Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Sve što radiš, sve što jedeš, sve što nudiš ili daješ i sve strogosti koje vršiš - o Kuntin sine, ponudi Meni.
-- Bhagavad-gita 9.27 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Ned, 13.01.08. 04:31
 

Pune - by Devarsi Narada das

 

 
 

Pune


Studentski grad blizu Bombaya (Mumbaia). Hramski predsjednik  Radhe  Shyam prabhu, učenik Radhanath Maharaja, učestalo drži seminare istaknutim indijskim biznismenima i menadžerima u najskupljim hotelima Indije.

Kako i ne bi kada ovako dobru organizaciju hrama rijetko gdje možete naći. OKO 100 MLADIH STUDENATA JE NA LISTI ČEKANJA DA SE PRIDRUŽI U BRAHMACARI ASRAM jer u sadašnjem hramu nema više mjesta! Sad ih je kažu oko 150, neki kažu oko 200, uključujući one koje putuju, neki kažu opet... Ma, tko će ih znati! Tko to može prebrojati! Uglavnom ništa čudno za dobru organizaciju. Mayapur ima 1000 brahmacarya! Ok, vracam se na Pune.

Prije Nove godine organiziran je veliki pandal povodom stavljanja kamena temeljca u zemlju (na fotkama, ona velika kocka koju onaj brahmacari diže) za veliki hram tako da u budućnosti bude mjesta za sve koji se žele pridružiti sv. Krsne).

Došao je pored Giriraj Maharaja, Lokanath Maharaja, Gopal Krsna Maharaja i Radhanath Maharaj nakon 4 godine nedolaska u Pune. Iako ima stotine učenika i ako je Pune jako blizu Bombaya ipak rijetko odlazi iz svoje rezidencije.

 

Odmah ga je dočekalo 400 učenika kandidiranih za inicijaciju, no on je prihvatio samo one koji čekaju od 2005, znači njih 126. Još se šuška da više neće davati inicijacije. Ostali moraju čekati drugi njegov posjet (možda drugu kalpu:). No, nikad nisam vidio takvu odlučnost i strpljenje kao kod njegovih učenika.

Odmah nakon toga je organizirana tradicionalna Bhagavt sapta (sada ipak preimenovana u Bhagavat katha) iako je GBC dao dozvolu dvojici Maharaja da to mogu tako zvati i održavati, uključujući Lokanath swamija kao jednog od njih.

Nakon sada uhodane organizacije i ogromnog odaziva ljudi - nema je potrebe više zvati imenom (koje je Šrila Prabhupada često kritizirao u SB).

Ogromna svjetina, ogromna scena, da bi se moglo išta razaznati s lijeve strane na velikom zaslonu (kao na stadionima) direktan prijenos sa scene (inače govornik vam nije veći od nokta na palcu i ne možete očekivati da ćete vidjeti njegove izraze lica, pokret i sl. bez te kamere). S desne strane na isto tako velikom zaslonu stihovi koji se trenutačno čitaju i komentiraju.

Povremeno se prikažu i neke slike u skladu s temom. Sve to prati uživo glazba s mridangama, flautama, violinama (neki su bhakte, a neki profesionalci). Kada vam sve ovo pišem siguran sam da mislita: "Vauu, koja oraganizacija!" Ma vraga. Sve je tako spontano i "indijski". Odmah nakon prvih dana sam (buduće da su mi to Godbrotheri, a ja sam i osobni sluga Gurua pa mi ne smiju ništa reći) uzeo stvar u svoje ruke.

Uf, mislio sam se: "Gdje je sada bh. Lemo da mi pomogne?". Istjerao sam s scene sve nepotrebne "šetače", napravio šou od zadnjeg dana s kišom cvijeća s neba i izborio se da ipak nastupi Mantra rock band  - grupa brahmacarya iz cijeloga svijeta.

No, na sam nastup tog banda ipak su me prevarili i dečki nisu nastupili. Ukratko, organizatori su glavni "kolektori" novaca za tu priredbu (5 laka rupija - 1 lak je 100.000 rupija ili oko 2000 eura. Oni su stariji ljudi i ne razumiju potrebe studenata). Na predfestivalskom sastanku jedan je dao opravdanje da nije lijepo vidjeti mlade djevojke kako plešu na sceni pri nekoj "čudnoj muzici" i da se to ne poklapa s Bhagavatamom. Opravdao se da se jedan sponzor žali na to. Odlučno sam ustao i pitao koliko taj sponzor daje novaca? On mi je rekao neki iznos, ja sam rekao: "Ok, ja ću ti dati taj novac, njemu se zahvali na obećanoj donaciji i reci mu ako je donor da ne upliće svoj nos u program! Ove godine nema mataji, samo su brahmacari i dečki će nastupiti!" Uf, to je bilo hrabro. Mnogi su mi čestitali kasnije jer sam tako postupio pred guruom i znali su da blefiram i da nemam taj novac.


