Inspiriran Devarsijevim izvjestavanjem o dijeljenju knjiga i njegovim izvjestajem s kampova odlucio sam se ubaciti u "djir" i nesto napisati o dolasku nas cetvorice bhakta na kamp u Vojvodinu, prosle srijede.

Planirali smo nas cetvorica duze vrijeme nas dolazak na kamp u Letenku: Mukunda hari prabhu (nas vozac), Divya prabhanda prabhu, bh. Damir iz Djurdjenovca i moja malenkost. U tu kombinaciju bio je ukljucen i Sridhar prabhu, ali nije uspio ici s nama.

Shvatio sam da Krishna zaista ima planove sa svojim bhaktama. Planirao sam doci za vikend 03.09. i ostati subotu i nedjelju na kampu, no sve je pokvario moj gazda koji se sjetio kako bi bilo lijepo na taj dan imati yajnu u firmi u obliku inventure i na taj nacin dodatno zaposliti svoje robove. Lijepo sam odradio taj dan dok su ostale bhakte iz ekipe odlucile da cemo zbog naseg vozaca ici jedan dan u tjednu i ostati taj dan te se druziti s bhaktama.

Dogovorili smo se da bi taj dan mogla biti srijeda 07.09. i da cemo krenuti rano ujutro da bi stigli na jutarnju lekciju. Mukunda Hari je zelio vidjeti svog duhovnog ucitelja, Jayapataka swamija, i ispostovali smo njegovu zelju.

Radio sam poslijepodne u utorak, dan prije puta i u 17,30 dobivam poziv na mobitel: "Halo, ovdje bh. Josko iz Makarske. Otkuda ti? - rekoh. Pa htio sam se najaviti da dolazim na kamp sutra u SUBOTICU! Molim? - rekoh. Pa kako Subotica? Pa sutra je ratha Yatra tamo i dolazim direktno u Suboticu! Ali kako?- rekoh. Pa nas cetvorica je trebalo sutra ici u Letenku i biti s bhaktama, i otisli bi tamo i ne bi nikog nasli??? Josko rece: Ma to ti je provjereno, razgovarao sam s organizatorima.. Ok, cujemo se!"

I nastade panika u mojoj glavi! Nitko ne zna od ekipe da je RY u Subotici! Telefoniraj svima, svi u nevjerici! Sto sada? Mozda da odemo direktno u Suboticu? I dosjetih se, nazvah ponovno Joska i on mi dade broj mobitela od Mathur Kishor mataji i onda mi odgovori nakon pola sata neizvjesnosti i grickanja noktiju, da bhakte odlaze iz Letenke u 15h autobusima za Suboticu, da je ujutro jutarnja lekcija i vjencanje Bhakti Grantha prabhua. Ma super! Biti cemo sa bhaktama. I nakon kratke telefonske konferencije, odlucismo ipak ici u Letenku, a ne u Suboticu. Hvala bh. Josku!

I krenusmo mi rano ujutro u 5,30 pravac Vukovar. Prodjosmo Klisu i Trpinju, vibra onog sto se dogadjalo na tom podrucju prije 10-tak godina jos uvijek se osjeti u zraku, poneka razrusena kuca, magla koja se lagano provlaci kroz drvece, brrrr... Stigosmo u Vukovar, prodjosmo dalje, stigosmo u Ilok, a ono zatvoren centar za promet, pa se vi gosti snadjite. I rekosmo vozacu: Prati onog domaceg vozaca pa kud stignemo... I odvede nas po nekim sokacima pravo na glavnu cestu i krenusmo prema granici.

Ne znam zasto, ali sam se stalno igrao mobitelom, a kako vidim na njemu gdje smo se trenutno nalazili (bazne stanice - ispis) obavjestavao sam bhakte, a oni me proglasise opsjednutim mobitelima! Dodjosmo do granicne postaje, nasa policija i carinici nas propustise bez problema, a i srpski, osim klasicnih pitanja: Imate li zeleni karton za auto? I mene, koji je pitao za kameru od DRND-a koju sam nosio da nesto snimim. Zbunise se oni pitanjem da li je moram prijaviti, i dok smo kretali, upita me carinik: Da li cete je odmah danas i vratiti? Pa, naravno! - rekoh! Onda u redu. A granicni prijelaz su sa obje strane obicna dva gradjevinska kontejnera i rampe koje rucno carinici moraju podici da propuste vozilo. S druge strane prijelaz nije ni natkriven pa si mogu misliti kako je ljudima po kisi i hladnoci zimi. Valjda na taj prijelaz nitko ni ne ide zimi.

Udjosmo mi tako u Vojvodinu, a Rudi jos lovi signale mreze VIP-a iz Hrvatske dokle moze da ne bi morao koristiti roaming koji je po NAJSKUPLJOJ tarifi operatera (25 kn po minuti). Bhakte se smiju, a odjednom DUM! i skoro nam tocak automobila ostade u dubokoj rupcagi koju nismo ocekivali na cesti! Trebali ste onda vidjeti slalom Mukunde Harija izmedju rupcaga s autom - bio je bolji nego Janica Kostelic s vratima na pisti!

Evo nas pred Letenkom! U daljini se vec cuje urnebesni kirtan, neke bhakte mantraju: Hare Krsna, vanca kalpa.. Kirtan vodi Jayapataka Maharaj, pripreme za vjencanje su u punom tijeku, priprema se sve za yajnu...

