Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Nalazim se u svačijem srcu i dajem sjećanje, znanje i zaborav. Ja sam cilj proučavatelja svih Veda. Tvorac sam Vedante i poznavatelj Veda.
-- Bhagavad-gita 15.15 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Pon, 23.05.16. 19:07
 

Albanija trip 2016

 
Piše: Vrsabha das
 
 

Šri Caitanya Mahaprabhu je prorekao da će se sveta imena čak i u Kali-yugi pjevati u svakom gradu i selu. Zahvaljujući Šrila Prabhupadu, svjesnost Krišne se proširila gotovo po cijelom svijetu. Pa ipak, još uvijek ima zemalja gdje nema bhakta i Krišninih hramova. Albanija je jedna od tih zemalja.
 
Prvi pokušaj širenja sankirtana misije u Albaniji bio je krajem '80-tih godina kada je HH. Bhakti-vaibhava Swami (tadašnji HG. Avinas-candra prabhu), zajedno s troje bhakta iz bivše Jugoslavije, proveo nekoliko dana u Tirani. Zatim, 2010. i 2011. godine nekolicina bhakta iz karlovačkog hrama (predvođeni Mohan prabhuom) imali su harinam turneju po Albaniji. Oba puta su ostali po pet dana i održavali su hariname u Tirani, Shkoderu i Durresu. Osim što su pjevali sveta imena, prolaznicima su dijelili Išopanišade i Atma magazina na albanskom. Nakon toga, tek u ožujku prošle godine četvorica vaišnava su boravili pet dana u Tirani i podijelili oko 700 Išopanišada na albanskom jeziku. Tih četvorica bhakta bili su: Lakšminath prabhu iz Slovenije, te trojica bhakta iz Hrvatske – Nayanananda prabhu, Vaikuntha-murti prabhu i Kripalu-Krsna prabhu. 

Međutim, važno je istaći da ta sankirtan misija dijeljenja Šrila Prabhupadovih knjiga ne bi bila moguće bez dvojice vaišnava. Višvabhavana-Krsna prabhu je financijski sponzorirao tiskanje 2000 Išopanišada, a knjigu je na albanski preveo Murlidhara-Krsna prabhu iz Prištine. Prošlogodišnje iskustvo bhakta bilo je toliko inspirativno tako da je postojao entuzijazam da se ponovo dođe u Albaniju. Budući da zbog privatnih obaveza, trojica bhakta iz prošlogodišnje misije nisu imali vremena i mogućnosti krenuti na put i ove godine – iskoristio sam priliku te ponudio sebe i svoj auto na raspolaganje Nayanananda prabhuu, organizatoru misije "Albanija trip 2016." 

Osim Nayananande prabhua (učenik HG. Rohini-sute prabhua) i mene (učenik HH. Smita-Krsna Swamija), otprilike pola godine prije našeg polaska u Albaniju znalo se da će treći član biti Trilokatma prabhu iz Češke (učenik HH. Bhakti-vaibhava Swamija). Nekoliko dana prije polaska bilo je neizvjesno tko će biti četvrti član našeg tima. Međutim, Krišna je dao priliku onome tko je imao najveću želju – bh. Peggy (Predrag) iz Splita. Iako još uvijek bez gurua i inicijacije, bh. Peggy je prilično iskusan bhakta koji je član ISKCON-a već 20-ak godina. Osvjedočio sam se njegovom entuzijazmu prije dvije godine na Woodstock festivalu u Poljskoj gdje je poletno dijelio Šrila Prabhupadove knjige. 

