Kao obiteljski terapeut, susrećem i savjetujem ljude i izvan i unutar Hare Krsna pokreta. Nedavno sam primila email od mlade bhaktine koja je bila nesretna u braku sa mužem koji ju je zlostavljao, ali nije bila sigurna treba li ga ostaviti.

"Možda je dobro što se loše osjećam," napisala je, " zato što će mi to pomoći da postanem poniznija".

Nije prvi put da se susrećem s takvim načinom razmišljanja. Bhagavad-Gita nas uči da je poniznost neophodna za duhovni napredak. Nažalost, bhakte ponekad misle da je preduvjet za razvijanje poniznosti, osjećati se loše.

Često vidim kako se bhakte muče sa pojmom samopoštovanja. Čitajući molitve svetih osoba u našem učeničkom naslijeđu, često misle bi da njihovi vlastiti osjećaji trebali nestati samim čitanjem izjava tih velikih duša. Mogu povezati svoje nisko samopouzdanje sa duhovnim napretkom i tako i dalje nastaviti sa svojim lošim mišljenjem o sebi samima. Takvim ponašanjem u svoje živote mogu privući ljude koji će ih tretirati onako kako se oni sami prema sebi ponašaju.

Zbunjenost nastaje kada pokušamo izjednačiti naš čisti ego s osjećajima koji nastaju iz našeg materijalnog, ili lažnog, ega. Velike duše izražavaju svoje osjećaje iz čistog duhovnog ega neokaljanog materijalnom prirodom. Kada se osjećaju, prema riječima Gospodina Caitanye, "Nižim od slamke na cesti", onda su sretni. Vide Gospodinovu veličinu, i vide druge kao bolje od sebe. Ispunjeni su ljubavlju i poštovanjem prema svim Krsninim kreacijama.

Bhaktivinoda Thakura, veliki Vaisnavski učitelj, napisao je mnogo predivnih pjesama izražavajući svoju privučenost i ljubav prema Gospodinu, pjesme o ostvarivanju ciljeva njegova srca – bezuvjetne ljubavi prema Gospodinu – i samokritične pjesme u kojima jadikuje zbog svoje loše devocije. Kao čista duša, izražavao je svoju privrženost i ljubav prema Gospodinu a istovremeno njegovi osjećaju su bili nedostojni i bezvrijedni ostvariti takvu ljubav. Obadva ova osjećaja su izvor poniznosti, privrženosti i ljubavi prema Gospodinu.

Prihvatite svoje pogreške

Na početku našeg duhovnog putovanja, možemo doživjeti slične osjećaje dok nas Krsna priprema osnažujući našu devociju. Sjećam se jednog iskustva koje sam doživjela prije nego sam postala doličan bhakta. Teško sam prihvaćala kritiku i mislila da sam uvijek u pravu. Takvim ponašanjem stvarala sam mnogo problema, i poslovnih i privatnih. Mjesec dana borila sam se sa svojim nadređenim savjetnikom o tome kako trebam raditi svoj posao kao upravitelj sveučilišnog doma. Zbog moje tvrdoglavosti posao mi je postao jako težak, i zbog toga sam bila nesretna. Naposljetku, jedan dan doživjela sam snažno prosvjetljenje o tome koliko sam u krivu. Ne samo da sam bila u krivu glede ovog posebnog pitanja, nego i u svezi mnogih drugih stvari.

Ne mogu vam opisati kakvo sam olakšanje osjetila kad sam prihvatila svoju pogrešivu narav. Riješila sam se tereta da uvijek moram biti u pravu. Osjećala sam se ponizno, a istovremeno su mi se otvorile nove mnogobrojne mogućnosti. Po prvi put u mom životu mogla sam poslušati autoritet s istinskom poniznošću. Ova duševna promjena pomogla mi je da uzmem utočište svog duhovnog učitelja i bhakta. U slučaju kada nam Krsna pomaže da se oslobodimo lažnog ponosa, možemo osjetiti slatkoću poniznosti.

