Hare Krishna

  molim te primi moja ponizna postovanja,

  posjecujem vas portal dosta cesto, zivim u Americi pa mi je domaci
vaishnavski portal inspracija.

  Manisa dd je u jednom od komentara predlozila da neko prevede clanak sa
dandavats.com web sajta pa sam ja to i ucinio jer nista pametno nisam radio
ovog utorka.

...

Ako vam ovaj prijevod moze pomoci bilo bi mi drago da sam bio od neke
koristi, a ako ne, svakako mi je bilo super prevoditi ga jer je oprastanje jako
znacajna stvar u nasem duhovnom napretku,

  vas sluga,
  bhakta Igor

Puno ti hvala Bh. Igore. tekst je zaista više nego inspirirajući i već je postavljen on-line, siguran sam na veliko zadovoljstvo svih bhakta koji ne znaju dovoljno engleski!

Tvoj sluga urednik, Deva d.

Prijevod članka Mahatme d. preuzetog s http://www.dandavats.com/:

Prosle godine sam oprostio cetvorici bhakta koji su uzrokovali veliki bol I frustraciju u mome zivotu. Zapravo, nisam im oprostio sam od sebe. Bio sam upitan da im oprostim-za moju vlastitu dobrobit. Prvo sam se razmislio o nacinima na koji su me ovi ljudi povrijedili. Onda sam bio upitan da gledam na njih iz drugacije perspective; da razmotrim da su oni cinili najbolje sto su mogli u datoj situaciji u kojoj su bili. Onda sam bio upitan da li bih bio voljan da im oprostim, ne sa nadom da ce se oni ikada promjeniti, ali sa ciljem da oslobodim sebe negativnih posljedica koja je ova odbojnost prema njima imala na mene. Povinovao sam se sa prijedlogom zato sto sam realizovao da nema poente u cuvanju losih osjecanja koje sam imao prema ovim bhaktama. Onda se nesto predivno desilo. U trenutku kada sam pustio ova osjecanja da odu zapravo sam se osjetio prociscenim, uzvisenim, nabijenim energijem.

Trojica od ovih bhakta su bili bivsi gurui koji su pali I napustili Iskcon. Posvetio sam ogromne kolicine svoje mlade krvi, znoja I suza gradeci hramove nad kojima su oni vladali. Kad su oni otisli, ovi hramovi su bili zestoko povrijedjeni. U tri razlicite prilike, u tri razlicita hrama stajao sam I gledao kako se tezak rad rusi zato sto jedna osoba nije ima samoovladanost, dignitet, ustrajnost I poniznost-one iste kvalitete koje su zahtjevali od drugih- da spase sebe I ostanu vjernim svojim zavjetima I sluzbi za Srila Prabhupada.

I onda je bio jedan bhakta koji nije pao kojem sam oprostio. On je predivan bhakta, veoma postovan, veom drag Srila Prabhupadu, iskren, I veoma svjestan Krishne. Ali bez njegovog znanja I bez zlobe,on je nekada cinio moj zivot teskim unistavajuci moj menidzment na nacine koji su stvarali ozbiljne probleme u hramu koji sam vodio. Nekada su ovi problemi rezultirali u tome da su se bhakte okretali jedan protiv drugog I protiv mene. Da li je to bilo tesko za mene? Da li sam bio frustriran? Da li sam se osjecao jadno? Ovo je sam blago receno. Sva ova iskustva su ostavila trag na meni. Kao rezultat svega toga odlucio sam da nikada vise ne upravljam hramom.

Razvio sam dovoljno odbojnosti u sebi da sam postao rezirvisan da idalje dajem sebe Iskcon u potpunosti. Nedostajao mi je entuzijazam koji sam nekada imao. Postao sam oprezniji. Postajo sam zabrinutiji za svoje blagostanje nego Iskcon-ovo. Pomjerio sam se vise prema periferiji. Bio sam drzan unazad od strane bola, povrijedjenosti, frustracije I ljutnje. Bio sam uplasen da ponovo zakoracim naprijed. Bilo mi je dosta svega.

Ali kada sam oprostio ovim bhaktama moj entuzijazam se vratio. Odma sam realizovao da sam dopustio povrjedjenosti da me kntrolira. Dopustio sam ponasanju ovih bhakta da me drzi na dnu. Dopustio sam prijasnjim iskustvima da odluce moju buducnost. Izigravao sam zrtvu I nisam prihvatio odgovornost za svoju vlastitu situaciju.

