Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Nikome ne zavidim, niti sam prema ikome pristran. Jednak sam prema svima, ali onaj tko Me služi sa predanošću utemeljen je u Meni, Moj je prijatelj, i Ja sam njegov prijatelj.
-- Bhagavad-gita 9.29 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Sri, 14.01.09. 05:45
 

Dandavats - Pet razloga protiv borbe

 
Napisao: Adbhuta Hari Prabhu
Preveo: Bh. Jurica
 
 

Na bojnom polju Kuruksetre, Arjunino srce se slomilo kada je vidio na suprotnoj strani svoje prijatelje i rođake spremne za borbu. Oni nisu vidjelu grešku u uništavanju obitelji, niti su razmišljali o pobožnom i bezbožnom djelovanju. Njihovo srce je preuzela zavist, i izgubili su svu svoju inteligenciju zbog pohlepe da steknu carstvo. To su simptomi koji pokazuju materijalistički ljudi koji su nesretni kada vide da su drugi sretni, i koji su sretni kada vide da su drugi u neprilikama.

Ali Arjuna je bio bhakta, on je bio nesretan shvaćajući da će loše posljedice rata donijeti nesreću svima. Unatoč tome što je bio žrtva napada, i poslan u progonstvo, zbog svojih odlika svete osobe, bio je spreman oprostiti i najvećem neprijatelju. Prema Artha spisima (koje naglašavaju ekonomski razvoj)  takvi napadači bi trebali biti ubijeni, ali Arjuna je govorio na temelju više autoritativnih spisa, Dharma (religijski) spisa. Dao je pet razloga da se ne bori, ne znajući da je znanje o materiji, duši i Svevišnjem Gospodinu još važnije od  religijskih odredbi.

Prvi razlog: SAMILOST - Arjunina samilost prema svojim članovima obitelji se temeljila na nestvarnoj, vanjskoj i privremenoj tjelesnoj koncepciji,  koja je najveća prepreka za napredovanje u duhovnoj svjesnosti.

Ako smo privučeni ovom iluzornom postojanju, okruženi sa takozvanim društvom, prijateljstvom i ljubavlju, onda kako možemo razviti privlačnost za vječni duhovni svijet? Moramo shvatiti da nam društvo i obitelj ne mogu pružiti zaklon i sigurnost na našem opasnom putovanju po valovima iluzije, gdje se skupimo kao vlati trave koje su zajedno na trenutak i onda nas razbacaju dalje valovi rijeke. Inteligentna osoba se stoga ne poistovjećuje sa privremenim materijalnim tijelom i njegovim privremenim materijalnim vezama sa drugima, već traži vječni i blaženi odnos sa Svevišnjim Gospodinom.

Kao pobijanje Arjuninog prijedloga temeljnoga na tjelesnoj privrženosti, da ne ubije svoje voljene, Gospodin Krsna pokušava inspirirati Arjunu da se bori dajući mu argumente koji su bazirani na znanju. Krsna ističe razliku između tijela i duše. Privremeno materijalno tijelo je aktivno samo zbog prisustva prave osobe, neuništive duše. Kada vječna duša izgubi dodir sa tim tijelom, događa se smrt i tijelo koje nema pravo postojanje, se raspada u originalne elemente, od kojih je na kraju krajeva i bio sastavljen. Tijelo je predodređeno da nestane. Danas, sutra ili za pedeset godina, tijelo će se raspasti kao iznošena tkanina. Mora umrijeti. Arjuna stoga ne može spasiti svoje članove obitelji od opasnosti svojim odustankom od borbe. Ali može ih uzdići na viši nivo života, uništavajući njihova tijela, i tako ih pročistit od grješnih reakcija, kao doktor koji spašava pacijenta režući zaraženi dio tijela.

Stoga bi se Arjuna trebao radovati što djeluje za dobrobit neuništivih duša Bhisme, Drone i drugih. Oni će dobiti nova tijela, nakon uništenja starih, kao što osoba oblači novu odjeću i odbacuju staru i beskorisnu. Čak i ako Arjuna ne prihvaća vječnost duše sa stajališta spisa, već sa materijalnog pogleda na svijet smatra da duša ne postoji, i da je život jednostavno rezultat kemijskih kombinacija. Onda se ne bi trebao bojati borbe. Na kraju krajeva, kao može biti ubojica kemikalija? I stoga, bez obzira koje znanje duše da Arjuna prihvaća, on bi se trebao boriti i ne bi trebao žaliti. jer živo biće poput njega ne može biti ubijeno, niti materijalno tijelo može biti spašeno na neko duže vrijeme ili biti stalno zaštićeno.

