Kundina (sadašnji Koundinyapur)

Ništa posebnije selo od 500 000 drugih indijskih sela. Čak što više, vrlo je malo. Samo za festivale, kao što je bio jedan od zadnjih dana kartika kada sam ga posjetio ove godine, na cestama se pojavi mnoštvo seljana oko vašara i ringišpila na ručni pogon. No, nekad to je bio glavni grad države Vidarbhe kralja Bhišmake. Po tim imenima je kraljeva kći bila poznata kao Bhišmaka nandini, Vidarbini ili nama svima poznata RUKMINI. Da, nalazimo se u rodnom mjestu Rukmini.

Prije 5000-njak godina poslala je brahmanu u Dvaraku s porukom Krišni da je otme. Objasnila je svoju jadnu poziciju u kojoj ne vidi izlaza. Njen brat Rukmi obećao ju je Šišupalu dati za ženu, a Rukmini je već odavno u svoje srce smjestila Krišnu. Kad je čuo Brahmaninu poruku Krišna je rekao: "Znam. I ja ne mogu noćima spavati misleći na Rukmini." Krenuli su još iste noći na kočiji s četiri Krišnina konja kojima je upravljao Daruka. Mada se radilo o razdaljini od više od 1000 kilometara (Dvaraka u Gujaratu i Kundina u Maharastri) stigli su do jutra. Parkirali su se u ogromnim vrtovima u predgrađu zajedno s ostalim gostima. To kraljavstvo, vrtovi, palače... sve je to daleko od današnje Kundine s ringišpilom (vrtuljkom) na ručni pogon.

No, kakogod sve je izgledalo kao da se sprema rat, a ne vjenčanje. Čak se i Gosp. Balarama, čim je vidio da nema Krišne u Dvaraki, pretpostavivši da je otišao u Kundinu, pojavio se tamo s ogromnom vojskom. Već se unaokolo šuškalo da bi Krišna mogao pokvariti vjenčanje pa su ostali "svati" dovukli sa sobom veliku vojsku.

Rukmini, pošto nije vidjela da je Krišna još došao, počela se jako brinuti. U jednom trenutku od jada je samo zatvorila oči. No, ubrzo su se na njenom tijelu manifestirali povoljni znaci, te je i vidjela brahmanu glasonošu i time joj je bilo lakše. Ušla je u hram Durge sa svojom neopisivom ljepotom, svezanim koncem od yajne oko ručnog zgloba i uputila molitve Durgi, Šivi i nihovoj djeci.

Ulazim i ja u hram s Guruom i nakon njega odajem i ja poštovanje Božici na oltaru. Ne piše na engleskom, pa pretpostavljam da je to murti Rukmini i počinjem upućivati molitve. Između ostalog primjetim i da u našim životnim pričama ima nekih podudarnosti. Rukmini je samo slušala o Krišninim odlikama, ljepoti, slavi... i izabrala ga je za muža nikad ga ne vidjevši uživo. Slično se i meni desilo. Ja sam samo slušao o odlikama moga Gurua i nikad ga ne vidjevši odlučio sam ga izabrati za duhovnog vođu (mada se to u praksi ne preporučuje). Iznenađujuće je kako se Božansvo počelo smijati.  No ja sam nastavio s sjećanjem na zabave Rukmini slaveći njen uzvišeni karakter... no, Božanstvo se još više počelo smijati. Da li ja to umišljam, ili se stvarno nečemu na meni smije. Pogledam dothi da ga nisam možda odjenuo na smiješan način. Osvrnem se oko sebe da vidim ima li neki "klaun" oko mene... Ništa zato. Izišao sam iz hrama sustižući Gurua koji je već bio vani.

"Evo tu se to desilo." rekao je pokazujući rukom na prostor isred nas. "Što se desilo?" - upitao sam. "Tu je Krišna oteo Rukmini izlazeći iz ovoga hrama Durge." Ooooooo, neeeee!!! -  pomislio sam. Pa ja sam upućivao molitve pogrešnoj osobi! To nije bila Rukmini, već Durga. Eto zašto se kaže da sveto mjesto učeniku razotkriva Guru. Okrenuo sam se prema hramu i gospođi Durgi se ispričao zbog nesporazuma i u biti donekle sam bio sretan da sam je mogao nasmijati. To stalno radim u svojoj službi prema bhaktama, zašto i Božice ne bi
zasmijavao.

Lokalni ljudi kažu da se ispod Božanstva Durge na oltaru nalazi tunel koji seže kilometrima i izlazi na drugu stranu sela. Priča se i da je Krišna došao njime i ukrao Rukmini. Oni pojma nemaju. Nikakvim tunelom Krišna nije došao. Lijepo se ušetao na scenu bez ikakvog prikrivanja i dok su drugi padali sa svojih konja i slonova opijeni Rukmininom ljepotom, Krišna je lijepo elegantno parkirao kočiju ispred mlade. Rukmini čim ga je vidjela znala je: "To je moj obožavani Gospodin." Treba li reći da je nastala ljubav na prvi pogled: (do tada je bila samo slušanjem). I Rukmini se elegantno i romantično popela na kočiju što je odmah osvijestilo pale ratnike koji su se latili oružja. Lokanath Swami Maharaj kaže da je sve teklo kao po nekom dobro uigranom scenariju. Čim je Krišna pružio ruku Rukmini, ona je očekujući to, odmah odgovorila na poziv. Nije bilo navlačenja. On nju vuče u kočiju, ona se otima... Ne, to je bilo jako lijepo izvedeno. Predivno.

Kako je samo lijepo čitati Krsna Book na ovome mjestu. Skoro da se mogu čuti konji i slonovi Balaramove vojske koja je zapriječila put nesuđenim "ženicima". Sve se to odigralo ovdje i ako malo prislušnete čut ćete te zvukove iz prošlosti.

Ovdje sada ISKCON bhakte imaju mali skromni centar. Par grihasta i nešto brahmacarija žive vrlo jednostavnim životom. Kad sam prošle godine bio na ovom mjestu (kada se odigrala ova priča s posjetom Durginom hramu) nije bilo niti vode. Danas bhakte imaju veliki bunar i pumpu. Skoro pa je gotov i ogromni otvoreni (nešto kao) hram koji će biti hram Giriraja Maharaja.

Dakle Krišna je odveo polako i bez straha oteo Rukmini kao što lav odvlači srnu ispred čopora šakala. Kakvi tuneli, kakav strah, prikrivanje? Od koga Bog mora bježati? Osim ako on to ne želi - Krsna Rancor:)

"Dragi prinčevi, samo pogledajte!  Gubimo svoj ugled. On kao šakal otima plijen od lavova..."- povika Jarasanda. Nastavak priče pročitajte sami.


Za portal iz Maharstre ys Devarsi Narada das


Čitajte uskoro:
"Da si toliko truda uložio u svjesnost Krišne koliko si uložio da dođeš ovdje do mene radi uživanja, već bi bio čisti Bhakta."- reče Ćintamani...i to sa mjesta na kojem sam vam ovo pisao (u umu).