Harinām 07.02.2009 – Nityānanda trayodaśi

Dragi vaišnave, poštovanje!

Sva slava Gospodinu Nityānandi čijom je milošču održan prvi harinām u 2009. godini. Ljudi su dobili Sveto Ime i čula bih kako u prolazu kažu: “Lipo ih je slušat,” a neki su čak i zaplesali… Zaplesale su jedne gospođe sa djecom držeći se za ruke i kolica, zanimljivo je izgledalo.

U harinām izvješću od 15.11.2008

http://portal.vvz.hr/index.php?p=gallerys&id=966

spominje se djevojka koja nas se vidjela u harināmu i došla na Sunday Feast. Od tada redovito dolazi na programe i fotografirala je ovaj harinām. :-)

Gospođa prima kuglicu i kaže: “Hvala Krišni.”

U harināmu za Govardhana-pūju jedan je gospodin kupio CD Mādhav Hari Prabhua. Na poleđini CD-a je fotografija kīrtana iz zagrebačkog hrama na kojoj je Suvarna Bindu Prabhu od kojeg je mudri gospodin zatražio autogram (zna čovjek tko su prave zvijezde). Kasnije smo se sreli u sankīrtanu i kaže kako često misli na one kuglice. :-)

Gospodin Krišna kaže u Bhagavad-gīti kako kiša pada zbog vršenja yajñe. Valjda je bila dobra yajña pa je negdje na pola harināma počela padati kiša i zbog toga smo se prebacili u “volat” (prolaz) kod Hrvatskog Narodnog Kazališta. U Navadvīpa-dhāmi, na otoku Godrumadvīpu, na mjestu koje se zove Surabhī Kuñja, Gospodin je Nityānanda otvorio tržnicu Svetih Imena i zbog toga je u tom prolazu padala “samo” kiša milosti Gospodina Nityānande na ovaj svepovoljan dan Njegove pojave.

U galeriji je osim fotografija sa harināma i nekoliko fotografija gospodara Splita – Śrī Śrī Gaura Nitāi. Između njih je Gospodin Varāhadev čiji je dan pojave bio dan ranije, a tu su također Śrī Śrī Gaura Nitāi koje služi mātājī Kalāvatī te Jagannātha, Baladeva i Subhadrā-devī koje služi mātājī Ekānginī.

Ispred harināma ekipe,
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī dāsī

Harinām 14.02.2009

Dragi vaišnave, poštovanje!

“Malo bure s puno sunca, Splićanima dovoljno za đir gradom. Marmontova krcata...” Tim je riječima počela dvominutna reportaža o jednom pokojnom splitskom piscu koja je prikazana u glavnom večernjem Dnevniku HTV-a, a čiji su početak pratile slike i zvukovi našeg harināma na Valentinovo. Bio je to i dan pojave Bhaktisiddhānte Sarasvatī-ja, kao i dan odlaska Purušottama dāsa Thākura i Gour Govinda Mahārāja. Tako su na zadovoljstvo guru-paramparā taj dan na stotine tisuća ljudi čuli Sveto Ime i vidjeli bhakte na državnoj televiziji.
Ovdje možete pogledati video:
http://www.youtube.com/watch?v=a3mYx84f6Ig&feature=channel_page

Mnogi su prijatelji tih dana govorili spliskim bhaktama kako su nas vidjeli na Dnevniku. A tog smo dana – po prvi puta ove godine – imali stojeći harinām. Hvala našem vrijednom meštru Tošan Krišna Prabhuu (PDA) što je napravio čvrsti stol sa montažnim, željeznim nogama na kojeg stavimo harmonij, a ostali bhakte u harināmu stoje na nogama i plešu svirajući glazbala.

Sjećate se djevojke koju sam spomenula u prošlom izvješću (07.02) koja nas je vidjela u harinamu nekoliko mjeseci ranije i od tada dolazi na programe? Nije bila u Splitu tri tjedna i čim se vratila njena prijateljica joj je oduševljeno prepričala što joj se dogodilo: “Vidjela sam Hare Krišna kako pjevaju i plešu za Valentinovo. Tako su prekrasno pjevali, a tek ples - izgledalo je kao da lete! Slijedeće tri noći sam ih sanjala kako plešu i pjevaju, a ja im kuham vegetarijanski ručak...”

