Hare Krsna

pamho, agtsp

Dragi bhakte i prijatelji  iz hrvatske evo da vam se konačno javim, kao sto sam vam i obećao. Indija je totalno prekrasna i jako smo sretni sto smo opet tu. U chowpatyu je također extaza a i maharaj je ovdje što je i najbitnije. Čim smo došli stavili su nas u neki novi kraljevski Guest House, i tamo smo bili tjedan dana, ali na naše uporno inzistiranje stavili su nas u normalnu sobu u templ. Ono je ipak bilo too much za nas sudre, previše bi nam bilo provesti 6 mjeseci u takvoj rezidenciji, a stalno te svi služe. Bhakte su jako fini, ali meni je malo dosadno, jer ima oko 100 bhakta, a mali hram, tako da se treba dobro potruditi da dobiješ službu. Ovdje je sve nekako preopušteno za mene rajasičara. ovdje su bhakte u vrlini, malo službe, malo odmora, pa malo čitanja, nema pushiranja kao kod nas na zapadu, pa mi to fali - cjelodnevna angažiranost. Trening ide polako, a na trenutke prebrzo, pokušavamo što više upiti od tih specijalnih bhakta. Uglavnom maharaj nam je dao sve ovdašnje najstarije i najiskusnije bhakte da od njih učimo, tako da se osjećamo jako sretno i povlašćeno. Svi su jako entuzijastični da nas nauče što više tako da ih možemo što ljepše prezentirati dok se vratimo u hrvatsku. Na sreću ili na žalost, ovdje imamo poseban tretman pošto smo učenici njegove svetosti Bhakti Tirthe swamija,  svi su  oduševljeni sa njim, žele da im stalno pričamo o njemu. Nedavno je maharaj dao jednu SF lekciju gdje je pričao o njegovom životu i predavanje je trajalo više od 6 sati, najduže predavanje u povijesti chowpatia.

Nakon što smo stigli odmah treći dan počeo je prebrz trening, u jednom centru blizu hrama, bila je proslava Govardhana, skupilo se oko 300 bhakta, a ja sam morao dati lekciju, to sam nekako preživio. Dok vide ljudi bijelca u dhotiju, kažeš na lekciji koji stih i odmah si glavna zvijezda, svi su oduševe kako i bijelci mogu prakticirati bhakti-yogu. Nakon toga te svi diraju za stopala, daju ti donaciju; to sam malo teze prezivio...

Čim su čuli njihovi centri iz južne maharastre, da su tu neki bijeli propovijednici, pozvali su nas kod njih - a taj trodnevni odlazak u južnu maharastru bio je poseban događaj. Inače ovdje nas indijci doživljavaju isto kao i Prabhupadove učenike koji su trenutno ovdje, jer i oni su bijelci a i mi.

Tako kad god je neki program, stalno putujemo zajedno sa Srutakirti prabhuom, Yadubar prabhuom, mataji Visakhom... a u južnoj maharastri su nam rekli zadnji gost je tu bio prije 6 mjeseci Candramauli swami, a sada ste vi... i stvarno se prema nama tako odnose - totalno nam je čudno to sve...

