INVOKACIJA

Odajem svoje ponizno poštovanje Padmavati mataji i njenom sinu Gour-gadahara prabhuu koji su me milostivo primili u njihov stan, zajedno s ostalim bhaktama, koji su noćili nakon koncerta Goranga bhajan benda 1990. g.

Tada sam došao kao hipi s dugom kosom i bradom (poštovao sam običaj jednotjednog kupanja).Budući da sam došao na koncert u Vatroslav Lisinski bez razmišljanja gdje ću prenoćiti (ima puno parkova i klupa) oni su me milostivo primili nakon koncerta samo zato što sam malo pomogao u rasklapanju scene. Kako nisam znao ništa o svjesnosti Krsne nisam mogao niti pretpostaviti da je nešto zasađeno tu noć u moje srce.

MUSTAFA

(radi lakšeg praćenja teksta skraćenice su Suvarna bindu pr. - suv; Tivra tapa pr. - tiv; Sundara nanda pr. - sun; Devarsi Narada das - drnd i Mustafa - mus)

Prije tjedan i pol dana, otprilike, drnd je žurno vozio k Bizeku u strahu da su bhakte već zaključali templ i da neće moći ući. Bilo je već oko 21.30. Samo što je parkirao ispred templa jedna sjena iz mraka mu se obrati s bosanskim naglaskom: (čitaj akcentom kojim govori Rohini Dulal pr i u budućem tekstu gdje god vidite "Mus" probajte zamisliti kao da vam Rohini Dulal prabhu čita taj dio) Dobarvečer, izvinite mogu li vas nešto pitat?

Drnd: Da, recite.

Sjena: Znate li vi gdje su ovdje Hare Krsna?

Drnd: Tu su u ovoj kući gdje i ja idem.

Sjena: (trčeći s ispruženom rukom spreman na rukovanje i suradnju) Ja sam Mustafa iz Tuzle.

Drnd: (prešaltavajući se na bosanski naglasak i nakon rukovanja sumnjičavo ga odmjeravajući je li neki narkoman ili tko zna kakav čudak...) Pa, kasno je. Zatvoreno je sad. Hram radi do 21.h. Pa đe si bolan sad došao ovako kasno?

Mus: Pa u Sarajevu radi do 10h. Htio bi kupiti nekih knjiga. Drnd (sad već malčice opušteniji budući da je sazno da osoba ima kontakt s bhaktama) Ništa, dođi sutra ujutro kad bude otvoreno.

Mus: Pa, đe ću ja onda prespavat?

Drnd: A, đe si planirao kad si dolazio?

Mus: Pa mislio sam u hramu par dana i kupit nekih knjiga. (Mislim da je baš ova ponovljena rečenica izmamila van Suvarna-bindu. pr. koji je mantrao i jedini ostao budan).

Drnd: Teško će ti sada netko ustati. Ovdje već svi spavaju.

Mus: Đe ću sad? Ima li neki hotel blizu? A ne mogu samo kupiti nege knjige?

Drnd (zaključavajući dobro kombi u strahu od čudnog posjetitelja): Evo, tu je jedan od svećenika pa ako te on pusti...

Suv: Ajde uđi.

Tek sada na svjetlu drnd i Suv su mogli vidjeti (i osjetiti) pridošlicu. Oko 35 godina, mršav, izlizanih hlača sljepljenih uz noge i vjerojatno nikad opranih, kratke jakne ispod koje viri "istrpana" majca, kose vrlo rijetke s prednje strane i dugih šiški, a s zadnje strane neuredno nepodšišane i malčice duže u modi perike Šabana Šaulića. Cipele tipične bosanske s tankim džonom i kad ih je skinuo nakon kratkog razgovora Suv je otvorio prozor (drnd je razmišljao kako stvoriti i propuh, jer 1 prozor nije bio dovoljan). Najčudnije je da to "ukazanje" pred nama nije imalo nikakvu torbu (a planirao je ostati par dana u templu).

Suv je palio svjetlo štand prostorije, a Mus totalno sretan što smo ga pustili odmah je rekao: Ali ja vam ne sljedim sve principe. Još pušim.

Drnd: (misleći u sebi - da, to je samo jedan od "mirisa" koji se šire s tebe, a ni ostale nije teško locirati) Evo tu su ti knjige pa ti odaberi.

Mus je odmah ciljano tražio Bhagavad-gitu i dok je razgledao ušao je i Tivra tapa pr. i bhakte su počeli sa znatiželjnim pitanjima bombardirati "našeg čudaka". Mus je uvijek odgovarao kratko i pomalo nedorečeno (kao u sutrama).

Drnd: Je li ti radiš negdje?

Mus: Ne.

Drnd: Nego?

Mus: U penziji sam. Ranjen sam u glavu.

Drnd: Aha, znači vojna...

Suv: (nakon što je vidio da Mus izdvaja puno knjiga za kupiti) Imaš i ove tu knjige...