3. svibnja, dan prije polaska u Albaniju, Trilokatma prabhu je stigao u zagrebački hram. Od ranije se nismo poznavali iako mi je bio poznat s raznih vaišnavskih festivala. Trilokatma prabhu je član ISKCON-a već skoro 30 godina. Nakon što je godinama radio sankirtan po bivšoj Čehoslovačkoj, u zadnjih desetak godina je istaknuti propovjednik koji daje javna predavanja i zadužen je za odnose s javnošću. Nakon posebnog i zahtjevnog školovanja u Mayapuru, u zadnjih dvije godine obnaša funkcije GBC povjerenika za Češku i Slovačku yatru. Pored brojnih zaduženja i odgovornosti, on koristi svoj talent rukovanja s foto aparatom i video kamerom. Autor je i snimatelj dokumentarnog filma "Jednostavan život, uzvišeno razmišljanje". Zahvaljujući njemu i njegovoj profesionalnoj kameri, sada imamo foto zapise s naše turneje. Uvjeren sam da će te fotografije jednoga dana imati arhivsku vrijednost kada se budući albanski vaišnave budu sjećali pionirskih misija uspostavljanja svjesnosti Krišne u Albaniji.

Dakle, u srijedu 4. svibnja u 6h, Trilokatma prabhu, Nayanananda prabhu i ja smo krenuli iz Zagreba prema Splitu, gdje smo 'pokupili' bhakta Peggy-ja. Auto je bio pun. Zbog nas četvorice, naše prtljage i sedam paketa (800 knjiga) – amortizeri su se spustili prilično nisko. Srećom, moj Renault Scenic ima krovni nosač.

U protivnom, ne bismo mogli povesti sve što nam je bilo potrebno. Da skratim priču, toga dana sam vozio preko 900 km. Vozili smo se Jadranskom Magistralom kroz Dubrovnik i obalni dio Crne Gore. Već je padao mrak kada smo lošom seoskom cestom ulazili u Albaniju. Uzdali smo se u blagoslove Šri Nrsimhadeva da nam carinici ne prave probleme zbog 800 knjiga. Što bismo im rekli? 

Međutim, prošlo je sve u redu osim što smo bili prilično umorni kada smo jedan sat prije ponoći stigli do svog odredišta – youth hostela u vlasništvu turističke kompanije "Albanian Trip". Čak i u te kasne sate u Tirani je promet bio prilično živahan, a ljudi je bilo na ulicama. Nakon što smo rasteretili auto i raspakirali se u svojim sobama – zaspali smo veoma brzo. Valjalo se odmoriti za naredni (prvi) radni dan. Sljedećeg jutra smo se odmorili od dugog putovanja, ali smo iskoristili vrijeme za dogovor o strategiji i podjelama službi. 

S obzirom da je dobar kuhar, nekako je bilo logično da bh. Peggy (osim distribucije knjiga) preuzme odgovornost za kupovinu bhoge, kuhanje i pospremanje kuhinje. Trilokatma prabhu i Nayanananda prabhu su se usredotočili isključivo na distribuciju knjiga i prikupljanje e-mail adresa. A samome sebi sam odredio dvije dodatne službe. Prvo, obavezao sam se za fotokopiranje sankirtan letaka. To je letak koji sam sastavio prije desetak godina, a na albanski ga je preveo Murlidhar-Krsna prabhu. Sastoji se od dva lista A4 formata na kojima piše što je ISKCON, tko je Šrila Prabhupada, što je vaišnavizam, značenje Hare Krišna maha-mantre, te uz Šrila Prabhupadovu sliku sam stavio kontakt e-mail adrese i naše web stranice. Sa sobom sam iz Hrvatske ponio 170 letaka, ali sam ih ubrzo trebao fotokopirati još. Na moje iznenađenje, fotokopiranje u Albaniji je skoro duplo skuplje nego u Hrvatskoj. Fotokopirane letke sam svakog jutra trebao spajati klamericama i presavijati. Letke smo dijelili uz knjige i u harinamu. Po mojoj procjeni podijelili smo sveukupno oko 1000 letaka. 

