Poštovanje! Ta riječ je odzvanjala u mom umu u trenu kad sam se zaustavila prije oduzimanja njegovog života. Tada sam bila mlada djevojka koja je hodala kući iz škole. Osjećala sam toplinu sunca i slušala poznatu melodiju plave sjenice, koja je prva najavila dolazak proljeća.

Spustila sam pogled na prvo hrabro cvijeće koje sam namjeravala ubrati i donijeti kući, ali dok sam se saginjala da ga uberem, zaustavila sam se. Možda mi nije sama riječ „poštovanje“ došla u pamet, već više sam osjećaj poštovanja. Tu je bio netko živ – na neki način rođen, netko tko raste i umire. Željela sam ga ubrati, skončati prerano njegov život, samo zato da bih ga imala u čaši vode na dan ili dva prije nego što ga bacim. Kako mogu radi svog kratkotrajnog uživanja uzeti nekome život?

Svoju novootkrivenu osjetljivost za život pripisala sam tome što sam nedavno postala vegetarijanac. Pokušavala sam živjeti život s manje nasilja; čini se da je to imalo odraza na način na koji sam vidjela svijet oko sebe. Ovo nekima može zvučati kao ludost, ali za mene to je bila vrlo praktična lekcija – u činu poštivanja života, ja sama zauzvrat sam mogla više cijeniti život.

‘Poštovanje’ je trenutno važna riječ u Britaniji. Vlada je predstavila svoju novu politiku za ovo razdoblje objavljenu u kraljičinom govoru kao ‘njegovanje kulture poštovanja’. Mladi to kažu na moderniji način: ‘Hej, poštuj!’

Potreba za poštovanjem se čini univerzalnom, ali što je ono samo po sebi? Oxfordski engleski rječnik poštovanje definira kao “brigu za osjećaje i prava drugih.” Drugim riječima mogli bi to prevesti kao zlatno pravilo postupaj prema drugima kao prema sebi, ili "ne čini drugima ono što ne želiš da oni tebi čine" (Mahabharata).

Da bi drugima iskazali poštovanje moramo vidjeti iza naših različitosti. Iznad različitih mišljenja, naravi i izgleda, stoji živa osoba – a život je po svojoj prirodi svet. Čak i ako vjerujemo kako je život nastao slučajno ili da je materija (tj. ogromna količina atoma) sve što postoji, intuitivno osjećamo da je loše uzeti život drugoj osobi. Život ima na neki način značaj svetosti iznad ljudskog shvaćanja.

U 15. stoljeću, Gospodin Chaitanya Mahaprabhu je podučavao kako je jedna od tajni duhovnog života uvijek odavati poštovanje drugima i ne očekivati ga za sebe. Odavanje poštovanja nije tek ideja, već samo uvažavanje svete prirode života. Ono je čin ljubavi. Život nije samo privilegija ljudi. Život pripada svima koji su živi i Bogu, izvoru života. Zbog toga je prirodno da tragatelj za Bogom razvija poštovanje prema svemu živom, bilo ljudima, životinjama ili biljkama. U svemu se nalazi djelić Boga i zbog toga sve zahtjeva naše poštovanje.

To ne znači da se sa svakim moramo složiti ili da trebamo početi grliti lavove; naš odgovor ćemo morati prilagoditi osobi i situaciji. Ipak, naša početna točka mora biti duhovna ako želimo razgovarati učinkovito o poštovanju. U suprotnom ćemo ograničiti domet našeg poštovanja nekim izvanjskim čimbenikom.

Ne trebamo čekati dok naše biće ne počne vibrirati poštovanjem prema svemu prije nego što ga počnemo davati – jednostavno to trebamo učiniti. Ali kao što „milosrđe počinje kod kuće“, poštovanje počinje s nama samima. Što više poštujemo svetost vlastitog života, više ćemo poštivati svetost drugih.

Merudevi Dasi

Merudevi Dasi je direktor ISKCON komunikacija Europe i trenutno je na magisteriju iz Religija, politike i internacionalnih odnosa.