Sto se moj entuzijzam povecavao, to mi je bivalo ocitije da mnogi bhakte su jos uvijek u toj istoj poziciji u kojoj sam ja bio: kriveci Iskcon, kriveci lidere, ne oprastajuci. Ili su bili povrjedjeni ili iznevjereni od strane drugog bhakte I ne mogu preci preko toga. Ja sam koristio svoju ljutnju kao opravdanje sto nisam bio svjesniji Krisne. Ipak duboko u sebi znao sam da u vrijeme smrti ako bih morao uvjeriti Yamadute da razlog sto nisam svjestan Krishne je da je taj I taj Swami pao ili da me je Iskcon zlostavio, Yamadute ne bi kupili tu pricu. Sigurno da ne bi rekli nesto kao, “O, zao mi je da to cujem Mahatma, jadnicak. Totalno te razumijemo kroz sta si prosao I odlucili smo da ti oprostimo.” Ali prije bi rekli nesto kao,” Koga je briga. Sad podji sa nama, tvoje sljedece tijelo ceka.”

Shastre su pune prica of oprastanju: Ambarisa je oprostio Durvasi, Parikshit je oprostio Sringi, Narada Muni je oprostio Daksi, Prahlada oprostio Hiranyakasipu-u, haridas Thakur je oprostio cuvarima koji su ga tukli, Nityananda je oprostio Jagai I Madhai, Parasarama je oprostio onima sto su ukrali porodicnu kamadhenu kravu. Srila Prabhupada je oprostio bilo kome ko je dosao njemu da sluzi Krishnu. I naravno, Krishna oprasta svima nama bez obzira koliko smo gresni ili uvrjedljivi prema drugima.

Sastra nas savjetuje da oprastamo. Srimad Bhagavatam navodi oprastanje kao jednu od kvaliteta civilizovanog ljudskog bica. I srila Prabhupada nas moli da oprastamo tako da mozemo suradjivati da prosirimo pokret. Uprkos pimjerima od strane bhakta koji su demonstrirali nevjerovatna djela oprastanja, uprkost sto nam sastre govore da prihvatimo patnju kao malu reakciju nase karme, uprkos Prabhupadovoj molbi da oprastamo, I uprkos prociscenju koje moze uciniti u nasim srcima, oprastanje je tesko za mnoge od nas. Bhakte cesto kazu, “ Bio sam toliko duboko povrijednjen da jednostavno ne znam kako da oprostim.”

Moja realizacija sad je da reci”Ne mogu oprostiti” neminovno znaci”Ja biram da ne oprostim.: To zvuci ostro I tesko, ali stvarnost je da su obicni ljudi oprostili drugima za gore uvrede I nezamisliva zlostavljanja.

Treba nam motivacija da oprostimo. Nekada jedina stvar koja ce nas motivisati da oprostimo je sebicni stav- oprosti da olaksas svoju vlastitu patnju. To je ono sto sam ja ucinio. Ipak to je pokrenulo moje devocijsko sluzenje. Izvuklo me je iz “ja ne mogu” stanja. Tehnika nije bila transendentalna, ali rezultati jesu.

Pa iako stvarno ne zelis da oprostis drugima, onda treba da zelis da pustis osjecanja ljutnje, povrjedjenosti, boli iz svoga srca. Ako zelis da ucinis to, Krishna ce ti pomoci da dodjes do optrastanja bez daljnjeg napora.

Ali nas ego bije ovu bitku. Govori da bi trebao ostati uvrijedjen I povrjedjen, da treba da nastavis da se svadjas. Ego zeli biti u pravu. Ali stvarnost je da mi samo sebi stetimo. Biti ljut nikada nikoga ne cini sretnim. Ostati uvrjedjen je korov u srcu, I drzi nas gorkim u vezi necega ili nekoga. Ali bhakta nije ogorcen; bhakta je pun zadovoljstva.

Jedna gosposdja je opisala neoprastanje kao kad se ide na porodjaj I ne pusta se bebi da izadje van.

Moze pomoci pisanje pisam u kojem se oprasta. Pismo treba biti poslano, ne bi trebali ocekivati da se ta osoba promjeni niti da se poboljsa nasa veza sa njom- ili bilo kakvu vezu uposte. Pismo je napisano jednostavno da bi se nase srce procistilo. Ili mozemo naci prijatelja koji ce igrati ulogu osobe kojoj zelimo oprostiti I reci im kako su nas povrijedili I onda im oprostiti. Za nas vlastitu razboritost, moramo uciniti nesto da izbacimo ljutnju iz nas.