Sada ću vam pokušati opisati to iskustvo indijskog putovanja. Mi smo se nećkali da li da idemo tamo u južnu maharastru - kraj Goe, i kako da idemo, a onda su nam javili da moramo doći jer su objavili u novinama  da dolaze gosti iz Europe i da upravo šalju jeep po nas... nismo ih mogli odbiti... uglavnom, rekli su da stižu u 17h i mi smo ih čekali. Nije ih bilo i u 18h smo ih nazvali i rekli su da stižu za pola sata. Čekali smo do 19h a onda smo ih opet nazvali i rekli su isto, evo još pola sata. Indijci i njihovo računanje vremena. Stigli su 21 h i dok su se načastili koju minutu poslije 22h krenusmo za Koregao i Sataru. Pitali smo ih koliko ima do tamo, a oni su rekli 4 sata. Sat i pol smo se izvlacili iz Mumbaia, i onda je vozač iznenada stao (on jedini nije bio bhakta u autu - bilo nas je 6 sveukupno), svi su ga pitli kuda ide, a on je rekao da je gladan i da ide jesti nešto začinjeno jer ono u našem templu mu baš nije bilo dosta ukusno (rajastično). I tako mi usred noći (ponoć) stojimo na parkiralištu i čekamo da se vozač najede. Nakon 45 min on dolazi i mi krećemo. Ja ga pitam koliko još, a on kaže 4 sata. Kako 4 sata, ako se već vozimo sat i pol, a 4 je bilo na početku. A on kaže da je gust promet. Nakon otprilike 2 sata, opet iznenada stane i izađe van. Mi gledamo šta se dešava, a on se popne na prednju haubu, po dijagonali se raširi i onako opušteno indijski bez nekih rasprava počne spavati. Caitanya!!! Čovjek se je najeo pa se treba u dva u noći i malo odmoriti. Ti indijci su stvarno nevjerojatni. Nakon sat i pol probudili su ga suputnici i krećemo ponovno. Mi smo kratili vrijeme dok je ovaj spavao razgovarajući sa brahmacarijem iz Chowpatia o povijesti templa i sa kojim su se sve neprilikama suočavali. Nakon što smo krenuli ja upitam ponovno koliko još ima, šta mislite sta mi je ovaj odgovorio, još otprilike 4 sata. Caitanya! Nisam mogao vjerovati, ali više nisam imao snage za raspravu. Nakon toga je vec počela opasna vožnja, jer je vozač stalno „kljucao“ tako da smo par puta bili blizu raznih opasnosti. Onda je ponovno stao, naslonio se na volan i rekao da se mora odmoriti inače budemo izletili sa ceste. Mi smo mu objasnili da nam se žuri, na što se je on naljutio i počeo voziti ko luđak brzo. Više nitko nije spavao. Nikad nisam vidio luđu voznju u životu. Bio je uspon i sve puno kamiona u 4 ujutro, zavoj na zavoju, a on prestiže sve, par puta sam mislio da je gotovo, ali onda su ga bhakte nekako skulirali, i evo nas nakon najluđe vožnje u životu u 7h ujutro u južnoj maharastri. Odmorili smo se, a onda je počeo maraton sa lekcijama - jedan dan sam dao tri, a ostale dane po dvije lekcije. Imali smo college preaching, dva javna programa (u jednom preko 100, a drugom preko 200 ljudi), mataji meeting (Adhuta ja dala lekciju), pa SB lekcije... a između toga smo obilazili bhakte po kućama. Bilo je stvarno nevjerojatno.

Stvarno je lijepo biti full time preacher u indiji - ljudi ti daju donacije, poklone... Adbhuta je dobila 3 saria, hrpu cholia i drugih poklona, a meni su dali puno donacija (to mi se sviđalo). Nakon toga svega već sam se totalno naviknuo da ti svi daju garlande, diraju za stopala, daju ti razne stvari da im blagoslovis...ako propovijedaš moraš prihvatiti razne strogosti, nekad lijepe a nekada teške... nakon što smo krenuli doma bilo je samo dva mjesta za spavanje u vlaku, tako da smo ja i brahmacari spavali zajedno.

Evo dragi prijatelji za sada ovoliko, pišite i vi meni. Slabo mi se javljate i oprostite što se ja nisam prije vama javio. Ovo ću vam poslati na portal vvz pošto svi tamo idete..

Dhira, daj ovo pročitaj mojim prijateljima iz templa, Tivri, Suvarni, Janani i drugima jer oni su mi rekli da im se javim, a oni nemaju kako ići na net - i puno ih pozdravi...

      PARAM VIJAYATE SRI KRSNA SANKIRTANAM

ys Mohana dasa