Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Kao što utjelovljena duša prolazi kroz dječaštvo, mladost i starost, tako i u trenutku smrti prelazi u drugo tijelo. Razboritu osobu ne zbunjuje takva promjena.
-- Bhagavad-gita 2.13 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Čet, 24.07.08. 13:24
 

Dandavats - Razgovarajmo o doniranju desetine prihoda

 
Napisao: Kaunteya das
Preveo: bh. Jurica
 
 

Doniranje desetine prihoda (10 posto od svog prihoda Crkvi) ili nekoj drugoj duhovnoj organizaciji – ima dugu tradiciju i vrlo je prihvaćena u Kršćanstvu; ali je manje poznata i manje prakticirana u ISKCONu. Među Kršćanima postoje protivnici i pristaše desetine, ali ne želim ulaziti u njihovu raspravu  ili njihov navođenje argumenata za i protiv iz Biblije. Na Kraju krajeva, ovaj članak nije o tome što bi trebao ili ne bi trebao napraviti dobar Kršćanin, nego o tome kakve bi prakse trebao prihvati sljedbenik Srila Prabhupada.

Među ogromnim materijalom, što su Kršćani napisali o temi, sam našao na jedan zanimljiv članak, bolje rečeno blog naslovljen “ Rocket Finance on Tithing” (super financiranje desetine), koji mi se učinio vrlo razuman. Tu dajem neke izvatke iz njega, pomiješane sa mojim komentarima.

 Uvijek sam pazio da dam  desetinu, 10% onoga što zaradim neto, nakon što mi obračunaju porez, ali negdje prije 18 mjeseci sam počeo davati 10%  mog bruto dohotka. Nadam se da ću povećati moje davanje desetine u budućnosti.

Žrtvovanje i davanje milostinje bi uvijek trebale imati jednu dinamičnu dimenziju, povećavaju se zajedno sa rastom naše svjesnosti Boga. Razlog zbog kojeg mi je čitanje ovog teksta bilo zanimljivo je da autor govori iz perspektive davatelja (člana kongregacije), a ne primatelja (svećenstva ili predstavnika Crkve). To nije neki svećenik koji reklamira razloge zašto bi mu ljudi trebali davati ili za njegov projekt, već vjernik koji prakticira doniranje svoga teško zarađenog novca svojoj religiji.

 Također bi trebao reći da prvi dio vaše zarade, kako god da je računate, pripada vašoj lokalnoj crkvi. Ako vam se ne sviđa kako vaša crkva koristi financije koja ima na raspolaganju onda trebate naći novu crkvu.

Princip davanja milostinje se ne mijenja ako se dogodi da ja imam “različito mišljenje “ od lokalnih vođa ISKCONa. Nije da više nemam dužnost davati jer sumnjam u sposobnosti lokalne uprave da pravilno iskoriste moje donacije. S druge strane, one koji upravljaju dobivenim donacijama, Srila Prabhupada je upozorio, “Koji god novac da dobivamo dolazi od Krsne, stoga ništa ne smije biti krivo potrošeno” (pismo 24.10.1974). Možete birati iz gomile projekata koje ISKCON ima kojem ćete donirati.

 Novac je dar od Boga, kojeg trebati koristit za Njegovu slavu.

Zvuči poznato? Tko se u ISKCONu ne bi složio sa time.

 Sve što imamo pripada Njemu – naše vrijeme, naše aktivnosti, naše obitelji, naša energija - zašto bi bilo drugačije sa našim financijama?

Isasvayam idam sarvam. Srila Prabhupada potvrđuje: “to je svjesnost Krsne, kada shvatite da sve pripada Bogu; zašto bi nešto bilo iskorišteno za druge svrhe? Trebalo bi biti iskorišteno za Boga” (Lekcija Srimad - Bhagavatam 30.05.1976)

  Desetina nije financijsko ulaganje – to je ulaganje u vječnost i prilika da pokažemo našu ljubav prema Kristu. Nemojte napraviti grešku da dajete desetinu zato jer misliti da će vam se biti plaćeno nazad financijski.

U Bhagavad – Giti je rečeno(17.20 – 21) “ Smatra se da je milostinja dana iz dužnosti, bez očekivanja nečeg za uzvrat..... u guni vrline.......Ali za milostinju koja se daje sa očekivanjem nečega za uzvrat ili sa željom za plodonosnim rezultatima ili nerado, kaže se da je milostinja u guni strasti.”

