U pauzi seminara. Mokre, znojne kurte zaljepljene na leđa. Dvijanayaka (poznat po ukusu za bhajan, u Mayapuru bi satima sjedio u kolibi Šrila Prabhupada u kojoj se odvija 24 h kirtan). Poneki "Križevački bengalac", Dionis i kompletno cool s spuštenim kapcima prema harmoniju osobna ekspanzija Aindre - Ojasvi. "...KrišnaaaaaaAAAAAAAAaaaaaaa, Hareee HaaaaAAAAAreeeeeEEEEE..." Čak i oni koji su bili angažirani u razgovoru van šatora bi za trenutak zastali i rekli- idemo malo na ovaj bajan.

Dok prsti Ojašvija plešu skladno po tipkama harmonija, s druge strane imamo energično udaranje mrdange Dioniza uz povremeno u trzanje i okretanje glave prema nama koji pokušavamo pratiti ove teške melodije. Mislimo se da nismo što fulali, a kad mu se usne razvuku o brzi osmijeh onda shvatimo da je sve u redu i da je to dio performasa koji ide uz ovaj trans.

Neka Banasura kaji je tako dobro svirao bubnjeve sa svojih tisuću ruku i zadovoljio Šivu, dođe i oda poštovanje ovima dvaju rukama Dionisa i ovom bhajanu Ojašvija. I dok su mataji (čitaj Ivana iz Splita) polako podale u trans iz daljine se približavao teškim i odlučnim korakom bh. Bugi kao fajter koji je razočaran kako je mogao početi meč bez njega. Čim je sjeo, lumpere koje je svirao kao da nije dovoljno čuo pa ih je još približio svojim ušima nakrivivši glavu. Kapljice znoja, napregle žile na vratu, krv u licu dok bhakte energično udaraju karatalima i pokoja suza koje bhakte vješto prekrivaju kao da je znoj.

Kao što se Krsnina ljepota ne može opisati pa se koriste neki objekti iz ovoga svijeta da bi nam dali neku približnu predodžbu, tako se niti ovi bhajani ne mogu dočarati nikakvim pisanjem. Moraju se doživjeti. Dolaze organizatori i mole da se prekine zbog susjeda.

Sutra je nastavljeno u prostoriji u kojoj smo mogli pjevati do besvjesti.

Ako netko kaže da nema ukus za sveto ime u prisustu Ojasvijevih bhajana, dovedite mi tog bhaktu da ga vidim!