Dobrodosli! - pozdravljaju nas bhakte i ulazimo u puni temple room, upravo pocinje SB lekcija. I odmah nakon nje vjencanje. "Rudi snimaj" - zove Bhakti Grantha prabhu, dok bh. Dejan iz Beograda "prasi" harmoniku u maniri najboljih sviraca na svatovima, sa 100dinarkama zataknutim za nju, cak su mu ih lijepili na celo, ako sam dobro vidio. Bhakte u ekstazi, Viracandra prabhu vodi cijelu ceremoniju suvereno, a stize i Jayapataka Maharaj i govori svepovoljne mantre, dajuci instrukcije paru kako da pravilno obave cijelu ceremoniju. Odjednom u njegovim rukama kutija puna kolaca: "imam ovdje nesto prasadama! i odmah nastade guzva bhakta zeljnih prasadama iz ruku tako ciste osobe.

Vec je krenuo i dorucak, ukusi od kojih ti se zavrti u glavi, i lubenice koje je sponzorirala hrvatska yatra(nisam provjeravao inf.) i casti dok ne puknes! Kazu da je bilo i 250 bhakta iz bivse Juge, da su bh. iz Slovenije odusevljene s atmosferom i da planiraju opet doci. Za one koji nisu bili tamo, vrlo je tiho i mirno, uz najcisci zrak s puno prane (suma) kojeg ste do sada mogli udisati. Vec se spremaju i lunch paketi za sve putnike na RY u Suboticu.

Vrijeme leti i lagano se spremamo za polazak, stigli su 2 busa, a treci nikako da stigne. Svaki bus imao je svog bhaktu - vodica, a mi smo odlucili pratiti zadnji autobus. Zadnju bus je bio sigurno star oko 20 godina sto se vidjelo po dobro zardjaloj karoseriji, sto cete vise ocekivati za 20 kuna za kartu po osobi za 280 km voznje!

I krenusmo mi u dimu ispusnih plinova po Fruskoj Gori, dodjosmo do Sremske Kamenice i odjednom u voznji ispred nas prokotrlja se crna kutija, proleti sa strane i ostade pored puta. Mi onako zblenuti pokusavamo se vratiti u svijest, i nakon nekoliko minuta shvatismo da je to bio AKUMULATOR koji je kao iz katapulta izletio odnekuda ispred nas. Kako smo pratili nas bus s bhaktama, mogao je to biti samo akumulator kojeg su bhakte uzele za razglas za kociju na RY! Ma koliko je Mukunda Hari pokusavao izmanevrirati ispred ili sa strane autobusa, nije nam uspjelo, ali smo vidjeli da su bocna vrata prtljaznika bila otvorena i da se spremalo izletjeti jos nesto! U onoj opcoj jurnjavi kroz promet, usli smo i u Novi Sad i na jednom semaforu istrcao sam van iza auta i otrcao do busa i rekao vozacu da je izgubio akomulator. Pogledao me blijedo ne shvacajuci sto govorim dok nije izasao i pogledao bocni prtljaznik - tada je sve shvato, no bilo je kasno.

Buduci da je cestarina na autoputu za Suboticu za strana vozila dosta visoka, krenuli smo paralelnom cestom i imali smo lijepo zivotopisno putovanje kroz Vojvodinu. Kako smo dolazili sve blize Subotici, izgledalo je sve vise kao da smo pogrijesili drzavu i kao da smo u Madjarskoj...

I evo Subotice, lijepi glavni trg s fontanom i bhakte s kocijom koji cekaju ostale. Odjednom se u daljini cuje neka glazba, i stizu bhakte pjevajuci Sveta imena na opcu zbunjenost Suboticana koji zainteresirano prilaze i gledaju nas obucene u odjecu sarenih boja (matajis) i neobicne "plahte" na prabhusima...

Gledatelja je bilo po mojoj procjeni oko stotinjak dok su im bhakte prilazile i dijelile flyere, knjige i kolacice.

Sacinanadana swami krenuo je s najljepsim melodijama inspirirajuci bhakte da pjevaju punim glasom. Kada je pjesma zavrsila gledatelji su pljeskali...

I vec je sve bilo postavljeno dok smo pjevali, ponudjeni su kokosi, DRND-ova kamera je otkazala poslusnost i strajkala bez energije iz baterije - steta - steta!

Krenusmo u krug, bhakte se doslovce guraju kako bi povukli konopce kocije gospodina Jaganatha, i pjevajuci obidjosmo trgom i predjosmo u drugi dio trga s fontanom gdje se nalazi Narodno kazaliste. Suboticani su nas cudno gledali, ali su bili odusevljeni bhaktama, prihvacali su kolace, voce, knjige... Dok je trajao program imao sam prilike pricati sa starijim bracnim parom iz Subotice koji nikad nisu bili u Hrvatskoj (?!), niti na Jadranu.. Odusevljeni su bhaktama.

Vec je pao i mrak, bhakte su osvijetlile kociju i Sacinandanu swamija koji je neumorno pjevao, mataji Gandarviku koja je svojim glasom iznenadila Suboticane, ples kojeg su posebno mladi ljudi s pozornoscu pratili.. i dodje vrijeme za rastanak s bhaktama i da se krene za Osijek...

Stigli smo do izlaska iz Vojvodine, a carinik, onako prekinut u gledanju nogometa na TV-u upita nas: A gdje ste vi decki bili? U nekoj svaleranciji? Presutjeli smo odgovor, pa potvrdismo uglas: da, da! Dodjite nam opet, i evo nas opet u Hrvatskoj, u Batini, i za 30-tak minuta stigosmo do uspavanog Osijeka..

Vs. bh. Rudi