No kasnije, kada je došao dan izvedbe, razglas koji su obećali organizatori nije došao. Da li je to slučajnost? Ne, Indijci su ipak lukavi. Ništa, dobili su bitku, ali ne i rat. Kasnije, 8 dana poslije, glavni miting IMPM (ISKCON Maharaštra preaching ministry), Drnd pozvan kao neovisni ocjenitelj programa. Uuuu, što sam im napravio! Morao je reagirati i Guru nakon čega sam im morao odati poštovanje i ispričati se. Prvo sam ih sve prozvao "Indijcima" na uvredljiv način, onda sam im rekao da svi moraju ići na Zapad na tečaj menadžmenta, nabrojao sam im sve greške koje su imali na programu...

Na koncu (nakon što je Guru rekao da nisu svi Indijci uvijek bili "space out" i nabrojao par primjera iz povijesti, uključujući i Maharaja Parikšita, vladara cijeloga svijeta kao također Indijca) izabrali su me jednoglasno za stage managera iduće Bhagavat sapte za godinu dana. E, sad bi mi stvarno trebao bh. Lemo! Radi se o cifri 3000 do 4000 ljudi koji svaki dan dođu slušati Bhagavatam oko 2 i pol sata, uzeti prasadam, pogledati predstave i slušati vrhunske bhajane Lokanath Swamija. Dakle, to iziskuje stvarno dobru organizaciju!


Dolje su vam slike pune dvorane i gospodina koji je jedan od glavnih donatora (sreo je i Šrila Prabhupada).

Sam može bez problema kupiti neki dio Hrvatske kada bi bio na prodaju, Istru recimo. Obećao je naći sredstva od 30 krora (1 kror je 100 laka, prisjetimo se 1 lak je oko 2 tisuće eura) za 2 godine glede izgradnje novog hrama. Vidite, koliko god su smotani, ti Indijci su opet jedinstveni u nekim stvarima. Ili su užasno bogati ili pametni, ili vješti ili su sušta suprotnost tome. Jednostavno nema sredine.


Kad smo kod vještine: u stanju su napraviti stazu od cvijeća 40 metara pri ulazu u sadašnji hram u Puneu prilikom jutarnje CaItanya Caritamrita kathe. Staza je bila crvena s žutim porubom. Guru Maharaja bi svečano stupio na stazu i onda polako uz pratnju kirtana izuvši papuče polako hodio njome. Oh, ne, sad će opet cvijeće pustiti boju na čarape pa ću ih opet morati prati 2 sata. Ali nema veze, ipak je on predstavnik Boga "Saksat daritvena samasta sastre uktasta ta ..." To cvijeće je nevjerojatno udobno za stopala, rashlađujući osjećaj, ugodno masira, nešto preljepo... Što me gledate? Pa naravno da sam i ja malo kasnije (da me nitko ne vidi) prohodao nakon Gurua. Jednostavno, morao sam to osjetiti. Tko je od vas imao priliku hodati po stazi od cvijeća?


I ne samo to. Dok bi Guru otišao nakratko u sobu nakon daršana, prije no što će se popeti na binu, horda malih Indijaca bi se brzo okupila oko te staze i počela mesti. Što li sada rade? Kad ono, za par minuta prije no što je on izišao iz sobe, cijelu cvijetnu stazu oni premjestiše na drugu stranu do bine. E, stvarno su nevjerovatni! Kad nešto hoće, to stvarno dobro naprave!


Na donjim slikama vam predstavljam "Mantra rock band", koji iskreno ima zastario rock i nije nešto, no sada smo u pregovorima s nekim Hrvatima koji bi se trebali pridružiti iduće godine na 6 tjedana i ako to upali svi studenti Maharastre će postati bhakte - vidjet ćete!

Ispričavam se bh. Pavlu koji je jednom komentirao za moje fotke da sam kao maneken. Morao sam pozirati radi nekih omotnica i prezentacije na njihovom webu. U biti tu je i Ekalavya koji će se uskoro kandidirati za sanyasija. Ako može i on radi službe, zašto se ne bih i ja mogao slikati:)

Želim svim bhaktama bogatu i duhovnu Novu godinu, a pozdravljam: svoju baku
Đurđicu, Suvarna Bindua, bivšeg Željka, Sundaranandu i mataji Irenu.

vaš sluga, Devarsi Narada dasa

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(34 glasa)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 137 posjetitelja online
 
 
Ova stranica pogledana je 567 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::