Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.
-- Bhagavad-gita 8.5 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Ned, 21.12.08. 13:37
 

Dandavats - ISKCON: Trebamo više gurua

 
Napisao: Kripamoya dasa
Preveo: Bh. Jurica
 
 

Bez obzira sviđalo se to vama ili ne, Jehovini Svjedoci su uvijek spremni napraviti dvije stvari; 1. Dijeliti knjige, 2. Sjesti i razgovarati sa vama, i pomoći vam da shvatite. ISKCON ima mnogo djelitelja knjiga, ali trebamo više gurua.

Nakon što ljudi pročitaju neku od Srila Prabhupadvih knjiga, ako žele znati više, njihovo prvo pitanje će često zvučati ovako: “ Kako mogu saznati nešto više o tome? Imate li kakve sastanke u mom gradu?”  ili “Ima li netko tko prakticira da živi blizu mene?”  To je bilo moje prvo radoznalo pitanje kada sam po prvi put dobio BTG magazin u ruke, sa nježnih 16 godina, na ulici Nottingham, Engleska.

Ako niste englez, odgovor je da, grad još uvijek ima šerifa, iako je danas funkcija Sheriff of Nottingham  više samo ceremonijalna, i ne danas više nema toliko šume da se Robin Hood i njegova vesela družba sakrivaju u njoj.

Ali takve stvari me nisu brinule kada sam imao 16 godina. Htio sam informaciju, gdje mogu saznati više o tome, da li ima drugih ljudi svjesnih Krsne koji žive u Nottinghamu. Već sam se prije na neki način upoznao sa Krsnom godinu dana prije, iako na vrlo misteriozan način. Moj tata je radio za firmu koja proizvodi uredske mašine, i jednom mi je donesao kući staru kopirku na špirit. Zajedno sa kopirnim papirom, i malo tekućine koja je prenosila ljubičasti otisak na svježi list papira, mogli ste, sa malim pokretom ručke napraviti koliko god želite kopija. Siguran sam da su onda postojale xerox fotokopirke, ali ja sam imao 15 godina, bila je 1972 godina, i ja nisam poznavao nikoga tko je posjedovao jednu.

Moji prijatelji su napravili grupu, i htjeli su napraviti neki događaj. Stoga su me pitali da li bih mogao dizajnirati i štampati letak za to. “Kakvu vrstu izgleda želite?” Pitao sam ih, zadovoljan što im mogu pomoći. “ Pa , zvati će se Ananta Disco.”  Pitao sam ih: “ Kako se to piše, i što to znači?”

Moja dva prijatelja su se pogledala, kao da je to neka tajna koju ne žele otkriti, a onda su se počeli smijati : “ Ananata je zmija, neka vrsta svemirske zmije, negdje u svemiru.”

“Sreli smo neke Krsna ljude par tjedana prije” rekao je drugi “Imali su stan tamo na brdu, Mansfield Road. Jeli smo njihovu hranu – bila je žuta.”

I isplanirao sam dizajn “ svemirske zmije” tako da su pokreti zmijinog tijela izgledali kao riječ Ananta, sa glavom kao zadnjim slovom. Kada sam donesao paket odštampanih letaka, moji prijatelji su bili sretni, ali ja sam bio radoznao. Htio sam saznati više, ali oni mi nisu mogli reći ništa, nisu imali knjige, a “Krsne “ su “otišle u London da pjevaju po Oxford ulici.”

Stoga kada sam sreo bhaktu na ulici u  Nottingham, ljeta iduće godine, zbilja sam želio znati gdje on živi, i da li bi mogao doći i postaviti neka pitanja. On mi je odgovorio: “Putujemo, i najbliže mjesto je London.” Bio sam razočaran, i bhakta nije djelovao kao da želi razgovarati, i otišao je dalje do iduće osobe. “Koja je vaša adresa u Londonu?” Malo je prčkao po svojoj torbi, i dao mi je mali letak (kopiran tehnikom špirit) sa slikom dugokose djevojke sa uzdignutim rukama, i sa nekima riječima sa strane koje su se stalno ponavljale. I onda je otišao.

Tako sam propustio Srila Prabhupadovu posjetu Manoru, kada je tamo ostao sa bhaktama mnogo tjedana, to je bilo neobično dugo za njega da ostane na jednom mjestu. Da me je bhakta pozvao da dođem – što nije - došao bi. Da je uzeo moju adresu i pisao mi, sigurno bih se potrudio da otputujem u London. Ovako, mislio sam; “ To su osobni prijatelji  George Harrisona, i ne želi da ih netko uznemiruje posjećujući ih.” I tako, zapravo je prošla godina dana nakon što su me zapravo pozvali.