Kao sto sam vec spomenuo, meni je bila ukazana pomoc da naucim da osoba koja me je povrijedila je samo pokusavala najbolje. Jedna bhaktina navodi kako je njena cerka bila tako ozbiljno povrijedjena da nije samo djelovalo ne zivot njene carke, ali I na njen isto tako. Kada je shvatila da je nemoguce oprostiti osobi koja je povrjedila njenu cerku, njen muz ju je zapitao da razmotri kako bi ona reagovala da se nasal u istoj situaciji kao I vrjedjaoc. Razmatrajuci situaciju shvatila je da je moguce da bi I ona reagovala na isti nacin. I ovo joj je omogucilo da oprosti. Shvatajuci situaciju u kojoj se osoba nalazila kada je pocinila uvredu ili ucinila zlostavljanje, I takodje razumjevajuci kroz sta je ta osoba prosla u zivotu I kako je to doprinjelo njenim djelima, moze smanjiti ili nam pomoci da se oslobodimo ljutnje.”Mrzi grijeh, a ne gresnika.” Ili ako zelite, “ Mrzi grijeh I voli gresnika.”

Srila Bhaktisiddhanta sarasvati Thakura je imao transcendentalnu metodu izbacivanja ljutnje. Kad god bi mu dosao ucenik da se zali na drugog bhaktu on bi rekao, “Da li taj bhakta ima ikakvih dobrih kvaliteta?” Kada bi ucenik naveo njihove dobre kvalitete, on bi rekao,” Onda se skoncentrisi na te kvalitete.” Ovo je zacudjujuce mocno sredstvo zato sto ljutnja nece obitavati u srcu gdje se nalazi postovanje. To je zato sto na sta se skoncentrisemo to se siri. Kada se skoncentrisemo na dobro, dobro se siri nasim umovima, I to prociscava nase srce. Kada se koncentriramo na ljutnju onda postaje sve gore. Ako mozemo uciniti sebe da vidimo dobro u onima koji nas vrjedaju- I sigurno mora biti neko dobro u njima- to djeluje cudesno na rasprsivanju ljutnje.

Iako je tesko cijeniti, posebno kada se prolazi kroz poteskoce, Srila Prabhupada kaze da bilo dobitak ili gubitak od Boga je poslato I tako je Bozija milost. Ako gledamo na stvari na ovaj nacin I pokusamo izvuci pouku iz svakog iskustva onda mozemo izvuci dobitak cak I iz najtezih iskustava. Bhakta savjetnik je predstavio pricu jednog od svojih klijenata.”Bio sam voljan da oprostim svom napadacu zato da nije bilo njega ja bih bio na putu prema paklu. On mi je dao jedan glasni poziv da se probudim iz sna. Ovo iskustvo mi je otvorilo oci. Mogao sam vidjeti da je taj covjek bio istinski ojadjen I tuzan. Poceo sam osjecati samilost prema njemu; ne zbog onog sto mi je ucinio, ali za njega kao osobu. Molim se da moze dobiti pomoc sada.”

Ovo je nevjerovatno. Ko bi pomislio da osoba moze postati samilosna nakon sto je bila napadnuta? Bilo kako, ona je mnogo naucila iz ovog iskustva. Pricao sam sa mnogim drugim koji su imali slicna iskustva. Normalno da su u pocetku vidjeli samo negativnu stranu I ostali su povrjedjeni I ljuti. Ali nakon nekog vremena mnogi od njih su mogli vidjeti stvari iz drugacije perspektive I prihvatiti neku odgovornost za ono sto se desilo ili vidjeti nesto dobro u time sto se desilo.

U vezama cesto dobijamo instantnu karmu za nesto sto uradimo ili kazemo. Kada sam bio predsjednik hrama, bila su dvojica bhakta koji su zivjeli u hramu a nisu me mogli podnjeti  Jas am mislio da su oni imali nekih svojih licnih problema(to je bar svako za njih rekao) I nije imalo nikakve veze sa mnom. Na kraju krajeva, ostali bhakte me nisu mrzili. Tako sam ja razio dosta odbojnosti prema njima jer su cinili stvari dosta teskim za mene. Dvanaest godina kasnije bio sam upitan da preuzmem odgovornost za njihova osjecanja prema meni I uocim sta sam ja mozda uradio da ih je ucnilo da se osjecaju tako. Umjesto da ih krivim za njihova djela, kao sto sam to cinio, odlucio sam da preuzmem odgovornost. Cineci to pomoglo mi je da realizujem da sam rekao mnoge stvari koje su ih prirodno ucinile ljutim na mene. Onda sam mogao da vidim da ako je neko postupao na nacin na koji sam ja postupao prema njima I bih onda mrzio tu osobu. Cim sam to shvatio, odma je dvanaest godina moje ljutnje prema njima odma nestalo.