Mus: A imaju li one slike?

Drnd: (u sebi pomisli kako je definitivno mentalno poremećena osoba i vjerojatno voli gledati slike ne mareći za sadržaj).

Suv: Nema, ali jako je dobar tekst...

Mus: Da, ali ja volim i slike jer vidim samo na jedno oko i kada ne mogu dobro čitati zbog bolova onda gledam samo slike.

Drnd: (odmah se postidio u usebi i pomislio kako ga je um povukao i uspio je napraviti aparadu prema iskrenom tragatelju za znanjem, samo radi ograničene percepcije i krivih zaključaka "o slikama")

Drnd: (nakon što je Mus izdvoio dosta knjiga za kupit - sumnjičavo u odnosu na izgled) Hoćeš li imati toliko para za to?

Mus: Sad sam dobio penziju. Hoću. Ne dolazi redovno, a sad sam dobio hiljadu maraka...

Suv: Znaš li nekoga iz BiH od bhakta?

Mus: Znam Hayagrivu, ali sam izgubio i njega. Nemam više ni br. tel od Sarajevskog hrama. Vama sam isto pis"o na poštanski pretinac (koji je našao u knjigama) i nije mi dolazilo pismo nazad pa sam sjeo na autobus čim mi je penzija stigla.

Drnd: Pa mogo si, vala, pričekat i sutra pa bi doš"o u neko bolje vrijeme, a ne u gluho doba noći (no primjetio je da Mus-u riječ planiranje nije baš familijarna, jer inače bi ponio torbu i napravio i neke druge praktične stvari, koje ćemo vidjeti da je propustio u daljnjem tekstu.)

Tiv: Mantraš li ti Mustafa?

Mus: Ne, mama mi je bacila japu kad sam bio u bolnici. Ona je Muslimanka. Mantram jedino na prste.

Drnd: (promatrajući njegov pomalo uvijek "šuplji" pogled, jer zbog sljepoće na jedno oko uvijek je gledao u pomalo drugačijem pravcu od osobe kojoj se obraća) Sad je već 22 i 10. što ćemo sad s tobom? Kad ideš kući?

Mus: Uuu, zaboravih pitati kad opet imam autobus za Tuzlu.

Suv: Kako si nas našao?

Mus: Pitao sam u pošti gdje je adresa od poštanskog pretinca i oni su mi rekli.

Drnd: I ti si maksuz došao ovamo samo radi knjiga.

Mus: Da, dobio sam penziju i sjeo u autobus.

Drnd je sad već uzmemiren napustio prostoriju, povjerivši čudnovatog gosta Suvarni i otišao vidjeti da li Sundaranada pr. spava i da ga pita za savjet što učiniti s pridošlicom. Nakon što je preumornom Sunadri objasnio u detalje s kime imaju posla Sundaranada se našao u nedoumici što učiniti.

Sun: Ne mogu ga primiti. Znaš što je bilo kada sam primio ono dvoje i kako su mi bhakte zamjerile. Ne mogu to više raditi bhaktama.

Drnd: Potpuno te razumjem. Čak i da ga ubacimo onakvog mirišljavog pod tuš, što ćemo mu odjenuti čisto. Tko će sada ići na tavan i po mraku tražiti vreće za spavanje i odjeću.

Suv: (pojavivši se na vratima sa žalosnim izrazom lica) Možemo li ovoga Mustafu koji je dolje pustiti u podrum pa da tamo prenoći?

Drnd: Evo baš Sun i ja razmišljamo da nije baš za templ, a podrum ne dolazi u obzir - hladno je.

Sun: Idi ti dolje s njim budi, a mi ćemo se raspitati za jeftine hotele i za njegov autobus za tuzlu! I tako je Sun s mobitela počeo zvati mnoge hotele i autobusne inf. i to je trajalo i trajalo i trajalo... Napokon su mu našli i zapisali ime najjeftinijeg hotela i dali cedulju.

Drnd: Mustafa, vrijeme je da krenemo. Prošlo je već 22 i 30.! Mustafa je krenuo bez ikakvog moljakanja da ga ostavimo na prenoćištu i inače vrlo hladno prima bilo kakve informacije koje mogu izgledati okrutne prema njemu, kao da je na takvo nešto navikao u životu. Čak hladno opisuje i neke poteškoće u životu i kada priča o njima kao da ga to previše ne dira (ne zaboravimo da je "ranjen u glavu" i da je njegova percepcija svijeta malo drugačija) .

Mus: Evo da platim. Kol"ko je to?

Suv: Ovo sam ti poklonio, ovo isto, ovo ti je 30... 280 kuna

Dao je 400 kuna rekavši da zaokružimo na 300 i da taj ostatak bude donacija. Drnd je imao veliku želju da mu nešto pokloni i otišao je u templeroom i donio svo cvijeće s lotosovih stopla Šrila Prabhupada koje je ostalo od jutanje guru puje i dao mu.