Anakadundhubi Prabhu je prepričavajući jednu sankirtan lilu rekao: “Ovo je jedno čudo koje su napravile Śrīla Prabhupādove knjige, a koliko li ima čuda za koja ni ne znamo...” Tako je i ova djevojka, koju nismo ni primijetili za vrijeme održavanja harināma, jedno čudo milosti Gospodina Gaurange i Śrīla Prabhupāda, a koliko li još ima takvih čuda...

Kad smo došli na mjesto vršenja yajñe, preko puta nas se nalazila jedna grupa koja je dva mjeseca ranije tu na istom mjestu stajala i puštala glasnu glazbu pa smo taj put otišli na drugo mjesto. Ovog puta nije bilo glazbe, ali se ipak postavilo pitanje o kojem smo međusobno razgovarali: “Gdje ćemo sad? Hoćemo li ići negdje drugdje?” Čula nas je baka koja je tuda prolazila i posavjetovala nas: “Tute stanite i lipo pivajte. Ko piva zlo ne misli.” Tako smo – hvala baki – i postupili. :-)

U harināmu je bila mātājī Kalāvatī, naš harināmski slavuj čiji bhajan kad čuju, i najtvrđa se srca tope. Prije no što je zapjevala dijelila je slatke kuglice što je očito zbunilo neke koji su se u zadnje vrijeme naviknuli vidjeti mene s košaricom pa su mi zbunjeni prilazili: “Šta je to danas? Di su kuglice?”

Dok je Girampati Prabhu pjevao, jedni su momci stali, slušali pa komentirali: “E, ovo je muzika!”

Gospodin uze knjigu. Pitam ga je li ikada čuo ovakvo pjevanje. “Bio sam u Sisku, bili su iz Karlovca, udruga Aduhuta, jako fino je bilo.” Često ljudi iz drugih gradova, zadovoljni harināmima, priđu pogledati štand: “Da, i kod nas u Zagrebu tako lijepo pjevaju.”

Anurādhā, Josipa i Karla su svratile i pljeskale. To je inače jako vrijedna služba jer onda prolaznici lakše stanu, zadrže se... Tako su im se dva momka pridružila, od kojih je jedan bio posebno entuzijastičan – cijeli je drugi dio harināma stajao i pljeskao, a na kraju je svakog bhajana vikao: “Bravo!”

Dok je prolazilo s gospodaricom jedno je štene bilo jako privučeno harināmom i stalo je kao ukopano. Gledajući znatiželjno i iznenađeno u našu raspjevanu harināma skupinu odupiralo se pokušajima njegove gazdarice da ga povlačenjem natjera da nastave dalje. Gazdarica je vukla, pseto se ukopalo, i bilo je smiješno gledati kako taj psić glavu okreće unatrag prateći harinām dok klizi niz uglačanu ulicu vučen za uzicu.

“...Kada se vibrira transcendentalna vibracija Hare Krišna, čak i drveće, životinje i insekti imaju dobrobit....” (ŚB 4.31.19)

“Praktično smo se osvjedočili da dijete, pas, životinja – svi učestvuju u ovom pokretu.” (Ratha-yāträ—San Francisco, 27. lipnja 1971.)

“...čak i dijete može sudjelovati u pjevanju ili čak i pas može sudjelovati u njemu.” (iz Śrīla Prabhupādovog komentara na mahā-mantru)

Često prijatelji i rodbina bhakta u harināmu zastanu da bi im se javili kada ih vide kako pjevaju tako da na nekoliko fotografija možete vidjeti Radhe Govindu sa svojim prijateljima, poznanicima...

Jedan gospodin svaki harinām stane, sluša i onda nakon nekog vremena priđe štandu i mirno se buni. Onako – “Zašto uvik pivate?” i tako nešto. Kratko popričamo, nastavi slušati i ode dalje. Ovaj put je više nego uobičajeno bio u raspoloženju prigovaranja, a u blizini je bila naša gospođa Marija koja mu je počela objašnjavati: “Znate, nije vam to u redu. Fini su oni ljudi, dolazim kod njih na programe, lijepo je to...” I onda je on nju pitao što ima na programima i izgledao zadovoljan odgovorima. Sljedećih subota kada je prolazio nije se bunio. :-) Bhaktin Marija ki – jay:-) (Gđa Marija je na fotografiji br.9, mada je ispalo malo smiješno jer izgleda kao da mi nešto prodikuje kako je stala.)

