Opet je pozvana cijela Hare Krišna Indija i ostatak svijeta na otvaranje, kao što to biva s velikim hramovima (nesretni Bangalore, Tirupati...). Južnoindijski ISKCON hram kod kojeg jednostavno morate zastati i posjetiti pa makar bili obični turist koji slučajno prolazi južnoindijskom autocestom.

Zašto? Zato što ooooogromni konji (koji vuku hram u obliku kočije) baš vas promatraju dok se vozite cestom. Jednostavno morate stati i vidjeti što je to. Čovjek kada stane pored konjskih kopita uoči da je nešto malo viši od kopita, što pokazuje njihovu veličinu. Stvarno je fascinantno. Treba li napominjati da se Božanstva zovu Radha Parthasarati (kao u Delhiju). Partha
sarati znači vozač (Arjunine) kočije. Sve je lijepo, obilato (interijer pomalo podsjeća na stil hrama u Tirupatiju). No, ipak, ako nije uvreda, konji su daleko lošije napravljeni od našeg Augustinčićevog (za one iz doba Tita - sa novčanice od 100 dinara, ako se ne varam). No što se tiče veličine, naš Jelačićev izgleda poput male mace nasuprot ovih.

Jayapataka Swami je dao inicijacije i kada god bi dao japu u ruke i rekao ime zatrubili bi shenayi i bubnjevi. Baš je bilo upečatljivo, šteta što vam zvukove ne mogu prenijeti. Jedno ime je bilo Rohini Dulal. Pozvao sam slugu na usamljeno mjesto i pitao ga: "Što tvoj guru nekad ponavlja imena, jer u Hrvatskoj ima jedan Rohini Dulal?" On je rekao: "Nemoguće! Kompjuter ne griješi! Kasnije, kada sam ga malo stisnuo, priznao mi je da je kompjuterski program koji ima bazu podataka o imenima taj dan nešto "štekao".

Stvarno kada bolje razmislim, teško je moguće da se imena ne ponavljaju kod učenika Jayapatake svamija, kod toliko tisuća učenika. Sad nedavno je dao 2000 inicijacija u Bangladešu.

Od vašeg dopisnika, samo za portal ys Devarsi Narada das

P.S. KVIZ
Kako se zovu 4. Krsnina konja?

Ostale slike pogledajte u galeriji.