Činjenica da ljudi vole slušati priče razlog je zašto su neka vedska pravila postupno prenesena u oblike priča, kao što su Mahabharata, Ramayana i Purane. Kada se takve priče sastoje od zabava Gospodina i Njegovih bhakta, zovemo ih „lilama“.

Kao pujari Gospodina Nrsimhadeva u Mayapuru, zamoljen sam da prepričam neke priče vezane uz Njega. Ali za razliku od sastra te „lile“ nemaju potvrdu autoriteta osim svjedočanstva bhakta koji su ih ispričali. A u većini slučajeva ne postoje ni svjedoci. Iako sam prilično skeptičan kada treba ta neobična iskustva prihvatiti kao istinita, nedavno su se počele događati razne stvari, i nije mi bilo druge nego sjesti i zapisati ih.

Npr. Tijekom prošlog Gaura-Purnima festivala, pozvao sam mataji iz gomile i dao joj da podjeli Gospodinovu Charinamrtu matama, što je ona i učinila. Kada mi je kasnije vraćala  posudu od Charinamrte dodala je kako je Gospodin vrlo milostiv i da vrlo brzo uzvraća. „Molila sam se da Mu mogu ponuditi izravnu službu, a sada si mi ti dao ovu službu.  „Da“, odgovorih, „ želje u dharmi brzo se ispune“. Pogledaj samo,  želja ti se ispunili isti dan kad si poželjela“. „Ne, ne isti dan - isti trenutak“, odgovorila je.

„Odmah kad sam poželjela služiti Ga, ti si me pozvao.“ “Wow, to je nevjerojatno!“ priznao sam „ Jesi li čula kako je se Atmarati mataji imala problema s očima, i kako su joj oči izliječene u trenutku kada su originalne oči Gospodina Nrsimhadeva vraćene  na svoje mjesto. Kada Mu je jedan donator donio nove oči?

„O, da“, rekla je. „Ustvari, bila sam u istoj zgradi kada je Gospodin  Nrsimhadev razgovarao s njom“ dodala je, „znaš,  u zraku je bilo toliko energije da nitko nije mogao spavati“.

Samo nekoliko dana kasnije, jedan drugi bhakta mi je rekao kako mu je Gospodin Nrsimhadeva pomogao: „ Jako sam patio,  čak nisam mogao ni samostalno stajati u redu ispred oltara Gospodina Nrsimhadeva. Molio sam; „Molim Te, pomozi mi, odagnaj ovo užasno  stanje, tako da Te u potpunosti mogu služiti! “.  Tada sam osjetio kako se sva moja bol penje i  odlazi iz mog tijela. Samo je nestala“.

Dok sam to slušao,  primijetio sam drugog bhaktu koji je došao Gospodinu na dashran. Ranije to jutro  ta me mataji upitala što da radi, već dva tjedna mučio ju je problem koji kontaminira njezino tijelo, zbog čega ne može  oslikavati Božanstva u Assamu, iako je naručena da to učini i već ima avionske karte.

„Mataji,“ uzviknuo sam hodajući pored nje, „Gospodin Nrsimhadeva  daruje trenutačnu milost. Zašto Ga ne zamoliš da otkloni tvoj problem?“

Kada me vidjela sljedeće jutro, rekla mi je; „ Puno ti hvala na savjetu! Znaš, kada sam jučer iz hrama došla kući, moj problem je nestao“.

Nekoliko dana kasnije, druga je mataji došla u sobu pujarija i ispričala nam svoj san, u kojem je Gospodin Nrsimhadeva hodao i razgovarao s njom poput oca. Kada Ga je upitala kako Ga može služiti, rekao joj je neka mu ponudi manga.

Nakon otprilike tjedan dana kada je donijela manga za ponudu, Jananivasa je rekao drugom pujariju kako je sretna jer joj se Gospodin Nrsimhadev pojavio u snu i razgovarao s njom držeći za ruku dok je šetao s njom, i dao joj je osobnu uputu.

Mataji je tada rekla; „Još je nešto bilo u tom snu što ti nisam rekla. Gospodin Nrsimhadeva mi je također rekao; „Moj mi je pujari veoma drag, i uzet ću ga nazad k sebi!“ . molim Te, ne čini to, uplašeno sam uzviknula, želimo da ostane ovdje“. „Ne, mislim da ću ga uzeti nazad“. Ali nakon što sam Ga dugo molila, na kraju je rekao; „U redu, uzet ću nekog od vođa“. I kao što znate nekoliko dana kasnije HH Gaur Govinda  Swami, koji je bio GBC, sannyasi i duhovni učitelj iznenada je napustio tijelo zbog navodnog „infarkta“. Nisam to prije spominjala jer nisam željela nikoga uznemirivati, ali sada kad se obistinilo, smatram  da vam mogu reći.