Katkad, međutim, kada smo i dalje okruženi nedaćama materijalne prirode i identificiramo se sa svojim materijalnim umom i tijelo, osjećajući se niže od slamke na cesti može nas navesti da osjećamo samoprezir i beznadnost. Ovakvi nas osjećaji sprječavaju da napredujemo u našem duhovnom životu. Moramo sami znati procijeniti kada smo psihički sposobni služiti Gospodina a kada nismo. Paradoksalno je da većina ljudi mora najprije razviti svoj zdrav materijalni ego prije nego ga transcendentira i razvije svoj duhovni ego.

Jednom sam slušala motivacijskog govornika koji je rekao da ljudi sa zdravim samopoštovanjem misle manje o sebi, a ne o sebi kao malim. Kada imamo dobro mišljenje o sebi, možemo više vremena i energije posvetiti drugima, umjesto da smo zaokupljeni vlastitom samopropasti. Visoko samopoštovanje također nam daje slobodu da djelujemo u skladu sa svojim mogućnostima i uvjerenjima. Dok kad se osjećamo loše, možemo činiti stvari samo da ugodimo drugima. Trudeći se da postignemo izvanjsko zadovoljstvo, lako možemo doći u situaciju da činimo stvari koji se protive s našim uvjerenjima.

Budite dostojanstveni i sposobni  

Nathaniel Branden, poznati psiholog, definira samopoštovanje kao mogućnost iskušavanja samog sebe kao sposobnog boriti se osnovnim izazovima života i biti dostojan sreće. kako se ovi aspekti samopouzdanja - vjere u sebe i samopoštovanja povezuju sa svjesnosti Krsne? Krsna želi da sve duše zarobljene u materijalnom svijetu budu spokojne i sretne. Ljudski nam život daje priliku da svoje sposobnosti i mogućnosti uključimo u službu Gospodina. Kada se predamo službi Gospodina, osjećamo radost. Jednom je prijatelj mužu i meni poklonio uokvireni aforizam u kojem je pisalo " Ono što imaš poklonio ti je Bog, a ono što ćeš postati tvoj je poklon Bogu."

Štoviše, zbunjujuću poniznost kod niskog samopoštovanja, bhakte katkada uspoređuju pojmom visokog samopouzdanja sa ponosom i samozaokupljenosti. Ali u stvari je suprotno. Ljudi koji pokazuju visoko samopoštovanje, pokazuju veću poniznost prema drugima. Pokazuju spremnost da priznaju i isprave pogreške, dok ljudi sa niskim samopoozdanjem često imaju potrebu da se brane i dokažu da su u pravu.

U slavnom spjevu Mahabharati, Krsna se jednom susreo sa Yudhishthira  Maharajom i Duryodhanom. Želeći slaviti Svoga bhaktu Yudhishthiru, Krsna ga je zamolio da nađe osobu nižu od sebe, a grešnog Duryodhanu da nađe osobu veću od sebe. Yudhishthira je posjedovao sve dobre kvalitete. Bio je spokojan i samozadovoljan. Njegovo samopouzdanje bez sumnje je pozitivno. Ipak nije mogao pronaći nikoga koga je smatrao nižim od sebe. Ustvari, ovo je primjer naprednog Vaisnave koji je dostigao istinsku poniznost.

S druge strane pokvareni Duryodhana cijeli je dan pretraživao kraljevstvo i nije mogao pronaći nikoga koga je smatrao boljim od sebe. Duryodhana je bio zatrovan ispraznošću i ponosom. Zavidio je i iskorištavao velike duše. Bio je stalno zabrinut za svoj položaj, uvijek pokušavajući ukloniti svoje suparnike. Zbog neprestane žudnje za izvanjskom samougodom kao što su položaj i moć, nije mogao pronaći unutrašnji mir. Izjedale su ga vlastita pohlepa i požuda.

Ponos nasuprot velikog samopoštovanja

Misleći o sebi da smo uzvišeni je ponos, a ne samopoštovanje. Osoba sa velikim samopoštovanjem pokazuje poniznost. Usavršavanjem samopouzdanja osoba se u potpunosti oslobađa lažnog ega, a poniznošću razvija svoje duhovno ostvarenje.