Moje drugo zaduženje bilo je vezano uz želju da održim koje javno predavanje studentima u nekom od šest univerziteta u Tirani. Dok su njih trojica nakon doručka izlazili u sankirtan, ja sam se 'razletio' po Tirani i posjetio tri univerziteta gdje su tamošnji autoriteti bili ljubazni, ali su ipak davali samo lažne nade i ništa više od toga. Dva dana prije odlaska iz Tirane stupio sam u kontakt s profesoricom engleskog jezika s jednog od preostala tri univerziteta. Autoriteti su bili zainteresirani, ali je ostalo premalo vremena da bi mogli upriličiti moje predavanje. To će se najvjerojatnije dogoditi naredni puta kada dođemo u Tiranu. U međuvremenu se dopisujem s tom profesoricom koja je počela čitati knjigu 'Nauka o samospoznaji'. Također sam (dva puta) otišao u sjedište nacionalne televizije, ali nisam prošao dalje od sumnjičave recepcionarke. Imam plan kako ću joj sljedeći puta doskočiti. Ali neću sada o tome. 

Dok sam prvog dana uzaludno obilazio univerzitete, moji prijatelji su vrijedno radili sankirtan po ulicama. 

Već prvoga dana su ispraznili jednu kutiju od 115 knjiga. Toga dana nismo imali harinam jer smo htjeli 'opipati' kako ljudi reagiraju i kakva im je svjesnost. Naravno, Nayanananda prabhu je to znao još od prethodne godine. Uspjeh njih trojice me ohrabrio da se narednog jutra i ja okušam u sankirtanu. Na jednom šetalištu sam za samo 70 minuta podijelio čak 13 knjiga. Bio sam ohrabren. A sada ću s vama podijeliti neke spoznaje koje smo iskusili sva četvorica. Prva spoznaja: U Albaniji je izuzetno lako zaustaviti ljude, pogotovo kada vide da ste stranac. Recimo, od 10 ljudi koje pokušate zaustaviti, osmero će ih stati i poslušati vas što imate za reći (ukoliko barem imalo govore engleski). 

Druga spoznaja: U Albaniji ima puno mladih ljudi. Žene su očigledno brojnije od muškaraca. U samoj Tirani je veliki broj studenata koji će rado uzeti knjigu, ali morate se s njima malo gnjaviti da vam daju neku donaciju. Knjige koje smo dijelili već su bile unaprijed sponzorirane tako da se nismo zamarali brigom o pokrivanju BBT troškova. Zbog toga smo davali knjige i onima koji su davali manje nego što smo očekivali. Na primjer; očekivali smo barem 100 Leka. (1 Euro = 138 Leka). Većina ih je davala manje od toga. Ali su zato oni rjeđi davali 200 i više Leka za knjigu. Dok smo dijelili knjige, trudili smo se prikupiti što veći broj e-mail adresa. Na kraju smo ih sakupili 54. 

Treća spoznaja: Policija im je super! Gledaju svoja posla i uopće nam nisu prilazili kada su vidjeli da po ulici prodajemo 'nešto'. Održali smo i pet harinama. Tri u Tirani, te po jedan u Elbasanu i Durresu. Bez ikakve prijave, sjeli smo (s tilakom, u vaišnavskoj odjeći) gdje nam se svidjelo i svirali dva sata. Iako su na mahove policajci prolazili kraj nas, nije im palo napamet da nas pitaju tko smo i što radimo. Valjda su bili zadovoljni time što nismo stvarali nered i što se sve odvija u miru. Svi naši harinami su imali istu strategiju. Bh. Peggy i ja smo svirali (on karatale, a ja harmonij), dok su Trilokatma prabhu i Nayanananda prabhu s lakoćom zaustavljali ljude. Obično bi u 90-120 minuta njih dvojica zajedno podijelili oko 60 knjiga i isto toliko letaka. 

Četvrta spoznaja: Za razliku od sjeverne Albanije koja je pretežno nastanjena muslimanskim stanovništvom – južna i središnja Albanija su multikulturalne sredine gdje živi stanovništvo različitih religija, uglavnom katolici i jedan manji broj pravoslavaca i muslimana. Koliko sam uspio primijetiti - u Tirani, Elbasanu i Durresu ima jednako toliko džamija koliko i u Zagrebu. Na moje iznenađenje, u Tirani se nalazi kip Pape Franje. A očigledne muslimanke u gradu su većinom turistice iz Turske. Takva religijska raznolikost i međusobna trpeljivost bili su nam olakšica u sankirtan misiji.