Koliko cesto smo spremin da krivimo druge I imamo losa osjecanja prema njima kada oni samo reaguju na stvari koje smo im rekli ili pocinili prema njima. Kao sto je receno, “Komunikacija je rezultat koji dobijas.”

Da nisam preuzeo odgovornost za svoja djela, vjerujem da bih nosio ljutnju u svome srcu prema ovoj dvojci bhakta u svoju posmrtnu postelju. Oni nikada nisu planirali da mi se izvinu. Zasto I bi kada su oni bili ti koji su povrjedjeni? Ali ipak dvanaest godina kasnije ja sam se idalje nadao cu dobiti izvinjenje. Zasto sam toliko zudio da dobijem izvinjenje? Zbog toga sto je ljutnja prema njima bila otrov u mome srcu I ja sam ocajno zelio da je se rijesim. Na nesrecu, Jas am mislio da je jedini nacin da se to desi ako se oni meni izvinu. I dvanaest godina kasnije ja sam idalje cekao na izvinjenje. Koja sam ja bio budala. Mislio sam d aim ne mogu oprostiti dok ne dobijem izvinjenje od njih. Dakle dvanaest godina su oni drzali u svojim rukama moju mogucnost da im oprostim. Dakle ako morate cekati na nekoga da se izvine prije nego mu mozete oprostiti onda I ne morate. Ali ako planirate da cekate, onda ce te vjervatno ljutnju u sebi prema njima odnjeti sa sobom u svoj grob.

Ali sta ako je stvarna uvreda nacinje prema vama. Vidimo iz primjera Ambarisa Maharaja da se on nije uvrjedio kada ga je Durvasa Muni maltretirao. GOSPODIN Visnu je rekao Durvasi da je pocinio uvredu prema Ambarisa Maharaji I mora pitati za njegovo oprostenje da bi bio postedjen. Amabarisa Maharaj mu je oprostio iako je smatrao da je zapravo on povrjedio Durvasu. Oprostio je Durvasi radi Durvasine dobrobiti. Dam u nije oprostio Durvasa bi bio ubijen od strane sufarsana chakre. Ovo pokazije da bhakta ne zeli da vidi vjredjaoce kako pate zbog pocinjenih uvreda.

Oprostenje dostize vrhunac kada zelimo da blagoslovimo ili pomognemo vrjedjaocu. Prahlada Maharaja ne da je oprostio svome ocu nego se molio Gospodinu za njegovo oslobodjenje. Haridas Thakura se molio za strazate koji su ga pokusali ubiti. Nityananda Prabhu je ocajno zelio da spasi Jagai I Madhai, cak I nakon sto su oni pokusali da ga ubiju. Ako dajemo milost, onda je dobijamo. Velike duse nikada ne prestaju davati milost.

Nemoj misliti da su velike djela oprastanja rezervisana samo za velike duse. Mi ih takodje mozemo ciniti. Evo predivne price. Jednom je djevojka postala toliko ljuta na djecaka koji je neprestano se udvarao da je na kraju zavrsila bodeci ga nozem do smrti. Kao rezultat toga djevojka je zapala u duboku depresiju I kajanje. Trebala joj je pomoc I najneocikavanija osoba da posveti svoj zivot da bi pomogla djevojci je bila majka djecaka kojeg je ubila. Velika djela oprastanja ne mogi biti ucinjena samo od strane velikih dusa; I duse kao vi I ja mozemo ih uciniti. I to ce nas naciniti velikim dusama.

Mnogi od nas su bili porgresno tretirani I sada povrjedjeni. Nakon sto smo povrjedjeni postanemo ljuti. Sto se ta ljutnja povecava (cesto I ne shvatamo kolko je ima) cini nam vise stete nego prvobitni razlog koji je uzrokovao ljutnju. Mi ne kontrolisemo osobu koja nas je povrjedila niti mozemo kontrolitrati da l ice se promjeniti ili izvinuti, I sanse nisu u nasu korist. Ali imamo kontrolu nad nasim odlukama. Mozemo im oprostiti ako izaberemo. Mi smo ti koji mozemo ukloniti bol iz nasih srca.