Zbog naše uvjetovanosti, češće se puta možemo poistovjetiti sa Duryodhaninim mentalitetom nego s onim Maharaja Yudhishthire. Ali kako napredujemo na svom duhovnom putovanju, drugačije ćemo se vidjeti. Što više shvaćamo da nismo neovisni izvođači, nego instrumenti, naše samopouzdanje postajat će snažnije. U materijalnom svijetu, vrlina, strast i neznanje utječu na nas, miješaju se i stapaju jedna s drugom kako bi uzdrmale naš položaj i um, zavisno od toga što mi mislimo o sebi.

Osobe koje zapadnu u raspoloženje neznanja i sreće, osjećaju se dobro kada su njihovi osjećaji zadovoljeni. Osobe koje su u strasti, zadovoljne su i osjećaju se dobro kada ih drugi cijene i opravdavaju njihove postupke. U tako niskom raspoloženju, njihovi osjećaji se neprestano mijenjaju.

Osobe utemeljene u vrlini sretne su i osjećaju se dobro kada djeluju unutar spoznaje, vjerni svojim etičkim principima i vrijednostima. Manje zavise o vanjskim utjecajima, tako da njihovo samopoštovanje više ovisi o njihovom unutarnjem životu. Zato imaju veću kontrolu nad svojim osjećajima.

Kako ljudi napreduju ka istinskoj vrlini, shvaćaju da su instrumenti u Božjim rukama. Više se ne identificiraju sa svojim postupcima.

Prabhupadin primjer

Naš duhovni učitelj, Srila Prabhupada, pokazao nam je veliko samopoštovanje. Iako niska rasta, nama je izgledao veliko. Uvijek je visoko držao glavu, kretao se smjelo i samouvjereno. Govorio je jasno, uvjerljivo i odvažno. Njegova djela su bila srčana i hrabra, a ipak je bio ponizan, znajući da njegov uspjeh u potpunosti ovisi o Gospodinu. Njegova poniznost jasno se vidi u molitvi koju je napisao na palubi broda kada je prvi puta iz Indije dolazio u Ameriku:

O Gospodine ja sam lutka u Tvojim rukama. Zato, ako si me doveo ovdje da plešem, neka plešem, neka plešem, o Gospodine neka plešem po Tvojoj volji.

Nemam ni predanosti, ni znanja, ali imam čvrstu vjeru u sveto ime Krsne. Nazvali su me Bhaktivedanta i sada, ako želiš, možeš ostvariti pravu svrhu Bhaktivedanta.

S velikom poniznošću Prabhupada se potpisao kao "Najnesretniji, beznačajni prosjak A.C. Bhaktivedanta Svami"

U ovoj molitvi s jedne strane se vidi da se Prabhupada osjeća vrlo ponizno, a s druge da je uvjeren da ne može ništa postići bez Gospodinove milosti. Molitva nam također pokazuje kako razviti odlike čiste devocije: Vjerom u Krsnino sveto ime. Što je snažnija naša vjera u sveta imena to ćemo se lakše predati mantranju. Mantrat ćemo usredotočenije i što možemo pažljivije, trudeći se izbjegavati uvrede koje bi nas mogle sputavati u našem duhovnom napretku.

Manje iskorištavamo druge kada sebe smatramo njihovim slugom, shvaćajući svoju i njihovu istinsku duhovnu prirodu kao dijelom Boga. Mi smo veličanstvene iskre duhovne energije, sa svim dobrim odlikama, a ipak se osjećamo sićušno u prisutnosti najvećeg, našeg Gospodina. S ovim istinskom spoznajom, čista duša istovremeno može osjećati veliko samopouzdanje i poniznost.

Kada sam ponešto od ovoga napisala mladoj ženi koja mi je ovo pitanje postavila mailom, ona mi je odgovorila; "Veliko je olakšanje shvatiti takve stvari s ovakvog stajališta. Sada shvaćam da više ne moram živjeti u sramu i zlostavljanju kako bi razvila duhovnost".

Predložila mi je da napišem članak na ovu temu u BTG. Sa zadovoljstvom sam prihvatila njezin prijedlog, jer mi bhakte godinama postavljaju slična pitanja. Iskreno se nadam da će ovaj članak i drugima pomoći.