 Bog nam je dao sposobnost da stvaramo bogatstvo. Ništa što mi imamo ne dolazi od naših vlastitih napora.

“ Osoba bi onda trebala biti dovoljno inteligentna da zna da osim Gospodina, nitko zapravo nije pravi vlasnik bilo čega.” Srila Prabhupada govori u svom smislu prvog stiha Sri Išopanisade: “ Uzmimo samo na primjer, naše prebivalište, koje je napravljeno od zemlje, drva, kamenja, željeza, cementa i tolikih drugih materijalnih stvari,  Ako razmišljamo u okvirima Sri Išopanisade, moramo znati da ne možemo sami napraviti bilo koji od tih materijala koje koristimo za izgradnju. Možemo ih samo donijeti na jedno mjesto i pretvoriti ih u neki drugi oblik našim trudom. Radnik ne može tvrditi da je vlasnik neke stvari samo zato što je uložio veliki trud da je napravi.”

 Nema zapovjedi za desetinu u Spisima, niti se trži od nas, ali nakon onoga što je Krist napravio za nas, zašto bi vjernik bio zadovoljan sa nečim manjim?

Nakon onoga što je Srila Prabhupada napravio za nas, zašto bi vjernik bio zadovoljan sa nečim manjim?

Mnogi Kršćani se možda neće složiti sa time da ne postoji jasna uputa u spisima za desetinu, ali primjećujemo da ovaj Kršćanin, iako to ne vidi kao biblijsku zapovijed, još uvijek je daje i “reklamira” davanje desetine – i to vrlo entuzijastično!

Što s nama? Dali postoji neka instrukcija od Srila Prabhupada o konstantnom reguliranom davanju? U stvarnosti mnogo. Čak i prije odlaska na Zapad, Srila Prabhupada je napisao u smislu Srimad-Bhagavatma (1.9.27): “ Dati milostinju je jedna od glavnih dužnosti grhaste, i on bi trebao biti spreman da da u milostinju bar 50% svog teško zarađenog novca.” I klasična izjava: “ Davanje milostinje je namijenjeno za grhaste. Grhaste bi trebale zarađivati za život na častan način i trošiti 50% svojih prihoda na propovijedanje svjesnosti Krsne diljem svijeta. Stoga bi grhasta trebao davati milostinju institucijama koje se bave tim aktivnostima.” ( Bhagavad -Gita 16.1 smisao).

To je bila takva standardna i dosljedna politika Srila Prabhupada da je o njoj govorio čak i u Komunističkoj Rusiji tijekom razgovora sa Prof. Kotovskym: “ Grihasta, oni koji su kućedomaćini i žive izvana, od njih se očekuje da daju 50% svog prihoda društvu.” (22.06.1971)

Mogao bih nastaviti citirati slične navode, ali shvaćate osnovu. Jedna poanta, koju pak ne shvaćaju svi je: što je zapravo dohodak/zarada? Prema Wikipedia: “ Međunarodno, knjigovodstveni pojam prihod je istoznačan sa pojmom zarada minus troškovi..... Mnogi ljudi je koriste kao skraćenicu za neto dohodak, što je količina novaca koje firma zaradi nakon što pokrije sve troškove.” Iako se ponekad za zaradu misli da je “uglavnom izraz za sav novac koji završi u tvojim rukama” (Investopedia), ne zvuči mi vjerojatno da bi Srila Prabhupada koristio riječ u tome smislu. Ako bi se povodili za tim značenjem, to bi napravilo davanje u milostinju 50% većini ljudi vrlo teškim zadatkom - a ipak ton Srila Prabhupada je vrlo univerzalan.

Razmotrite ovaj dio iz jednog Srila Prabhupadovog smisla: “ Kao što smo predložili prije, zarađeno  bogatstvo osobe se može podijeliti na tri dijela za distribuciju, naime, 50% za služenje Gospodina,  25% za članove obitelji, a 25% za osobne potrebe.” (Srimad -Bhagavatam 1.17.42) . Kako možemo realistično smatrati mjesečnu plaću jedne osobe njenim “zarađenim bogatstvom” ? Naravno ako osoba može održavati svoje kućanstvo – stanarina ili kredit, hrana, odjeća, transport, osiguranje, zdravstveni troškovi, itd – s pola svoje mjesečne plaće, u milostinju može ponuditi drugu polovicu, to je onda lijepo; ali moje shvaćanje je da to nije moguće za većinu bhakta. Stoga moje je shvaćanje da u Srila Prabhupadovom rječniku, zarada znači novac koje ostaje nakon potrebnih troškova.