Nekolicina (uglavnom mladih) ljudi nas je pitala imamo li neki centar gdje mogu doći, slušati predavanja, saznati više i družiti se s nama. Teška srca smo im morali reći da za sada takvo nešto nemamo. Sve te brojne spoznaje su samo potvrde da je Albanija pogodno tlo za širenje sankirtana misije. Potencijal je velik. Ima puno mladih, inteligentnih ljudi koje treba kvalitetno kultivirati i trenirati u svjesnosti Krišne. Puno toga se može napraviti. Gotovo sam siguran da bi jedan dobar javni program (s predavanjem, bhajanima i prasadamom), pokrenuo čitavu lavinu promjena u životima velikog broja Albanaca. Iako nisu svjesni toga, oni su spremni za takvu promjenu. A da li smo mi, ISKCON-ovi misionari i ISKCON kao institucija – spremni uložiti napore i sredstva u razne projekte s ciljem širenja svjesnosti Krišne u tome, zasada neosvojenom dijelu svijeta?

Nije problem u nedostatku poleta i dobre volje nekolicine nas koji smo spremni preuzeti obaveze i uložiti napore da za zadovoljstvo našeg voljenoga Šrila Prabhupada – stvorimo Albanija yatru. Problem je u nedostatku materijalnih resursa; financijskih sredstava. 

Nas četvorica želimo ponovo otići u Albaniju ove jeseni. Međutim, da bismo bili učinkovitiji, želimo na 2-3 mjeseca iznajmiti stan ili kuću u koju bismo mogli pozivati zainteresirane ljude. Na žalost, niti jedan od nas četvorice nema redovita financijska primanja da bismo mogli pokriti troškove iznajmljivanja kuće (ili stana), grijanja, hrane, goriva za auto, itd. Također, za sada ovisimo o mojem autu u kojega možemo smjestiti ograničenu količinu knjiga koje možemo dovesti u Albaniju. Konačno, i tih knjiga ima ograničeni broj. Što ćemo dijeliti kada podijelimo i one koje su preostale? I to je samo jedna knjiga – Šri Išopanišada. 

Kao što vidite, dobre volje i poleta ima dovoljno. Ukoliko mislite da nam možete pomoći na neki način – javite mi se. Ta pomoć može biti financijska, tiskanje ili fotokopiranje letaka, doniranje knjiga na engleskom, dobra ideja ili prijedlog, itd. 
Možete me kontaktirati na e-mail adresu vrsabha@gmail.com 

Jednoga dana će u Mayapur i Vrindavan početi dolaziti i albanski vaišnave. Doći će vrijeme kada će u Tirani i drugim većim gradovima biti ISKCON-ovih hramova, masovne distribucije Šrila Prabhupadovih knjiga, javnih programa, itd. Samo nas vrijeme dijeli od toga. Međutim, ako ne budemo brzi i učinkoviti – vrijeme ne radi za nas, nego za demonske sile koje postojano podrivaju moralne, tradicionalne i duhovne vrijednosti ljudi u cijelom svijetu, pa tako i u Albaniji. 

Nakon kraha diktatorskog režima Envera Hoxhe i pada 'željezne zavjese', albansko društvo se počelo otvarati prema svijetu; uglavnom zapadnom. A odande malo toga dobroga dolazi. Već se osjeti da će u bliskoj budućnosti zbog negativnog utjecaja sa zapada (uglavnom S.A.D.) albansko društvo postati prožeto pošastima dubokog materijalizma i svih vrsta ludila koja idu uz to. Zbog toga trebamo djelovati brzo i efikasno. Dobrodošli ste svi vi koji se želite pridružiti našem timu u dijeljenju knjiga i propovijedanju. Šrila Prabhupada ki jay!

Vaš sluga, Vrsabha das

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(34 glasa)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 98 posjetitelja online
 
 
Ova stranica pogledana je 1475 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::