Nekoliko dana nakon harināma profesor na jednom od splitskih fakulteta objašnjava diferencijalne jednadžbe drugog reda navodeći za primjer titranje i prikazujući snimku jednog američkog mosta iz 1940. godine. Profesor objašnjava: “Vidite, most mora imati prigušivače, inače nastavlja vibrirati. To je kao kad prolazite gradom i Hare Krišna pjevaju pa sve ponese ta vibracija. Tako je i kod mosta...”(1)

Śrīla Prabhupāda je želio da “Hare Krišna” postanu udomaćene riječi. Manidhar Prabhu navodi primjer crtića u kojem Zekoslav Mrkva (Duško Dugouško) vesla i pjeva Hare Krišna. Tako se i mi nadamo da je ovaj događaj s profesorom jedan korak naprijed u ostvarivanju Śrīla Prabhupādove želje.

(1) ovdje možete pogledati snimku američkog mosta koji vibrira zbog nedostatka prigušivača:
http://www.youtube.com/watch?v=j-zczJXSxnw&feature=related  


Ispred harināma ekipe,
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī dāsī 

Galerija slika: Dragi vaišnave, poštovanje!“Malo bure s puno sunca, Splićanima dovoljno za đir gradom. Marmontova krcata...” Tim je riječima počela dvominutna reportaža o jednom pokojnom splitskom piscu koja je prikazana u glavnom večernjem Dnevniku HTV-a, a čiji su početak pratile slike i zvukovi našeg harināma na Valentinovo. Bio je to i dan pojave Bhaktisiddhānte Sarasvatī-ja, kao i dan odlaska Purušottama dāsa Thākura i Gour Govinda Mahārāja. Tako su na zadovoljstvo guru-paramparā taj dan na stotine tisuća ljudi čuli Sveto Ime i vidjeli bhakte na državnoj televiziji.Ovdje možete pogledati video:Mnogi su prijatelji tih dana govorili spliskim bhaktama kako su nas vidjeli na Dnevniku. A tog smo dana – po prvi puta ove godine – imali stojeći harinām. Hvala našem vrijednom meštru Tošan Krišna Prabhuu (PDA) što je napravio čvrsti stol sa montažnim, željeznim nogama na kojeg stavimo harmonij, a ostali bhakte u harināmu stoje na nogama i plešu svirajući glazbala.Sjećate se djevojke koju sam spomenula u prošlom izvješću (07.02) koja nas je vidjela u harinamu nekoliko mjeseci ranije i od tada dolazi na programe? Nije bila u Splitu tri tjedna i čim se vratila njena prijateljica joj je oduševljeno prepričala što joj se dogodilo: “Vidjela sam Hare Krišna kako pjevaju i plešu za Valentinovo. Tako su prekrasno pjevali, a tek ples - izgledalo je kao da lete! Slijedeće tri noći sam ih sanjala kako plešu i pjevaju, a ja im kuham vegetarijanski ručak...”Anakadundhubi Prabhu je prepričavajući jednu sankirtan lilu rekao: “Ovo je jedno čudo koje su napravile Śrīla Prabhupādove knjige, a koliko li ima čuda za koja ni ne znamo...” Tako je i ova djevojka, koju nismo ni primijetili za vrijeme održavanja harināma, jedno čudo milosti Gospodina Gaurange i Śrīla Prabhupāda, a koliko li još ima takvih čuda...Kad smo došli na mjesto vršenja yajñe, preko puta nas se nalazila jedna grupa koja je dva mjeseca ranije tu na istom mjestu stajala i puštala glasnu glazbu pa smo taj put otišli na drugo mjesto. Ovog puta nije bilo glazbe, ali se ipak postavilo pitanje o kojem smo međusobno razgovarali: “Gdje ćemo sad? Hoćemo li ići negdje drugdje?” Čula nas je baka koja je tuda prolazila i posavjetovala nas: “Tute stanite i lipo pivajte. Ko piva zlo ne misli.” Tako smo – hvala baki – i postupili. :-)U harināmu je bila mātājī Kalāvatī, naš harināmski slavuj čiji bhajan kad čuju, i najtvrđa se srca tope. Prije no što je zapjevala dijelila je slatke kuglice što je očito zbunilo neke koji su se u zadnje vrijeme naviknuli vidjeti mene s košaricom pa su mi zbunjeni prilazili: “Šta je to danas? Di su kuglice?”Dok je Girampati Prabhu pjevao, jedni su momci stali, slušali pa komentirali: “E, ovo je muzika!”Gospodin uze knjigu. Pitam ga je li ikada čuo ovakvo pjevanje. “Bio sam u Sisku, bili su iz Karlovca, udruga Aduhuta, jako fino je bilo.” Često ljudi iz drugih gradova, zadovoljni harināmima, priđu pogledati štand: “Da, i kod nas u Zagrebu tako lijepo pjevaju.”Anurādhā, Josipa i Karla su svratile i pljeskale. To je inače jako vrijedna služba jer onda prolaznici lakše stanu, zadrže se... Tako su im se dva momka pridružila, od kojih je jedan bio posebno entuzijastičan – cijeli je drugi dio harināma stajao i pljeskao, a na kraju je svakog bhajana vikao: “Bravo!”Dok je prolazilo s gospodaricom jedno je štene bilo jako privučeno harināmom i stalo je kao ukopano. Gledajući znatiželjno i iznenađeno u našu raspjevanu harināma skupinu odupiralo se pokušajima njegove gazdarice da ga povlačenjem natjera da nastave dalje. Gazdarica je vukla, pseto se ukopalo, i bilo je smiješno gledati kako taj psić glavu okreće unatrag prateći harinām dok klizi niz uglačanu ulicu vučen za uzicu.“Često prijatelji i rodbina bhakta u harināmu zastanu da bi im se javili kada ih vide kako pjevaju tako da na nekoliko fotografija možete vidjeti Radhe Govindu sa svojim prijateljima, poznanicima... Jedan gospodin svaki harinām stane, sluša i onda nakon nekog vremena priđe štandu i mirno se buni. Onako – “Zašto uvik pivate?” i tako nešto. Kratko popričamo, nastavi slušati i ode dalje. Ovaj put je više nego uobičajeno bio u raspoloženju prigovaranja, a u blizini je bila naša gospođa Marija koja mu je počela objašnjavati: “Znate, nije vam to u redu. Fini su oni ljudi, dolazim kod njih na programe, lijepo je to...” I onda je on nju pitao što ima na programima i izgledao zadovoljan odgovorima. Sljedećih subota kada je prolazio nije se bunio. :-) Bhaktin Marija ki – jay:-) (Gđa Marija je na fotografiji br.9, mada je ispalo malo smiješno jer izgleda kao da mi nešto prodikuje kako je stala.)Nekoliko dana nakon harināma profesor na jednom od splitskih fakulteta objašnjava diferencijalne jednadžbe drugog reda navodeći za primjer titranje i prikazujući snimku jednog američkog mosta iz 1940. godine. Profesor objašnjava: “Vidite, most mora imati prigušivače, inače nastavlja vibrirati. To je kao kad prolazite gradom i Hare Krišna pjevaju pa sve ponese ta vibracija. Tako je i kod mosta...”(1) Śrīla Prabhupāda je želio da “Hare Krišna” postanu udomaćene riječi. Manidhar Prabhu navodi primjer crtića u kojem Zekoslav Mrkva (Duško Dugouško) vesla i pjeva Hare Krišna. Tako se i mi nadamo da je ovaj događaj s profesorom jedan korak naprijed u ostvarivanju Śrīla Prabhupādove želje.(1) ovdje možete pogledati snimku američkog mosta koji vibrira zbog nedostatka prigušivača:   Ispred harināma ekipe,vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī dāsī 

Harinām 21.02.2009

Dragi vaišnave, poštovanje.