Drugi razlog: UŽIVANJE  - Arjunin argument da ne može uživati u kraljevstvu ako ga pobjedi po cijenu života svojih članova obitelji je manje plemenit razlog. Stoga Krsna u pokušaju da nagovori Arjunu da se bori, koristi manje uzvišene principe, koji obećavaju materijalnu nagradu i temelje se na plodonosnim aktivnostima i religijskoj dužnosti. Osobe koje izvršavaju neku dužnost samo zbog neke nagrade, smatraju da je Bog dobavljač za njihovo čulno uživanje. Arjuna djeluje na sličan način.Oslovljavajući Gospodina Krsnu kao Govindu, on na taj način ukazuje da će Krsna shvati što će zadovoljiti njegova čula. Ali Govinda ne postoji da bi zadovoljio naša čula. Ako mi zadovoljimo Njegova čula, to će biti naša krajnja dobrobit, jer Krsninom milošću, a On je gospodar svih čula, sve naše želje će biti zadovoljene.

Ali Arjuna razmišlja drugačije. On je zainteresiran za svoju krajnju dobrobit, u odnosu na svoju budućnost, u smislu uživanja sa svojim članovima obitelji. Prirodno je da nitko ne želi uživati život sam. Svatko sa plodonosnim mentalitetom teško radi da bi postao bogat, sa jedinim ciljem da pokaže svoje obilje drugima. Zbog smrti svojih članova obitelji, Arjuna im neće moći pokazati svoje obilje, i to će za njega biti izvor nesreće. Krsna mu odgovara da mu borenje neće donijeti nesreću već uživanje: “Ako budeš ubijen na borbenom polju, dostići ćeš rajske planete, a ako pobijediš, uživat ćeš kraljevstvo na zemlji.” Budući da nema gubitka u bilo kojem slučaju, Krsna govori, “Ustani i bori se sa odlučnošću.” I ako se Arjuna ne bude borio, ljudi će ga smatrati kukavicom. Veliki generali poput Duryodhane, Karne i drugih suvremenika neće smatrati da je napustio bojište zbog samilosti prema svojoj braći i prema djedu, već iz straha za svoj život. Rezultat takozvane samilosti, koja se temelji na iluziji, će biti samo sramota, i to ga neće voditi prema višim planetima. Za slavnog ksatriyu poput Arjune, gubitak reputacije i visokog mišljenja koji za njega imaju drugi, će biti bolniji od neprijateljskih strijela.

Treći razlog: UNIŠTENJE OBITELJI  - Arjuna razmišlja da sa smrću starijih članova obitelji koji su odgovorni za obrede pročišćenja u obitelji, počevši od rođenja  pa do smrti, obiteljske tradicije i vedski rituali nuđenja ponuda polubogovima i precima mogli prestati. Bez religijske prakse bezbožnost će porasti i žene će biti nezaštićene i zavedene u nevjerstvo od strane bezobzirnih muškaraca. Iz takve degradacije žena, neželjena djeca koja su ovisna o ubijanju, intoksikaciji, i mnogim drugim grješnim aktivnostima će preplaviti ljudsku rasu uz rizika da izazovu kaos u društvu. Nekvalificirani da izvedu tradicionalne Vedske rituale, mladi i neodgovorni članovi obitelji  će stoga izgubiti svoju priliku za duhovno spasenje. Stoga, ne bi trebali ubijati ni iz bilo kojeg razloga starije članove obitelji, inače će pakao čekati obitelj i onoga tko ju je uništio. Krsna   daje  Arjuni protuargument objašnjavajući mu da obični ljudi slijede standarde koji su postavili velike osobe. Ako on zapusti svoju dužnost i odbije da se bori, ljudi će sljedeći njegov primjer i prestati izvršavati svoje dužnosti, a društvo će biti uništeno i on će biti onda uzrok neželjene populacije.

Arjuna se osjeća dužan prema polubogovima poput Indre i Surye, zato što nam oni daju kišu i sunce. Osjeća se dužan prema velikim svecima poput Vyasadeva koji su nam dali Vedsku literaturu i također se osjeća dužan precima bez kojih ne bi posjedovao materijalno tijelo. On smatra da će nuđenjem ostatak hrane precima oni biti oslobođeni života u tijelu duha i drugih bijednih vrsta života, a obožavanjem polubogova osoba će napredovati u materijalnom životu. Krsna osuđuje takvu ideju korištenja Veda za mnoga žrtvovanja namijenjena zadovoljavanju polubogova da bi se dobili privremeni plodovi i blagoslovi.

