Pandharpur - grad Vitthale, Pandurange

Maharastra. Država u Indiji u kojoj su tri osobe toliko slavne da ne postoji trg, pano, kuća i sl. gdje nećete naći njihove slike. Prva osoba je Vitthala, Svevišnja Božanska Osoba Krišna, odnosno Višnu s dvije ruke (kako Š. Prabhupada kaže u Caitanya Caritamriti). Drugo ime mu je Panduranga.

Specifično je Božanstvo jer to je jedini oblik Krsne koji drži ruke na kukovima. Priča je takva do prije 5000 godina, dok je bio prisutan na planetu, Krsna je posjetio svog bhaktu Pundalika koji je bio jako iznenađen vidjevši Ga ispred svojih vrata. Zamolio Ga je da pričeka još malo tamo ispred, jer je on radio neku službu za bhakte i dao Mu je jednu ciglu na koju Ga je zamolio da stane (stvarno ne znam zašto Mu je dao tu ciglu, pitati ću nekoga). I tako je Krsna stao na tu ciglu, stavio svoje ruke na bokove u položaju kao da čeka nekoga. U biti čaka Svoje bhakte. I dan danas je u tom položaju, jer je ostao ispred tih vrata stojeći na cigli kao Božanstvo sve do dana današnjeg (dakle 5000 godina je tu) i čeka svoje bhakte.

Nakon Tirupatija ovo je najveća kolona hodočasnika koju sam vidio. Posebice na
Ekadaši kolona bude kilometrima. Ima izgrađena posebna zgrada s hodnicima koji idu spiralno do vrha pa se onda spuštaju (nešto kao kod nas auto garaže na katove). Ti hodnici služe da se usmjere hodočasnici i grupiraju na manjem prostoru, tako da kilometarske kolone ne zakrče sve u gradu. Mi, kada idemo na daršan, dobijemo VIP ulaznice pa brzo dođemo do oltara, no zadržavanje tamo je bukvalno u sekundama. Policajac vas tjera dalje tako da i drugi mogu doći na red. Kada tamo dođete nasuprot Krsne morate staviti glavu na Njegova stopala, to je običaj. Netko Ga je u prošlosti zagrlio pa neki hodočasnici primjenjuju i to. Ali po meni je najsmješniji način kako hodočasnici prekriženih ruku uhvate desnom rukom lijevo, a lijevom rukom desno uho i onda tako, tegleći se za uši, skaču ko mahniti. Ja sam to promatrao i smijao se u sebi sve dok jednog dana i moj guru to nije napravio. Uh, odmah sam odao poštovanje i postidio se zbog uvrede koju sam počinio ismijavajući taj obred. Kasnije sam čuo kako guru objašnjava da na taj način bhakte ispred Kršne (kao u školi nekad što su učitelji vukli za uši nestašnu djecu) vuku sebe za uši jer su nestašno zgriješili. Na taj način se ponizuju pred Gospodinom. Dakle sve ovo se odvija u Pandharpuru - gradu u kojem Lokanath Swami gradi jednu, doista, ISKCON-ovu duhovnu oazu.

Druga poznata osoba je Šivaji - kralj iz vremena Tukarama. A tko je Tukaram? E, to je treća poznata osoba u Maharaštri. Veliki svetac koji je milijune pretvorio u vaišnave. Prabhupada u CC kaže da ga je osobno inicirao Caitanya Mahaprabhu dok je putovao k južnoj Indiji, no u Dehuu, rodnom mjestu Tukarama, postoje točni podaci o njegovom rođenju. Razlika je oko 75 godina od doba boravka Caitanye Mahaprabhua i života Tukarama. Znate li da je došla letjelica (Vimana) iz duhovnog svijeta i na očigled svih Tukaram je sjeo na nju i napusto ovaj planet? To se stvarno rijetko dešava da Višnudute dođu i ispred cijeloga sela odvedu nekoga na očigled, posebice u zadnje povijesno vrijeme u Kali yugi. Drvo ispred kojeg se sve to odigralo još je tamo u Dehuu. Da razriješimo ovo oko Caitanye Mahaprabhua i Tukarama. Činjenica je da nisu bili suvremenici, no da je Tukaram iniciran od Caitanye Maharpabhua je istina. Kako to? Tako što Tukaram u svojim spisima "Abangama" između ostalog spomenuo i Caitanyu Mahaprabhua kako ga je inicirao u snu. Tako da Šrila Prabhupadine riječi iz Caitanya Caritamrite "...rečeno je..." možemo protumačiti kao da je on čuo od nekoga, ali nije imao provjerenu informaciju u detalje. Baš sam juče razgovarao o tome s guruom. Dao sam mu primjer Šrila Prabhupadinih opisa bengalskih "željezničkih stanica", samadhija, hramova i sl. u detalje, no ipak treba uzeti u obzir da nije uspio cijelu Indiju istražiti detljano, tako da u tom komentaru u kojem spominje da je Caitanya Mahaprabhu inicirao Tukarama upotrebljava "...rečeno je" (te riječi "rečeno je" možemo često naići u Caitany Caritamriti u opisima i drugih događaja). Iz tog komentara neupućenima može izgledati kao da su bili suvremenici, ali nisu.