Naravno koji su to “potrebni troškovi” ovisi o našim prioritetima i našem vladanju nad umom i čulima. Neki od nas, naviknuti na luksuz i ekstravaganciju, mogli bi pasti na uglancan i prestižan sportski auto. Drugi, iako raspolažu sličnim bogatstvom, mogli bi trevezno zadovoljiti svoje transportne potrebe sa jednostavnijim vozilom (jeftiniji u cijeni i potrošnji goriva) i onda uložiti sačuvani novac u propovijedačke aktivnosti –  i djelujući tako, zadovoljit će Gospodina i povećati izgleda da ih na kraju života pokupi uglancani i prestižni Vaikuntha avion.

Na kraju krajeva,  samodostatni grhaste moraju samo, identificirati, odrediti svoje prioritete, i odabrati svoj nivo jednostavnosti, brahmanskog stila života, i vjernosti naputcima Srila Prabhupada glede davanja milostinje. Naravno štedljivost i darežljivost davaoca milostinja trebala bi biti nadmašena žustrom pažnjom ISKCONovih administratora. Srila Prabhupada je jednom napisao (06.04.1977) učeniku: “ Daj pokušaj smanjiti troškove sve više i više.... Oni koji imaju odgovornosti bi trebali biti vrlo štedljivi i gledati da se ni cent ne potroši bespotrebno.” I drugom upravitelju: “ Moja je navika da gledam da se novac ne razbacuje. Ako je novac potrošen bezveze, osjećam se vrlo loše.” (21.04.1975) . Vrlo je važno da tko god troši donacije bude vrlo pažljiv.

Nazad davaocima. Vjerne osobe koje izaberu da lojalno primjenjuju princip 50% će izračunati koliko im je ostalo nakon njihovih temeljnih mjesečnih troškova i donirati pola od toga (ili alternativno, ako je ista ili slična količina, donirati 10% svog bruto prihoda). Ali donirati kome, i za  šta? Božanstvima (sponzorirajući Njihovo obožavanje i Njihove sluge); Srila Prabhupadu, kroz njegovo Međunarodno Društvo za Svjesnost Krsne (ISKCON); ili uglavnom prema Srila Prabhupadovom smislu u Bhagavad-Giti (11.54). “ bhaktama Krsne koje su uključeni u Njegovu devocijsku službu šireći filozofiju Krsne... Ako osoba da neki dio svoga novca drugim osobama koje su uključenje u dijeljenje svjesnosti Krsne, ta milostinja, dana da se raširi svjesnost Krsne je najveća milostinja u svijetu.”

Detalji se mogu mijenjati ali sveprožimajuća dharma se ne može. Izvorni, čisti zakon davanja milostinje, važan na kozmičkom nivou, važan je i obvezujući. Njegova primjena se može izraziti u brojevima i postotcima, ali njegov efekt se osjeća kao čista savjest.

Naš rad sa Ministarstvom za Razvoj Kongregacije nas dovodi u dodir sa mnogim zajednicama, neke su bolje organizirane i vođene, neke manje - stoga razmišljanje koje me je navelo da pišem o ovome je sljedeće:

  1. zajednice trebaju “svećeničku” brigu
  2. ta briga (ili bolje rečeno održavanje osoba koja je nudi)
  3. odakle bi taj novac trebao doći
  4. očigledan odgovor je : od onih koji je primaju – naime, financijski samodostatni, članovi zajednice koji zarađuju.

U  Sjevernoj Americi neke Crkve zahtijevaju da osoba da 10% od svoga dohotka Crkvi kao uvjet za članstvo. Zvuči kao čudna ideja? Naprotiv. U prvom devocijskom društvu kojeg je Srila Prabhupada osnovao, The League of Devotees (Liga bhakta), on je sistematski organizirao članstvo prema veličini mjesečnih donacija.

Pravilo 4. “ Članstvo će se sastojati od tri klase, poimence klasa A, B i C, u skladu sa time koliko će koji član platit mjesečne članarine. (a) Oni koje plate Rs 500/ - i iznad će pripadati “A” klasi.(b) Oni koje plate Rs 50/ i iznad na mjesec će pripadati “B” klasi. (c) Oni koji plate Rs 10/ i iznad će pripadati “C” klasi.

Sjetite se da je 1955. godine kada je ovo napisano, 500 rupija vrijedilo više od  100 US dolara, i njihova kupovna moć je bila puno veća nego danas.