Prije je On ohrabrivao Arjunu da se bori da dostigne raj, ali Krsna sada govori na višem nivou , koji vodi do devocijske službe. Kada osoba plati svoj porez na dobit, on se dijeli svim dijelovima vlade. On nije obavezan plaćati porez  ministarstvu obrazovanju , ili drugim odjelima vlade. Slićno tome, onaj tko je uključen u devocijski život, on nije više obavezan da izvodi takve rituale zbog toga što su polubogovi, preci, mudraci i druga živa bića dijelovi i djelići Svevišnjeg Gospodina.

Jednostavno izvršavajući devocijsku službu, i uzimanjem punog utočišta Gospodinovih Lotosovih stopala, osoba vise nema potreba da služe te osobe odvojeno. Arjuna je preokupiran sa plodonosnim mentalitetom, koji izaziva zbunjenost oko pravog cilja života. Krsna poništav anjegov argument o važnosti plodonosnih rituala, upućujući ga da se uzdigne iznad plodonosnog izvršavanja dužnosti, koje je  zaraženo gunama materijalne prirode pod kojima će on još uvijek biti podložan neumoljivim zakonima akcije i reakcije. Osoba mora transcendentirati pobožnost i takozvanu vrlinu ovoga materijalnog svijeta. Upravo ako u zatvoru, ako je osoba trećeklasni zatvorenik, ona ne bi trebala željeti prvoklasni zatvorenik, već da transcendentira zatvorske zidove, i izađe iz zatvora. Stoga umjesto da se bori da dobije rajska zadovoljstva i da izbjegne sramotu, Arjuna bi umjesto toga  trebao biti utemeljen u samospoznaji. Živa je otrovan , ali u rukama iskusnog aryurvedskog doktora ona postaje jaki lijek.

Slično tome, dok regulirani, “vezani” rad i dalje drži dušu zarobljenu u materijalnom svijetu,  odvojeni, rad izvršen iz dužnosti, u punom znanju i namijenjen zadovoljenju Svevišnjeg, vodi je oslobođenju. Takvo izvršavanje dužnosti, sa pravim ciljem i svjesnošću će zadovoljiti namjenu iza Veda i plodonosnih rituala, kao što veliki rezervoar vode može odmah ispuniti svrhu kojoj služi mali bunar.

Četvrti razlog: STRAH OD GRIJEŠNIH REAKCIJA  - Prema uputama spisa, učitelja koji se uplete u loše aktivnosti, i izgubi svoju moć rasuđivanja se može odbaciti. Bhisma, Kripa i Drona su izgubili svo poštovanje koje su imali kao učitelji zato što nisu protestirali kada je Draupadi bila napadnuta i skinuta joj je odjeća, i zato što su stali na stranu  Duryodhana, iz financijske koristi. Gledajući materijalno, oni su bili obavezni pokazati zahvalnost Duryodhani, koji ih je održavao, tako da mu pomognu sada kada je u opasnosti. Unatoč privrženosti i vrlo intimnom odnosu koji su imali prema Pandavima, oni nisu smatrali da je Duryodhana preoteo njihovo vlasništvo.

Vaisnave i Brahamane stoga nikad ne prihvaćaju plaću, oni prihvaćaju donacije. Novac dobiven od materijalista zagađuje um i degradira ga na materijalni nivo, čak i umove tako velikih osoba poput   Bhisma i Drone. Arjuna misli da Bishma i Drona i dalje ostaju za njega nadređene osobe vrijedne poštovanja, ali također i ne slijedi njihove instrukcije, budući da su se oni željeli  boriti, i blagoslovili su Pandave čak prije početka borbe, tako što su im razotkrili način na koji ih se može ubiti. Arjuna zaključuje da je planiranje za uživanje, bez da se uračuna buduća patnja, budalasto i da kratka, kraljevska zadovoljstva nisu vrijedna grješnih reakcija i patnje u paklu milionima godina zbog ubijanja gurua i rođaka. Krsna uništava taj njegov argument da će stvoriti grješne reakcije boreći se, govoreći mu da će se dogoditi baš suprotno.

Ako on ne izvrši svoju religijsku dužnost borenja, onda će sigurno navući na sebe grijeh zbog zapuštanja svojih dužnosti i izgubiti svoju reputaciju kao ratnika. Iz krivog shvaćanja dužnosti, Arjuna predlaže grješnu aktivnost  u ime pobožne djelatnosti, poput ljudi koji su danas vrlo entuzijastični da se povuče smrtna kazna. Država se slaže sa ubojicom, da on ne bude ubijen. Na taj način se zapravo ohrabruju kriminalne aktivnosti. Takva vrsta suosjećanja je zapravo slabost srca i pojavljuje se kod neciviliziranih osoba , koji misle da je tijelo kraj svega. Arjuna pokazuje iste simptome slabosti koja ne pripada osobama koje poznaju više vrijednosti života.