Kada sam ovo ispričao mom prijatelju Visvabhari iz Caroline., rekao mi je; „To je nevjerojatno! Moja je žena također sanjala Gospodin Nrsimhadeva i manga. Jučer dok je šetala izvan Mayapurskog kampusa u dućanu je vidjela mango u teglici i poželjela ga kupiti Gospodin Nrsimhadevi. Ali pošto nije bila potpuno sigurna u njegovu čistoću, nije ga kupila. Međutim, sinoć joj se Gospodin Nrsimhadev pojavio u snu i pitao je, „Gdje je moj mango?“

Kada je Gospodin Nrsimhadeva prvi put došao u Mayapur, svi su pujariji nevoljko obožavali Njegov impresivni oblik. Bhava-siddhi Dasa bio je vrlo uplašen i nervozan dok Ga je obožavao.  Jednu večer nakon što je stavio Božanstva da se odmore začuo je gromoglasan zvuk od kojeg mu se kosa naježila. Bojažljivo se osvrćući, vidio je da je sve na svom mjestu pa je brzo otišao, zaključao vrata i odao poštovanje moleći za oproštaj ako je nehotice počinio uvrede. Na kraju te noći probudilo ga je drmanje kreveta. Kako je Bhava-siddhi spavao na vrhu kreveta na kat pomislio je da pujari ispod njega ustaje za mangala-arati.

 Međutim, kada je otvorio oči vidio je Gospodina Nrsimhadevu kako sjedi na njegovom krevetu. Taj se sretni pujari jako uplašio gotovo ga je uhvatila panika. Kada je pokušao ustati, Gospodin Nrsimhadeva je stavio obje ruke, koje su se činile teške poput univerzuma, na njegova ramena.

„Smiri se, budi miran“ Gospodin je rekao, „Samo sam ti došao reći da Me se ne trebaš bojati kad Me obožavaš u hramu. Molim te okani se tog straha “. Gospodin je tad nestao a Bhava-siddhi je mahnito počeo trčati gore dolje po verandi zgrade u kojoj je spavao.

„Što se dogodilo?“ pitali su ga zabrinuti bhakte, ali su dobili samo nesuvisle odgovore. Pomislili su da je poludio ili da ga progoni duh.  Na kraju je Bhava-siddhi otrčao do hrama i ispružio se ispred vrata, gdje se Gospodin Nrsimhadeva obožavao, te Mu čista srca uputio molitve. Nakon nekog se vremena  pribrao i krenuo u svoju sobu.  „Pitam se zašto svi bulje u mene?“ mislio je, ali kad je spustio pogled odgovor je bio očit. Bio je samo u donjem rublju.

Vidio sam Bhavu-siddhija prošle godine na Gaura – Purnimu, - sada živi u Americi. Pitao sam ga o ovom događaju; „Da“ rekao je „još uvijek imam ožiljke od Gospodinovih ruku, iako su već gotovo nestali još uvijek su slabo vidljivi.

Nije jedini koji kaže da je vidio Gospodina Nrsimhadeva. Jednom je bhakta iz susjednog Gaudya Matha došao odati poštovanje Gospodinu Nrsimhadevu i rekao je pujariju, Jananivasi, da je na Nrsimha Caturmasi ostao budan cijelu noć i mantrao. Tada se, na kraju noći, u njegovoj sobi pojavio naš Gospodin Nrsimhadeva Osobno. „Bio je to oblik Gospodin Nrsimhadeva iz vašeg hrama. Bio je odjeven u crveno i smiješio mi se“.  „Moj mi je Guru Maharaj rekao da sam jako sretan i da trebam doći ovdje obožavati Gospodin Nrsimhadeva.“

Jednom su ljuti roditelji dječaka u bijegu, nakon što su pretražili cijelu državu, čuli da se njihov sin nalazi u našem centru u Mayapuru. Odmah su došli i proveli cijeli dan tražeći ga. Na recepciji su se raspitivali o određenom bhakti ali nisu imali sreće pronaći ga.

Na kraju dana, za vrijeme sandhya-aratija za Gospodin Nrsimhadeva, njegova je majka sklopljenih ruku molila: „ Dragi moj Gospodine  zadnji put kad sam bila ovdje sa zadovoljstvom sam sudjelovala u pjesmi i plesu, ali sad mi je srce slomljeno jer ne znam gdje mi je sin, i više ne nalazim zadovoljstva. Moj Gospodine, ako bi se moj sin vratio opet bi mogla dignuti ruke i pjevati „Haribol“, „Hare Krsna“.

Dok je izgovarala ove riječi, osoba je stala ispred nje i Gospodina Nrsimhadeva: bio je to njezin izgubljeni sin. Oba su roditelja prihvatili vaisnavsku inicijaciju, otvorili nama-hatta centar i s  entuzijazmom pričaju o slavama Gospodina Nrsimhadeva.

postoje i druge priče – neke  bi se od njih oklijevao ponoviti, a druge ne mogu ispričati jer su mi rečene u povjerenju. Bhakte koji su mi ispričali ove priče kroz njih su ojačali svoju vjeru a svakako i moju. Stoga ako nam druge stvari mogu pomoći u napredovanju u Svjesnosti Krsne, jako su povoljne – iako nisu u sastrama.