Tri dana ranije snijeg je zameo Split, a za subotu – naš udarni harināma dan – se prognozirala neka stvarno niska temperatura tako da nismo ni namjeravali održati harinām. No onda se u petak vrijeme proljepšalo i ipak smo odlučili—IDEMO U HARINĀM!

Bhakta Pegi je radio, a budući da on uvijek napravi slatke kuglice koje u harināmu dijelimo trebali smo ih sami raditi. Mislili smo se: “Ma hajde, pa može se jednom u harinām i bez prasādama,” ali hvala Bogu da nismo pali na te fore pa su kuglice ipak entuzijastično napravljene tik pred sâm izlazak. Na samom početku harināma prilazi nam jedan gospodin i pita ima li kuglica. “Ima, ima,” odgovaram i hvatam se košarice, a on će, “Neću kuglice, samo provjeravam jeste li ih napravili...” :-)

Dok smo dolazili u Marmontovu – transcendentalno polje bitke gdje uvijek pjevamo Sveta Imena – promatrala nas je grupica djece koja je na svoje veselje dobila kuglice. Kasnije su prolazili pokraj harināma, mahali i govorili kako su im bile super.

Mātājī Kalāvatī je dijelila kuglice, a jedan će gospodin onako skeptično: “Tko zna šta ima u tim kuglicama!” Kalāvatī je onda pojela jednu ispred njega, na što se i on odvažio kušati. Sjećam se jednom kada je jedna žena rekla kćerki da ne uzima od nas jer: “Tko zna što su oni u to stavili, možda i drogu,” a kći će joj na to, “Pa mama da su drogu stavili ne bi to tako javno nasrid Marmontove dilili!”

Jedan je čovjek lijepio plakate na pano/zid iza naših leđa za vrijeme održavanja harināma; pitao nas je bismo li mu mogli dati određenu količinu pozivnica da ih lijepi po gradu. Na drugoj stranici fotografija, brojevi 34 i 35 možete vidjeti prve rezultate. Lijepio ih je preko praznog prostora na plakatima Zlatka Pejakovića pa je tako i njega uključio u službu misije Gospodina Caitanye. :-)

Jedan gospodin prolazi i blaženo pjeva: “Hari, Hari, Hari, Hari, Hari, Hari...” A tri su gospođe sa određene udaljenosti čule mahā-mantru i zaplesale te plešući došle do bhakta, a onda se uozbiljile i normalno prošle. Vjerojatno ih drugi bhakte nisu ni primjetili. Zanimljivo je poslije razgovarati sa bhaktama koji su bili u harināmu – svi smo na istom mjestu, a svatko vidi različite događaje koji ukazuju na milost Gospodina Gaurānge.

Na trećoj stranici fotografija, brojevi 8 i 9 vidite Delhija kako meditira. Svaki put kada Delhi vidi harinām dođe ispred nas, točno ispred bhakte koji pjeva za harmonijem, klekne, prstom u zraku iznad poda crta neke samo njemu znane simbole i yantre za zaštitu naše harināma skupine, zatim sjedne na pod, zatvori oči, malo meditira, a na koncu – pred sâm odlazak – oda poštovanje prislonivši čelo na pod. :-) Kaže da je šivaist i da je putovao po Indiji. Jednom sam ga srela u sankīrtanu kad sam bila umorna i bez da sam mu išta rekla kaže mi on: “Moli se Višnuu, Višnu će ti dati snagu.”

Ispred harināma ekipe,
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī-dāsī


Maškare Harinām 24.02.2009

Dragi vaišnave, poštovanje.

“Jesu li ovi pravi ili su maškare?” — vječito je pitanje svake godine kada za Spli’ski Karneval pjevamo Sveta Imena po splitskim ulicama. I ove je godine milošću Gospodina Gaurānge, a i “Svetog Krnje”, održan tradicionalni četvrti po redu harinām za maškare! Kao i prijašnjih godina, bilo je zbunjenih ljudi. Neki su bili sigurni da nismo pravi: “Baš ih dobro imitiraju”, dok su nas neki prokužili, “Njima su maškare cile godine”. :-)

Sjećam se članka iz jednog časopisa “Back to Godhead” kako su se dvojica prijatelja maskirala u bhakte za karneval — zamotali su se u plahte, nešto narisali na čelima i išli ulicama pjevajući njihovu verziju mahā-mantre. A onda su sreli pravi harinām! Mislili su da će se bhakte naljutiti na njih, ali onda ih je jedan bhakta pozvao: “No, što čekate? Priključite se!”