Ksatriye su prirodi srčane i ponosne. Stoga da ga izazove i pobudi mu ksatriysku krv, Krsna ga podsjeća na njegovo veliko nasljeđe, nazivajući ga  Parantapa, Kažnjavatelj neprijatelja. Arjunina dužnost je da kažnjava osobe sa zlim namjerama. Zamislimo da se policajac suzdrži od nasilja a njegova dužnost mu zapovijeda da zaštiti osobu od napada? Njegovo neizgledno nenasilje je u stvari kriminalno kršenje prava građanima da bude zaštićen od strane države. Ipak Arjuna radije prihvaća   sramotu prošenja nego grješne reakcije zbog ubijanja svojih nadređenih koji su vrijedni obožavanja., ali za ksatriyu prošenje je nezamislivo. Niti mu njegova kultura ni psihologija to dopuštaju. Ksatriye vladaju, i bez kraljevstva, Arjuna ne bi imao čime vladati.

Poput Arjune, današnji ljudi su vrlo entuzijastični da umjetno naprave besklasno društvo. Ali besklasno društvo se može napraviti samo na duhovnom nivou, a ne na materijalnom, jer  “Svatko je prisiljen da djeluje prema svojoj vlastitoj prirodi.Nitko se ne može suzdržati da ne djeluje na neki način, čak i na trenutak.”  Trgovac ne bi trebao misliti, da buduće da se bavi zanimanjem u kojem je laganje obavezno da bi se ostvario profit, da bi on radi toga trebao napustiti svoje zanimanje, i “prebaciti” se u brahmane. Ne, jer bez profita, trgovac ne može postojati. Stoga”Bolje je da se baviš svojim vlastitim zanimanjem, iako u njemu ima grešaka, nego izvršavati tuđu dužnost savršeno.” I zato Arjuna ne može biti nenasilan, i ne bi trebao odbaciti svoju dužnost samo zbog privremenih bolova i zadovoljstva koja će se pojaviti tijekom njenog izvršavanja. Kada se pojavi potreba za njime, nasilje je nužno da bi se održao socijalni sistem u redu. Vlada održava policiju i vojsku sa svrhom da zaštiti građane. Kada neprijatelj napadne zemlju, potrebna je sila. Ne postoji mogućnost mirnog sjedenja. Čak i ako tigar napadne nekoga, dozvoljeno ga je ubiti zbog samoobrane. U obadva slučaja takvo ubijanje nije grješno. Pravi princip koji određuje što je grješno, a što nije, je da li djelujemo za zadovoljstvo Gospodina ili ne. Da je borba na Kurukshetri bila za Arjunino zadovoljstvo, to bi bilo grješno djelovanje.

Ali za Arjunu se pretpostavljalo da djeluje za Krsnino zadovoljstvo, poput vojnika, koji kada ubija po naredbi višeg zapovjednika, nije odgovoran i ne može mu se suditi. Ali ako ubije samostalno djelujući, onda mu se može suditi. Krsna je osobno “blagoslovio” bitku kod Kurukshetre. Stoga je to je religijska borba, i u takvoj borbi ne bi se trebao pojaviti strah od degradacije. Čim se osoba uzdigne na duhovni nivo, djelujući po Gospodinovoj želji, onda ta osoba ne mora izvršavati svoju dužnost na tjelesnom nivou života, jer onda nije ni  brahmana, ni ksatriya, ni vaisya ili sudra. Krsna da je instrukcije Arjuni. Ako misliš da nisi u tjelesnom shvaćanju života, onda je moja zapovijed “ Ti se moraš boriti.” Ako misliš da si u tjelesnom shvaćanju života, onda ti si ksatriya, tvoja je dužnost da se boriš. Na obadva načina ti se moraš boriti. Gledano sa bilo koje strane, ti se moraš boriti,ali ako se boriš sa odvojenošću, iz dužnosti, i sa pravilnom svjesnošću, i ako ne padneš pod utjecaj svojih vlastitih shvaćanja sta te privlači, a što te odbija, onda nećeš  nikada navući grijeh.

