali služe svrhu postepenog uzdizanja ljudi do vrhunca realizacije. Znajući da se savršenstvo uglavnom dostiže kroz mnogo života, osoba koja je unesena u mantranje mantre krajnje istine podržava i potiče druge koji su na različitim nivoima.

Vjerodostojni spisi, po definiciji, dolaze direktno od Boga, ili od duša koje su oslobođene od nesavršenstava i sklonosti da varaju druge obične osobe. Ne promijenjena istina može teći kroz osobu slobodnu od sebičnih želja i povezanom sa Bogom, baš kao  što pogled na svijet izvana  može proći kroz čisti prozor.

Uloga razlikovanja 

Ipak, osoba ne bi trebala prihvatit bilo kakav spis kao sveti, samo zato što tako tvrdi. Dio uvrede kritiziranja spisa je da prihvatimo filozofiju koja je protiv služenja osobnog oblika Gospodina sa predanošću. Također, ako “religijski” spis tvrdi da su ostali autentični metodi i spisi grješni, treba biti napušten kao uskogrudni sektizam. Plus tome, trebali bi odbaciti bilo koji sistem ili filozofiju koja poriče dušu, Božansku Osobu, proces razvijanja ljubavi prema Bogu, ili cilj individualnog ljubavnog približavanja sa Njime. Stoga mantranje Hare Krsna- i istovremeno zadržavanje monističkog stava - smatrajući da je krajnja stvarnost jednostavno energija i svijetlo -  je dio ove uvrede Svetom Imenu.

Bhakta Krsne treba ovisiti samo o spisima koji razjašnjavaju bhakti – predanost sa ljubavlju prema osobi Krsni. Nudeći poštovanje iz daljine, osoba bi trebala izbjegavati spise koje promoviraju yogičke moći, dobra dijela i rajske nagrade, i spasenje lišeno bhakti, što tek reći o nižim oblicima obožavanja koji su usmjereni na moći dobivene zadovoljavanjem duhova ili demonskih bića.

Srila Bhaktivinoda Thakura’ Harinama Cintamani devet esencijalnih principa krsna-bhakti.

Možemo prepoznati bhakti  spise kao one koje promoviraju ovih devet principa.

1. Postoji jedan Svevišnji Gospodin, Krsna.
2. On posjeduje sve energije.
3. Krsna je izvor svih transcendentalnih odnosa i nalazi se u Svom vlastitom duhovnom svijetu, gdje On vječno daje zadovoljstvo svim živim bićima.
4. Živa bića su djelići Gospodina, neograničeni u broju, beskrajno mali u veličini, i svjesni.
5. Neka živa bića su zatočena u materijalnom svemiru skoro beskrajno dugo, privučena iluzornim zadovoljstvima.
6. Neka živa bića su vječno oslobođena i bave se obožavanjem Krsne; prebivaju sa Njim kao pratioci u duhovnom nebu i doživljavaju ljubav prema Njemu.
7. Krsna postoji s Svojim energijama – materijalnom, duhovnom i živim bićima – u stanju istovremenog jedinstva i različitosti, prožimajući svi, ai pak odvojen od svega.
8. Proces kojim živo biće može shvatit Krsnu je devetorostruk: slušanje o Krsni, mantranje, sjećanje, služenje, obožavanje, moljenje, djelovanje kao sluga, biti prijatelj Gospodinu, i predavanje svega.
9. Krajnji cilj života je nemotivirana ljubav prema Krsni, koju Krsna budi u duši prema svojoj milosti.

Ako osoba slijedi čiste spise, odbacuje razne svjetovne tradicije koje se maskiraju ka svete, i poštuje autentične spise koju su na nižem nivou, ipak mora biti pažljiva u duhovnom proučavanju. Čak i vječna tradicija neiskvarenog pisanog ili govornog otkrivenja može postati iskrivljena kroz maštovite interpretacije i korištenje. Da bi poštovali spise, mi ih shvaćamo koristeći najčišće i najdirektnije značenje, proučavamo praktične primjere  prošlih i sadašnjih čistih bhakta Krsne. Također prilazimo spisima kroz vodstvo gurua, koji daje specifično vodstvo koje je relevantno u trenutnim okolnostima. Krivo shvaćanje i kriva upotreba spisa može biti opasnija od samog poricanja spisa. Vuk prerušen u ovcu je opasniji od očiglednog vuka.

Trebamo spise

Sa toliko stajališta i zbunjenosti oko spisa , zar nije jednostavnije da jednostavno mantramo Hare Krsna, Hare Krsna, Krsna Krsna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, i zaboravimo na spise uopće?  Istina je da nas samo mantranje može dovesti do savršenstva. Ali to mora biti mantranje bez uvreda, koji zahtjeva stav poštovanja prema autentičnim svetim spisima.

O, ali koliko zadovoljstva i ohrabrenja postoji u spisima! Možemo dobiti mnogo zadovoljstva i povjerenja čitajući Bhagavad-gita, riječi samoga Krsne. I možemo naći sličnu pomoć u radovima suvremenih pisaca – bhakta, koji su uzeli principe koje je Krsna razjasnio i primijenili ih na poznate situacije. Naravno, slatkoća i ushićenje nisu naši jedini motivi za čitanje svetih spisa. Mi trebamo spise. Da potvrdimo istinu bez spisa, imamo malo izbora osim da ovisimo na naše i tuđe čulne i mentalne sposobnosti. Oni sami nam mogu dati samo djelomično, relativno znanje. Naša čula su nesavršena, čak i kad ih pojačamo sa sofisticiranim instrumentima. Radimo greške- iz navike, nepažljivosti, ili nesvjesne pristranosti. Imamo sklonost prema varanju- čak i da varamo sebe. A kad prihvatimo tijelo kao javstvo, onda živimo u generalnoj iluziji. I zato, neoborive istine- polazna točke za logičko i čulno zaključivanje moraju doći od izvora slobodnog od nesavršenstava , ako želimo temeljiti svoje djelovanje na savršenom znanju.

Kada naše temeljno znanje dolazi od Apsolutne Istine, onda mantranje Krsninog svetog imena će nas brzo “baciti” na put prema njemu. Slušajući iz spisa o ljepoti Krsninog oblika i veličanstvenim aktivnostima u duhovnom svijetu će nas inspirirati da mantramo sa jakom željom za ljubavnom službom prema Njemu. Zadovoljan sa našom željom, Krsna će nas pročistiti sa pljuskom Njegove milosti i naš će napredak biti zbilja brz.