I priključiše se. Dobili su snop pozivnica da ih okolo dijele ljudima kojima su cijelo vrijeme govorili: “Mi smo pravi, a ne oni!” :-) Cijelu su večer tako služili, a onda otišli svojim putem. Poslije su tako isto odjeveni išli u bar gdje je jedan od njih – da bi dobio besplatno pivo – plesao na šanku pjevajući mahā-mantru! Treba li spomenuti da je poslije postao bhakta? :-)

U Splitu je bilo šareno i veselo, odlična prilika za sretne ljude da zaplešu i zapjevaju u kīrtanu. Bilo je tu Indijanaca, svećenika, gorila, vještica, buba i stvorenja iz svih dijelova svemira, a čak nas je i Sveti Duje blagoslovio i zapjevao s nama. :-)

Ruta nam je bila od hrama do grada pa preko Marmontove ulice. Na dnu Marmontove je grupa mladih djevojaka dugo plesala i pjevala s nama.
Snimili smo fotaparatom i ovdje možete vidjeti kako je to izgledalo:
http://www.youtube.com/watch?v=wapKUTnUbHo

Snimila nas je STV (Splitska Televizija), valjda slijedeći stope glavne državne TV postaje koja nas je snimila deset dana ranije u harināmu za Valentinovo.

Kada smo se vratili na vrh Marmontove krenuli smo ka Pjaci. Skrećemo iza ugla, a neke dvije djevojke govore: “Opet ovi!” –“Nitko ne može pobjeći iz jedinstvene mreže ljubavi Śrī Caitanye Mahāprabhua.” (CC Ādi 7.37)

Na Pjaci je bila montirana pozornica na kojoj je svoju točku izvodila grupa profesionalnih glazbenika. No kada je naša harināma povorka stigla, sva je publika gledala ka nama, a ne ka bini pa su svirači prestali s izvedbom i također se okrenuli ka harināma povorci, veselo nam mašući instrumentima.

Nedugo poslije toga opet smo sreli one oduševljene djevojke koje su s nama ranije plesale u Marmontovoj i priključile su se harināma povorci. Maškare, ča mogu maškare, i ča može milost Gaure. Ponio ih ritam kīrtana i zaplesala srca radosna...  ♥
Snimka našeg ponovnog susreta:
http://www.youtube.com/watch?v=ylL9JGy8AGg
Djevojke su nastavile s nama po gradu pjevati Sveta Imena i dijeliti Ih drugima:
http://www.youtube.com/watch?v=s-85neVnCQg

Hvala našim veselim bubnjarima – Dharma-gupu (fotografija broj 12) i Mathurānandi (fotografija broj 21). Također hvala Priya Sakhi Radhi na crtanju gopi gotsa i pomoći kod ukrašavanja.

Ekānginī i Suśroni su podijelile 500 kuglica prasādama u sat vremena! Bilo je skeptičnih ljudi koji su u prvi tren odbijali, ali bi kasnije sami prilazili pitajući mogu li ipak dobiti kuglicu. Nakon što su sve podijeljene, mnogi bi veselo prišli i tako se rastužili kad bi shvatili da Suśroni nosi praznu košaru. :-( Sretni prolaznici su tajno oružje mogli kušati i kod veselog klauna – naše bhaktin Jelene (fotografija broj 22)

Na kraju smo napravili kratku pauzu, kad li prilazi jedan vojnik: “Šta ste stali? Nastavite.”  I nastavi i on s nama.

No, sve što je lijepo kratko traje, tako da smo se i mi nakon nekoliko sati pjevanja i plesanja karnevalskim, splitskim ulicama oko 22h uputili ka našem propovjedačkom Centru. Bila je to dobra yajña, bila je toliko dobra da nismo mogli prestati pjevati! Tako smo uglas pjevajući i plešući došli do Centra gdje se kīrtan nastavio.