Peti razlog: NEODLUĆNOST - Arjuna nije uvjeren da je pobjeđivanje njegovih neprijatelja, bolje  od njegove pobjede. Kraljevstvo napreduje pod vladavinom Duryodane, stoga zašto bi se Pandave borile da ga preuzmu za sebe? On se pita da li je u redu da milioni ljudi umru samo da bi on i njegova obitelj sjeli na prijestolje. Krsna je htio kralja koji će biti njegov predstavnik, bhakta. U Vedskoj kulturi kralj predstavlja Boga, i nudi mu se isti nivo poštovanja kao prema Bogu.  Dhrtarastra i Duryodhana nisu poštovali Svevišnju Božansku Osobu jer su djelovali nasuprot Njegovih naredbi, i stoga oni nisu bili kvalificirani da pružaju zaštitu građanima i vode ih prema krajnjem cilju života. Dhrtarastra, koji je materijalno i duhovno slijep, zna da je Krsna  Svevišnja Božanska Osoba, i svjestan je da njegove planove ne odobravaju Bishma, Vidura, niti bilo koji stariji člana Kuru obitelji. Ipak zbog ljubomore i zavisti na Pandave, pao je toliko da nije mogao čuti ničiji savjet.

Poput lopova , koji zna da ako ukrade, biti će kažnjen. Čak i nakon slušanja o kazni, i kada vidi da su drugi kažnjeni, i sam to proba na svojoj koži, zbog svoje grješne prirode, on se ne može suzdržati od grješnih aktivnosti. Duryodhana, koji je vrstan političar, upravo zbog toga što je upotrijebio sve svoje dobre odlike za svoje osobno zadovoljstvo, se može usporediti sa lopovom koji ima dobar mozak, ali ga upotrebljava za zle aktivnosti, tako unesrećujući druge ljude. Duryodhana je bio tvrdoglav i nikada nije pristao na neke mirovne dogovore. Nije bio spreman dati ni komadić zemlje. Arjuna je stoga bio prisiljen da dođe na bojište i bori se. Arjuna je bio podijeljen između svoje ljubavi prema rođacima i svoje svete dužnosti, i nije znao što da radi. Stoga da razjasni stvari , predao se Krsni, prihvaćajući ga kao duhovnog učitelja. Bez shvaćanja naše prave pozicije, mi smo zbunjeni svjetovnim problemima, koji su nestvarni, poput snova u kojem osoba ima noćnu moru da ju je pojeo tigar.

Da bi se probudili iz ove svjetovne i nestvarne pozicije koja se temelji na želji da vladamo nad materijalnom prirodom, osoba se mora predati duhovnom učitelju. Prihvaćajući njegova upustva, osoba shvaća Boga i svoju osnovnu poziciju, a to je da je vječni sluga Svevišnjeg Gospodina, i postaje slobodan od  iluzije, straha i tjeskoba. Arjuna je bio oslobođen od iluzije milošću Krsne, Mogao je shvatiti da je Krsna ne samo njegov prijatelj nego i Svevišnja Božanska Osoba. Postojan i slobodan od sumnje, on se tada složio da se bori na duhovnom nivou, prema želji Krsne. Gospodin Krsna je izgovorio Bhagavat-Gitu za dobrobit svih uvjetovanih duša. Iako su Njegova upustva namijenjena svima, trebali bi uočiti da je Njegovo upustvo da ubija bilo posebno namijenjeno Arjuni. Krsna ne očekuje od nas da se borimo u oružanim sukobima za njega, jer većina nas nisu ksatriye ( vojnici, ratnička klasa), ali On očekuje od nas da žrtvujemo (predamo) sve naše sposobnosti u Njegovu službu, poput Arjune (koji je samo igrao ulogu običnog čovjeka pod utjecajem vezanosti za obitelj.)

Arjunine borilačke vještine nisu bile potrebne Krsni da pobjedi u ratu, jer prema Krsninom planu (koji je pokazan Arjuni u Univezalnom Obliku), vojska Kaurava je već bila pobijeđena. Ali Krsna je želio da Arjuna djeluje sa devocijom, kao Njegov instrument, i tako je bila izražena njegova devocija, kroz borbu. Ako slijedimo Arjunin primjer i uključimo se u devocijsku službu, djelujući kao Krsnin instrument prema upustvima duhovnog učitelja, onda ćemo mi također moći shvatiti tko je Svevišnja Osoba, i u skladu sa time postati kvalificirani da uđemo u njegovo kraljevstvo.

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(31 glas)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 18 posjetitelja online
 
Vi ste 92. posjetitelj danas i 6790. posjetitelj u posljednjih 30 dana (unique visitors).
 
Ova stranica pogledana je 640 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::