OK, tri osobe: prva je Tukaram (svetac koji je uveo sankirtan, karatale, mridange, dhotije i druge stvari koje su gotovo identične s Gaudia Vaišnavskim. Čak je i tilak jako sličan). Usput, znate li da je Šrila Prabhupada rekao Lokanath swamiju u pismu da je on kao novi Tukaram.

Druga osoba je Šivaji (princ s bradicom kao kod Robin Huda, koji jaše na konju gotovu u svakom gradu u Maharaštri na glavnim trgovima i raskrižjima). Izborio se za slobodu Maharaštre (od koga? - ne znam!), samo znam da je bio veliki bhakta. Na nekim slikama otvara usta lavu ili tigru. Eh, da li da vjerujem Indijcima? A možda je stvarno bio tako snažan. Prabhupada kaže da je kšatrija u prošlosti prije nego bi sjeo na prijestolje morao u šumi ubiti tigra. Znam da se to radilo mačem. Imam jedan video tigrovskog napada koji se desio u nacionalnom parku Kana u Indiji. Kada vidite tu "mrcinu" kako skače, tu masu, gracioznost... Ma, nema šanse da mu ljudsko biće parira bez oružja. No, nemojmo sada kvariti priču o Šivajiju.

I kao što rekoh treća osoba je Vitthala. Kada ujutro, nakon mangala aratija, iziđete ispred našeg ISKCON-ovog hrama, koji se nalazi nadomak same rijeke Candrabage, i udahnete svježi zrak kojeg nosi rijeka, čut ćete sa druge srane: "Hari Om Vitthala, Panduranga Vitthala..." pjesmu iz hramova. To je zbilja jako romantično ozračje. Mjesečina se oslikava u vodi rijeke, čuje se žamor kupača hodočasnika koji su završili daršan i nakon sati i sati čekanja u redu došli su su se okupati u svetoj Candrabagi. Ti koji dođu na red za vrije mangala aratija u Vitthalinom hramu (nakon cijele noći čekanja u redu) imaju posebnu privilegiju - gledati odijevanje i abishek Božanstva koji se odvija ne zatvarajući oltar isred svih nazočnih.

O samoj rijeci Candrabagi, kravama, malim brodicama koji prevoze hodočasnike s jedne strane na drugu... neću vam pisati, jer sam snimio kratki film o tome. Ako me pozovete u vaš grad kada se vratm pokazat ću vam. Zove se "Razglednica iz Pandharpura". Stvarno je dobar, 13 minuta samo. Pandharpur se spominje i u Caitnya Caritamriti. U Adi lili Šrila Prabhupada kaže da je u Pandhapuru brat od Caitanye Mahaprabhua (koji je otišao od doma nakon što je uzeo sanyasu) napustio tijelo. Caitanya Mahaprabhu ga je tražio na putu za južnu Indiju i kada je došao u Pandharpur saznao je o njegovoj smrti. Tu je Caitanya Mahaprabhu ostao 11 - 14 dana. Sreo je i Sri Ranga Purija s kojim je razgovarao. Tijekom razgovora ovaj je rekao Caitanyi Mahaprabhuu kako je nekad davno posjetio Navadvip s Madhavenra Purijem i kako su ih ugostili jako ljubazni ljudi imenom Jaganath Misra i Sacimata. Imali su dva prelijepa sina. A tek prasadam koji su tamo dobili, bio je tako ukusan...curry od bananinog cvijeta. Caitanyja Mahaprabhu se samo smijao i na koncu rekao mu da su to bili njegovi roditelji iz njegovog prošlog ašrama, a jedan od dječačića je bio On sam. Tada je i Caitanya Mahaprabhu dobio tužnu vijest da je njegov brat sanyasi po imenu Šankararanya napustio tijelo na tom mjestu. Obojica su se okupali u Candrabagi (rijeci s drugim imenom Bhima) i krenuli putem Mathure.


Čitajte uskoro: "Bhaktivedanta hospital" lječilište za dušu i tijelo


za portal vaš sluga Devarsi Narada das