Dragi bhakte,

evo, mnogi su mi od vas rekli kako ih inspiriraju moji izvjestaji kako ih
vole citati i da svakako trebam nastaviti pisati.
Odlucila sam vas poslusati i pisati s vama u mislima jer sada moji tekstovi
imaju puno dublji povod i znacenje.

Stala sam negdje kod dana pojave Nityanande. Otada do Gaura Purnime ekstaza
je samo rasla i rasla i kirtani su bili sve ludji.
U to sam vrijeme bila dobila i cimericu Andreu, ekstaticnu studenticu iz
Zagreba koja mi je pricala o svojoj ljubavi prema milostivome Nityanandi i
putovanjima po Americi.
Tako sam jedne veceri isla uz lokalni Mayapurski shopping lanac iza
Prabhupadina samadhija prepun raznih Bozanstava, sarija, dhotija, tulsi
ogrlica, plasticnh i jutenih slapa (koje su vam potrebne U indiji nekad i u
vecim kolicinama jer cesto nestaju :) Ako imate srece nadjete i mekane)
Nekako sam bila inspirirana da udjem u jedan shop i kupim jedne male vrlo
lijepo izradjene Gaura Nitai. Vratih se kuci i pokucah na vrata gdje je
Andrea razgovarala sa svojim prijateljima iz slovenije, jednim dragim
bracnim parom (mislim da se zovu Andrej i Tanja, ali nisam sigurna jer ne
pamtim imena bas jako dobro...). Rekla sam joj da dodje pogledati
Gaura-Nitai i prihvati Ih ako hoce, aona mi je ispricala kako je upravo u
tom trenutku govorila prijateljima da cijeli dan trazi neke Gaura Nitai i da
niti jedne nije pronasla koji su je privukli i da bi ona vise voljela da ih
ne kupi sama nego da bude neki aranzman! I eto, bas lijepo kad vas Gospodin
ukljuci u svoje zabave.

Kad su mnogi bhakte krenuli za Parikram, Templeroom se naglo ispraznio  i
kirtani su opet bili kao i prije, laganiji, njezniji. Kako je samo lijepo
bilo vidjeti taj veliki kirtan od nekoliko pjevaca koji je kretao ulicom
pored Pancatattvina ulaza i cinio se kao da bhakte nikada nece prestati
dolaziti iza long Buildinga. Zastave u svim bojama, mnostvo glasova koji
dozivaju milost Njihovih Gospodstava. Kako li je samo Pancatattvi bilolijepo
vidjeti to i prisjetiti se onih starih vremena prije 500 godina, a mozda se
i pridruziti u povorci koja razgoni tamu doba Kali. Bili su kao rijeka
nektara sto tece Mayapurom.

Eto u pozadini Gaura Purnima bhakte izradjuju outfite, nakit, redaju kuglice
i sljokice, sve do zadnjega dana ponekad. Toliko outfita treba sasiti. Kasu
matajis u sowingroomu da bi imale po cijeli dan posla ako bi htjele i da im
uvijek treba pomoc.

Bhakte iz Mayapurskih skola vole raditi drame tako je i Mayapur
international school Kindergarten (i nekoliko starije djece) napravila dramu
(pod vodstvom Candramukhi Dasi) o Gorili Dvividi. Ja sam isto malo pomagala.
Sve je biloludo kao pred neku modnu reviju. Kostimi su se sivali do zadnjega
dana, djeca su bila jako entuzijasticna iza pozornice (koja je bila veliki
sator pred Lotos fontanom) i sama predstava je bila tako slatka, zamislite
klince iz vrtica kako glume Krishnu (jedan mali crni Narada muni, pravi mali
vrazicak), Balarama (jedan svjetloputi malisa totalno njezan, ali papren), a
Dvivida je bio jedan stariji misicavi decko. Bilo je i gopija i djecaka
pastira... puno cvijeca i garlanda, ziva flauta - ma ludo.

Bila je i predstava Ramayana u reziji bhakti Marga Swamija koju su
izvodilastarija djeca ali i neki veliki poput Pragosh Prabhua (iz GBC
bodyja) koji je glumio Ravaninu sestru Surpanakhu - mozete si misliti kako
je bilo fora. Zivi cirkus.