Da li bi ISKCON trebao ponovo razotkriti i uvesti takav sistem članstva? To bi sigurno dozvolilo bhaktama koji su zbilja brahmanski tip da obavljaju svoj posao neopterećeni – u korist rasta i razvoja svih nas.Ako uspostavimo takav sistem članstva, da li bi članovi iskreno (i herojski) procjenjivali svoju vrijednost i upisivali se prema “formuli 50%”? Ili bi se zadovoljili sa jeftinijim članstvom?

Nedavno sam razgovarao sam našim Ministrom za Mlade, Manu Prabhuom. On živi u Alachua, Florida, najvećoj zajednici bhakta u Sjevernoj Americi. On mi je rekao da je Hram uveo ideju i praksu “desetine”, i da su neki bhakte davali samo 15 dolara mjesečno, a ipak su se smatrali donatorima desetine; drugim riječima, određeni broj “članova” zajedno sa njihovim obiteljima, je svaki tjedan dolazio na Sunday  Feast, potrošivši prasadama, u vrijednosti otprilike 50 do 75 dolara na mjesec. Davali su samo 15 dolara na mjesec, a ipak su smatrali da doprinose, sa pravom da budu upisani među davatelje “desetine”. Manu Prabhu je bio siguran da se takvo ponašanje ne može smatrati davanjem “desetine”. Ukratko je izračunao da kad bi svaka obitelj donirala 100 dolara – što za većinu iznosi 5, 2 ili čak 1 % njihovog bruto prihoda – Hram bi financijski bio mnogo stabilniji i u mogućnosti da organizira puno više program za dobrobiti zajednice. Ali je sa tugom u glasu izjavio da malo obitelji donira  taj iznos, I to je u bogatoj Americi.

Zar ne trebamo kulturnu promjenu, duhovnu obnovu manifestiranu kroz velikodušnost? Ne bi li ovaj pokret bio bogatiji – u svakome smislu -  ako bi svatko donirao redovito i u preporučenim količinama? Zar nam ne bi bilo bolje kad bi se hrabro ponovo “poravnali” sa Srila Prabhupadovom vizijom i instrukcijama? Ne bi li duh žrtvovanja napravio naš život avanturom i uzbudljivijim?

Kada svatko daje, svatko prima. Zamislite spektakularne festivale koje bismo mogli organizirati, profesionalni trening koji bi mogli sponzorirati, sistem socijalne pomoći koji bi smo mogli pružiti siromašnijim članovima našeg društva. Mogao bi tako u beskraj.

Naprimjer, ISKCON Pune (India) je razvio grupu od oko 300 mladih ljudi, svi mantraju 16 krugova svaki dan. Među njima, 218 koje rade i zarađuju novac redovito doniraju fond nazvan EASY (Enligthen Aimless Suffering Youth – prosvijetlite mladež koja pati i nema smisao u životu), posvećen podupiranju propovijedanju mladeži. Svaki donira između 250 i 5,000 rupija na mjesec, što otprilike iznosi mjesečno oko 180,000 rupija (oko 4,500 US dolara). Takva donacija pokriva oko 80 %  troškova. Zamislite efekt na propovijedanje u cijelom svijetu, kad bi takva kultura i osjećaj dužnosti bili globalni fenomen!

Davatelji se osjećaju bogato (oni uvijek imaju nešto za donirati!), slobodno i velikodušno; znaju da stvaraju promjene i dodiruju živote drugih ljudi: “ Dati 50% za služenje Gospodina ili za propovijedanje duhovnog znanja u društvu kroz sankirtana yajna je najveće moguće iskazivanje ljudske milosti” (Srimad-Bhagavatam 1.17.42, smisao). Škrtci prebivaju predjelu straha i jada, uvijek osjećaju da trebaju više i nesposobni su da dijele.

Trebali bi provjeriti našu psihologiju. Možemo misliti “ Ja moram dati” ( što donosi u um obavezu, prisilu, i teret – sve negativni osjećaji) , ili možemo misliti “Ja imam mogućnost dati” (što se povezuje emotivno sa prilikom, vitalnošću i slobodom, sve opunomoćujući i puni entuzijazma osjećaji). Na kraju krajeva, pravo pitanje nije “ Mogu li si priuštiti da dam 50%” nego “ Mogu li si priuštit da ne dam 50%”?

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(34 glasa)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 127 posjetitelja online
 
 
Ova stranica pogledana je 685 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::