Kada mi bhakta kase da ga je taj I taj povrjedio tako duboko da mu jednostavno ne moze oprostiti, barem ne u potpunosti, ja kazem, U redu, sta mislis d aim oprostis u potpunosti na jedan dan, ili jedno poslijepodne, ili jedan sat ili pet minuta- samo da se malo  oslobodis boli. Zapamti, nijedna misao ne zivi u tvome umu a da ne plati stanarinu.

Sadhana znaci vjezba. Mi vjezbamo aktivnosti I ponasanje cistih vaishnava. Vjezba znaci raditi stvari koje mozda ne osjecamo da zelimo raditi, I cineci ih razvijamo privlacnost prema njima. Jednom je Prabhupada rekao da ako se ne osjecamo za ples da I tada moramo plesati. Onda cemo se osjecatati za ples. Slicno tome, mi moramo vjezbati oprastanje, cak I ako se ne osjecamo tako. Prakticirajuci oprastanje, postaje jednostavnije oprostati I omugucava nas da oprastamo na visem nivou, mozda cak dolazeci I do nivoa da mozemo blagosloviti ili pomoci vrjedjaocu.

Ohrabrujem vas da iskreno razmotrite ljutnju koju mozda jos uvijek cuvate u svome srcu. Ko vas je povrjedio a da mu niste oprostili I kako se to odrazava na vas zivot (kada se bhakte osjete povrjedjenima od strane Iskcona svodi se na to da ih je neko povrjedio). Ili mozda ne osjecas ljutnju prema ikome, ali ima jedna stvar koju je neko pocinio da jednostvano ne mozes da oprostis? Zapitaj sebe, “Sta je to u vezi mene da mi ne dozvoljava da oprostim?” I onda upitaj,”Da li mozes pustiti tu stvar da ode iz tebe?” Ako su Nityananda Prabhu, Prahlada Maharaja I Thakur Harida mogli oprostiti onima koji su pokusali da ih ubiju, zar ne bi ti mogao oprostiti onima koji su te povrjedili? To je ono sto Prabhupada trazi od svih nas. To je oslobadjajuce I prociscavajuce iskustvo I oslobodice povecani entuzijazam za devocijskim sluzenjem.

Ili zelis da cuvas svoju ljutnju I nosis je u sebi recimo narednih pet godina kada mislis da ces biti spreman da oprostis? Kako ces se osjecati nosecti to u sebi narednih pet godina? Kako ce ti pomoci? I sta ako za deset godina ne mozes oprostiti? Je li to stvarno nesto sto zelis da nosis u sebi tako dugo? A sta ako bude nostio narednih dvadeset godina? Kako ce djelovati na tvoj zivot bol koju ces drzati u sebi?

Da li se spreman da prakticiras oprastanje onima koji su te povrjedili? Da li si spreman da sljedis stope cistih bhakta I oprostis ovaj cas, jednostavno pusti nek ide, samo mantraj I budi sretan? Zapitaj se, “ Da li sam voljan da pustim ljutnju da ode za to I to? Mogu li to uciniti? Da li bih bio voljan uciniti to ovaj cas?

Vazno je razumjeti da oprastati ne znaci od loseg stvarati dobro. Nemora neminovno znaciti da pustas kriminalca na slobodu. To znaci pustiti sebe na slobodu.

Ako nisi voljan da oprostis ovaj cas, zapitaj sebe ova ista pitanja sutra, sljedece sedmice, sljedeci mjesec-sve dok ne budes spreman da oprostis. Ti nisi bol niti ljutnja. To su tvoja osjecanja I ti si drugaciji od svojih osjecanja. Ti nis tijelo. Ti nisi tvoja osjecanja. Zato sto ti nisi tvoja osjecanja, mozes da ih pustis. Mozes da ih odbijes. Mozes postati odvojen od njih. Mozes ih kontrolisati.

Dopusti mi da te pitam ponovo, Da li si voljan da ih pustis ovaj cas? Da li bi to ucinio za sebe? Da li bi to ucinio za svoj vlastiti duhovni zivot? Da li bi to ucinio za dobrobit Iskcon-a? Da li bi to ucinio za Prabhupada? Da li bi to ucinio za Krishnu?

Ako kazes “Ne mogu,” sta mislis sta je to u vezi tebe sto ti nece dopustiti da oprostis? I kakvu to ulogu igra u tvojim drugima odnosima. I da li to igra ulogi I cak sta vise ce izigrati tvoju vezu sa guruom I Krishnom?