Mus: Možeš li mi molim te staviti ovu ogrlicu oko vrata što mi je Suvarna-bindu dao?

Drnd: Mogu, ali već imaš jednu.

Musa. Da to mi je sada Suvarna-bindu, već stavio, a ova je druga ako se slučajno nešto desi ovoj prvoj... Neka imam. Suvarna mi je rek"o da će me to čuvati.

Drnd: Ajmo sad. Odbacit ću te do taksija, autobusa, vlaka, štogod samo da krenemo već je kasno.

Mus: Ja bih volio biti bhakta. Izgleda da sada neću uspjeti. Možda u drugom životu.

Suv: (prišao mu je na izlazu i zagrlio ga. To je izgleda Mustafi bilo čudno iskustvo i možda čak nepoznato. Opet je gledao u neodređenom pravcu i izgledao je ponizno u zagrljaju kao ptić) Čuvaj nam se Mustafa!

U vožnji drnd je priželjkivao dijalog i Mus je otpočeo.

Mus: Jesi li ti sanijasi?

Drnd: Ne, nisam.

Mus: Onda moraš biti grihasta.

Drnd se čudio kako dobro vlada pojmovima bez obzira što je bio rijetko kad u dodiru s bhaktama, a ovi diskriminirajući zaključci su mu dali do znanja da ima kontakt s osobom koja mnogo čita.

Drnd: Ti mnogo čitaš?

Mus: Aha, ranjen sam u glavu. Puno spavam i čitam.

Drnd: A kako si izgubio oko? Mislim nisi ga izgubio nego ne vidiš na njega?

Mus: Bacio mi jaran bombu.

Drnd: Kako misliš bacio? Nije na vrijeme ispustio iz ruke pa je ekpl...

Mus: Ma ne, bacio ju je na sebe pa je i mene zakačila.

Drnd: Pa zašto ju je bacio na sebe?

Mus: I meni često dođe.

Drnd više nije potezao tu mučnu temu. Nakon kraće stanke Mus je opet počeo.

Mus: Imam problema s požudom. Zbog toga se molim Kumarama.

I tako ga je konačno drnd ispratio provjerivši da li je pažljivo sačuvao ceduljicu s nazivom hotela gdje treba prenoćiti i telefonom od Srivas pandita prabhua za kojeg smo mu rekli da se javi kada se vrati u Tuzlu i da će ga on opet povezati s bhaktama u Sarajevu.

Drnd: Znaš, Mustafa, zbog tebe sam još budan, a trebao sam leći prije 2 sata...

Mus: Joj, izvini molim te...

Drnd: Čekaj da završim rečenicu. Dakle, još sam budan, ali nije mi žao jer sam upoznao neobičnu osobu poput tebe. Ti si samo dokaz naše jedne filozofske postavke i daješ mi ohrabrenje u ovom procesu. A sad sretno.

Kada se drnd vratio zatekao je Suvarnu još budnoga.

Drnd: Ne spavaš?

Suv: Ne, stalno razmišljam o Mustafi. Danas sam bio u sankirtanu i sreo sam mnogo osoba uglađenih, našminkanih, mirišljivih, sjajnih... Izgledali su tako profinjeno. No, nitko nije bio zainteresiran za duhovni život i oni nemaju budućnosti. A ovaj čovjek, nema nikakvih kvalifikacija, ograničen je i mentalno zbog povrede glave i zna da možda neće uspjeti u ovom životu, no on je spreman strpljivo čekati na drugi život da bude bhakta. Koja razlika.

Drnd je ubrzo legao, ali ni on nije dugo mogao zaspati razmišljajući o toj filozofskoj postavci koju je napomenuo Mustafi. Kako je bhakti "nemilosrdna". Ako se ona na nekoga namjeri nitko joj ne može izmaći bilo da je doktor ili stomatolog (naše mataji iz Zagreba), bilo da je životinja (slon - učenik Rasikanande), bilo da je mafijaš (osobni tjelohranitelj Jayapataka sw.), bilo da je Mustafa, ili čak netko tko nema, a ma baš nikakvih kvalifikacija (kao Devarsi Narada das).

Kad smo sutradan pričali bhaktama u hamu o Mustafi bhakte su komentirali: Zašto me niste probudili da i ja vidim Mustafu.

Janana je čak rekao: Imam kameru, mogao sam ga snimiti.

Razgovarali smo da li zbilja postoji ikakav aranžman u koji bi se mogao uključiti Mustafa. Neka farma na kojoj može raditi jednostavne poslove i sl. Na koncu smo došli do zaključka da možemo samo dobre želje uputiti Mustafi i brinuti meditacijom o njemu, kao što kornjača majka brine o svojima mladima.

Ja sam dao svoj doprinos posvetivši ovaj duži članak čovjeku koji u srcu nosi dokaz o istini prvog poglavlja znanstvene knjige Madurya kadambini.