Sanskritska riječ agjata sukrti objašnjava slučajno predano služenje. Npr. oltarskom mišiću se zapali na ghi lampi brčić i on ga bjesomučno želi ugasiti vrteći glavu u krug i na taj način napravi arati Božanstvu ispred sebe i ode u duhovni svijet. Ili netko sumnjivog karaktera se očeše od zid hrama i to mu se pribroji kao da je čistio zid i slično. No, meni je najdraži primjer iz sankirtana kada se ugasi svjetlo u stubištu i onda ga slučajni sustanar zgrade upali i na taj način služi bhaktu u sankirtanu, a prolazniku se pridoda kredit na njegov duhovni račun :)

Priča koju vam želim ispričati je puno ozbiljnijeg značaja za „slučajni napredak“ i radi se o jednom prodavaču knjiga na ulici. Radi se o skromnom sredovječnom čovjeku koji u prolazu kod Iblerovog trga ispred Doma za starije osobe na podu prostre tkaninu i prodaje razne knjige. Gotovu uvijek malo zastanem i pogledam pokoju Prabhpadinu knjigu i u sebi navijam da se što prije prodaju. I gle! Jučer sam prolazio i niti jedne Prabhupadine knjige nije bilo. Upita sam kao znatiželjni kupac – Tražim specifična izdanja od jednog pisca kojeg ovdje povremeno imate, Šrila Prabhpada? A, on će trčeći meni u susret obradovan što je netko zastao kraj njegovog improviziranog štanda – Kako ste rekli? Šrila Prabhupada – ponovio sam - Njegove knjige koje sam vidio ovdje Nauka o samospoznaji, Život nastaje iz života, Savršena pitanja, savršeni odgovori... Aaaaa, znam, znam, na žalost nemamo ih više. Hoćete li ih dobivati ovih dana? Pa, to ovisi… - odgovorio je pomalo kao da skriva neku tajnu. Onda sam shvatio da ne želi otkriti na koji „čudan“ način dolazi do knjiga, pa sam ga upitao – Otkupljujete li knjige? Pri tom sam mislio da mu ih nabavim po BBT cijenama i još aktivnije ga uključim u misiju. Pa, ne. Imam svoj izvor nabave knjiga – odgovorio je i ostavio me u nagađanju je li to „nabava“ po kontejnerima za stari papir ili kako drugačije.

Ništa, onda. Kada nabavite te knjige doći ću opet – rekoh mu polako odlazeći ne bi li ga zainteresirao da nabavi što veći broj Prabhupadinih knjiga i nastavi sa sankirtanom.  Možda mu i odnesem koju knjigu od doma koju imam duplu i poklonim je jer bitno mi je da ih on dalje samo dijeli.

Već vidim Jamarađa koji ga nakon smrti s osmjehom dočekuje i pita želi li prihvatiti ponovno ljudski oblik života i nastaviti sa sankirtan misijom ili želi prihvatiti neke degradirajuće oblike života :)

 Nismo ni svjesni veličine Prabhupada. Jer zamislite, da nije milostivo došao na zapad i napravio sve ovo što je napravio, ovaj čovjek ne bi imao priliku za duhovni napredak, čak i da toga niti  sam nije svjestan. Koliko se samo u ovom svijetu događa slučajnog predanog služenja koje ne bi moglo postojati da nije bilo milosti Šrila Prabhupada.

Šrila Prabhupada Ki-Đaaaaaaj!