Sam Gaura Purnim je bio lud. Nekoliko dana prije odnekud se pojavio Sri
Rohinisuta Prabhu sa svojom ekipom iz raznih zemalja pa tako i iz nasih
krajeva poput Zrileta Ester i Jay Radhe. Jednu vecer sjedim u restoranu,
Govindas ekadasi a ja gladna. Anyway, idem pa kud puklo, znam da uvjeti nisu
najhigijenskiji ali ne mogu danas - bome sam zazalila jer sam drugi dan
odmah dobila laganu dijareju. Mozda je od one juhe,a mozda i nije - tko ce
ga znati. Neki bhakte jedu pa nikad nista, a neki poput mene sve pokupe. Sta
ti je karma. Uglavnom, srcem ja svoju juhu, a ono - cujem neki glas...
Zrile! Ne mogu vjerovati, kako mi je bilo drago, a kad sam skuzila da su
tamo i Radhe i Esther - ekstaza se jos povecala! Tako su mi malo pricale
gdje su bile i stasu radile i ja njima i tako je krenulo. Sljedecih nekoliko
dana provela sam u slatkom parikramu sa rikshama sa Rohinisutaprabhuovom
ekipom. Isli smo kod Jagannatha, na Yogapith, u Navadvip - Visnupriya
Mandir, Jagannatha dasa Babaji samadhi (gdje smo imali sladak kirtan i gdje
smo vidjeli prekrasna Bozanstva a posebno jedno Gaura Gopal, osobno
bozanstvo Jagannathe Dase Babajija koje je uvijek nosio sa sobom, pujari je
tako svijetlio i bio jako ljubazan prema nama) itd.

Slag na kraju za mene bioje sam Gaura Purnim kad smo miloscu Sri Rohinisute
Prabhua, Candramukhi i svih ljubaznih bhakta organizirali lijep abisek za
nekoliko bozanstava Gaura Nitai (ipak mi je Krishna ispunio zelju da budem u
abiseku! ne mogu vjerovati usred Mayapura gdje mate ne mogu... he he)
Rohinisutaprabhuovi, Navina niradini i moji slatkici. Bilo je jako slatko
svasta smo nudili, a sve je bilo u lijepim raznobojnim tkaninama i cvijecu.
Na kraju smo imali ludi kirtan i u tom zanosu pomaknuli oltar s Bozanstvima
u sredinu i kruzilioko njih, a tamo je bio i Giriraj pasmo radili i
Govardhana Parikramu! Nektar. Vidjela sam prekrasnu Govsrdhana silu koja se
zove Madhava i koja izgleda, a i obojana je kao Krishnina prekrasna crna
glava kovrcave kose i zamamnih velikih ociju. Jako milostivi Madhava. Znate
da Sri Rohinisuta i Gaurangin Nityananda ima stopalo ciji prsti prelaze
preko ruba postolja? Jako zanimljivo i nektarski, kao da daje posebnu
milost.

Poslje Gaura Purnima smoisli u jos jedan parikram po vaznim mjestimai
napokon sam isla u kucu Bhaktivinode Thakure koja se nalazi preko Jalangi na
Godrumadvipi. Tako je lijepo tamo bilo. Tako me sve podsjetilo na
raspolozenje koje osjecam u drustvu svoga duhovnoga ucitelja; jedan
odmjereni i inteligentni preaching mood prozet finocom i dostojanstvom a
opet poput njeznoga bhajana punoga osjecaja koji se ponekad naziru a ponekad
prelaze preko obala srca. Vidjeli smo prekrasna Bozanstva Gaura Gadadhara
obucena vrlo elegantno kako im je i svojstveno. Bhaktivinodine odaje su vrlo
lijepo odrzavane, a vidjeli smo i tajnomjesto na kojem je mantrao. To je
vrlo malena sobica, metar za pola metra rekla bih, kao neka celijica koja
unutra ima maleni oltar i prozor s resetkama na hodnik. Nalazi se iza
njegova kreveta i obicno je ne otkljucavaju. Namjestaj u njegovoj sobi je
high class. Bhaktivinoda Thakura je doista bio covjek od stila i manira.
Cijelo vrijeme tamo sviraju prekrasni bhajani o Nitajui milosti Gaurange...

Eto, Zadnji puta kada sam vidjela Sri Dhamesvaru opet su mi ga milostivo
pokazali iz profila kako se naginje i pruza milost svojim dugim rukama ciji
se dlanovi crvene od ljubavi.

Dragi bhakte, javim vam se iz Londona a onda iz Amerike ako ce me Narasimha
cuvati!

Hvala vam na svoj ljubavi koju ste mi pruzili.

Vasa Mandali Dasi