Ali ovaj blog nije o osobnoj toplini i sposobnostima komunikacije nakon prodaje distributera knjige. Više je namijenjen da naglasi činjenicu da duhovni pokreti poput našega da pomognu ljudima gdje god je najhitnije za njihove duhovne potrebe. I trebamo im biti sposobni pomoći gdje god da žive. Nije dovoljno dobro da ih uputimo u najbliži grad gdje je hram. Naše djelovanje je pojačano sa hramovima, ali nikad ne može ovisiti o njima. Zdravstvo je pojačano bolnicama, ali ne može ovisiti samo o njima. Ljudi se ponekad ozljede na najnevjerojatnijim mjestima, i bolničari moraju doći njima. Pomoć mora biti pružena gdje je potrebna , inače ljudi stradavaju.

Duhovni radnici moraju biti pristupni u svakome selu. To je zahtjev Sri Caitanye Mahaprabhua, inkarnacije Krsne koja se pojavila u obliku svetog učitelja. On je pokazao svoju brigu, šetajući se od sela do sela, podučavajući poruku gdje god je išao.

ISKCON je bio daleko ispred svih ostalih duhovnih grupa po svome entuzijazmu i sposobnosti za prvi “dodir”.Po tome da se hrabro ide tamo gdje još nitko nije otišao, mi smo hrabri istraživači. Naši djelitelji knjiga su bili svugdje: sjeverna Aljaska, Sibir, Monogolia, Kambođa i čak Timbuktu, i dajemo milionima ljudi priliku da čitaju o svjesnosti Krsne. To je pravo malo čudo. Još uvijek nam se dive u izdavačkom svijetu, gdje se za “uspješno izdanje” smatra  20,000 primjeraka, ali Hare Krsne štampaju za početak  100,000  primjeraka.

Nažalost, nismo tako dobro napredovali do sada kao druge slične grupe u svome zemljopisnom širenju. Naći ćete nas u svim glavnim gradovima ali jednostavno nestajemo u manjim gradovima. I nismo baš poznati po brizi za kongregaciju, također. Gdje bi Jehovini Svjedoci sjeli sa vama da proučavamo Bibliju, mi često ne možemo naći vremena da pričamo sa ljudima. Ali ljudi  imaju potrebu za stalnim podučavanjem, podrškom, vodstvom i osjećajem napredovanja koji bi prirodno trebao slijediti prvotni kontakt. Ako bhakte ne pruže tu potrebnu duhovnu podršku, koja bi trebala slijediti dijeljenje knjiga, onda će to napraviti druge organizacije. U prošlih 40 godina , tko god je imao reći nešto duhovno, je prebacio svoje djelovanje na uglavnom lokalni nivo. “ Alternativni načini života i filozofije” su postali dio glavne scene. A možete naći nekakvog gurua ili nešto slično na skoro svim lokalnim žutim stranicama telefonskog imenika. Razlika između našeg dijeljenja knjiga i onoga što slijedi nakon toga je takva, da smo tijekom godina, pomogli mnogima da postanu upoznati sa temeljnim koncepcijama istočnjačke filozofije, a onda smo gledali kako odlaze drugima lokalnim učiteljima da saznaju više, a oni im nisu rekli ništa o Krsni. I ti lokalni učitelji su vrlo zadovoljni sa nama i smatraju da  jako pomažemo njihovima privatnima misijama.

Ali Srila Bhaktisiddhanta Saraswati Goswami je rekao: “ Svjesnost Krsne je  tako jako važna, tako posebno važna.” , da za pokret svjesnosti Krsne nema logičnog smisla da ga se gurne sa strane u pokret samo prvotnog dodira i dijeljenja knjiga. I jako ukrašenih hramova u većim gradovima. Trebamo više gurua. Ne udaljenih, visoko kvalificiranih gurua , koji putuju po svijetu, već lokalno pristupnih, manje kvalificiranih. Tisuće njih.

Pod guruom, smatram nekoga tko je sprema osobno podfrknuti rukave, i prihvati odgovornost za duhovno napredovanje određenog broja osoba sa imenom. Ne širenje poruke na veliko; ne generičko propovijedanje anonimnim masama; već učenje, vodstvo  i podrška ljudima sa imenom na lokalnom nivou. Samo sa tisućama muškaraca i žena koji djeluju tako možemo postići da ova velika misija ispuni cilj za koji je namijenjena.

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(31 glas)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 20 posjetitelja online
 
Vi ste 96. posjetitelj danas i 6791. posjetitelj u posljednjih 30 dana (unique visitors).
 
Ova stranica pogledana je 602 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::