Neki su bhakte zbog obaveza i ranog ustajanja morali ići kući, ali su drugi ostali u Centru međusobno razmjenjujući slatke spoznaje karnevalskog harināma. Za savršeni kraj savršene večeri u službi Gospodina Gaurānge svi smo zajedno sjeli – umorni Gaurāngini ratnici – i u po’ glasa zapjevali jedan tihi bhajan – našu transcendentalnu uspavanku.


Ispred harināma ekipe,
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī-dāsī


Harinām 28.02.2009

Dragi vaišnave, poštovanje!

         Što je danas lijep i sunčan dan,
         Baš je za harinām sankīrtan…

          Harināma sankīrtana yajña ki — JAYA !!!

         Premda su maškare bile nekoliko dana ranije neki su još uvijek bili zbunjeni: “Jesu li ovi pravi?”  Navikavaju se ljudi da smo tu svake subote, premda se poneki iznenade: “Vidi, opet su tu, što će reći…?”, dok drugi slave bhakte, “Ovi nikada neće odustati od pjevanja…”  I mi se tome nadamo! :-)

          Prije su ljudi manje komentirali, mnogo bi njih prošlo ni ne obrativši pozornost na harinām. Ovaj put sam primjetila kako je stvarno mnogo ljudi komentiralo “Evo Hare Krišna”, “Isuse Kriste”, “Evo cure sa kolačićima”... Pitala sam se kako to da odjednom toliko ljudi komentira? Rekla bih da je razlog taj što nas ovako kada stojimo ljudi bolje primijete nego kada sjedimo.

          Prošlog smo subotnjeg harināma otkrili novu metodu širenja Svetih Imena. Naime, pošto su u Splitu počeli sunčani dani ljudi sve više izlaze vikendima ujutro i sjede na “štekatima”, tj. za stolovima pred kafićima i restoranima. A mi smo se prošlog tjedna slučajno namjestili baš preko puta jednog od njih! Naše standardno mjesto u Marmontovoj Ulici je bilo okupirano pa smo se premjestili dvadesetak metara uz ulicu—točno preko puta najposjećenijeg kafića sa najvećim štekatom u Marmontovoj. Slučajnost? Hm... :-)

           Ljudi su satima sjedili i slušali Sveta Imena; mnogi su od njih prestajali međusobno razgovarati i ugodno su se smjestili u svojim pletenim naslonjačima gledajući i slušajući harinām. Ovu smo metodu nazvali “koncert”. :-) Čak su i prodavačice iz glavnog modnog dućana otvorile vrata i gledale harinām dok ne bi opsluživale mušterije!

           Jedna je mlada majka ustala sa štekata, podignula iz kolica svoju bebu staru svega par mjeseci, donijela ju i dugo stajala pred harināmom pokazujući svojoj bebi bhakte kako pjevaju Sveta Imena, lagano se njišući u ritmu. Mada inače ljudi koji vlastitoj djeci pokazuju harinām ostanu tek kratko ako djeca ne pokažu konkretno zanimanje za njega, ova je dama stvarno dugo stajala pred harināmom. To je bilo na samom početku našeg performansa, a drugom polovicom harināma ista se beba vratila slušati Sveta Imena, ali ovoga puta u tatinim rukama—i ovoga puta dugo. Roditelji za svaku pohvalu...

Jedan je gospodin koji živi u Kanadi po prvi put doznao da “Hery Krishna postoji i u Hrvatska”. :-)

Djeci smo uvijek zanimljivi, ali neka su posebno privučena. Jedan nas je dječak promatrao, a kada je njegov otac odlučio da je vrijeme za polazak, nije se dao i spustio se na koljena odlučan gledati bhakte. I što je otac mogao no pristati?

Prijašnji nam je moto bio “Svaki tjedan harinām jedan”, no ovaj su tjedan bila dva harināma tako da geslo mijenjamo u “Svaki tjedan BAREM harinām jedan”. Molimo sve vaišnave za blagoslove tako da možemo na ovakav način nastaviti služiti Gospodina Gaurāngu, Śrīla Prabhupāda i njihovu sankīrtana misiju.


Ispred harināma ekipe, 
vaša sluškinja Nritya-kiśorī devī-dāsī