Članci
Kalendar najava
Najave
Novosti
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Onaj tko na kraju života napusti svoje tijelo sjećajući se Mene odmah dostiže Moju prirodu. U to nema sumnje.
-- Bhagavad-gita 8.5 --
Članci ::
Članak, objavljeno: Ned, 22.02.09. 11:43
 

Breking news - Izravno iz Mayapura - by DRND

 
 

Nakon 500 godina ponovila se slicna scena u Mayapuru. Dok je Caitanya
Mahaprabhu dolazio u kucu svoga bhakte i nakon sto se to proculo, nastao bi
cijeli kaos. Bhakte bi napunili dvorište tog sretnog domacina i zidovi bi
popucali od silne mase i gužve, svi vrtovi bi bili uništeni, cvijece i
drvece išcupano... Ganga je postala crna. Splavari ne bi imali mjesta za
tolike ljude koji su htjeli prijeci rijeku pa je od glava bhakta koji su
preplivavali rijeku postala crna (indijske kose su crne). Iako je nacinjena
takozvana šteta zbog nastalog stanja nitko nije osjecao ljutnju prema
bhaktama koji su pogazili i srušili sve pred sobom.

Danas na dolazak Jayapatake Maharaja u Mayapur ponovila se ista scena.
Festival još nije niti poceo, ali dolaskom JPS u Mayapur zidovi hrama su
postali preuski. Bilo me je strah da ne popuste od silnog ljudskog pritiska
i da nam se krov ne sruši na glavu. Ovako nešto još nisam vidio.
Dozvolite mi da pocnem ispocetka.

Dakle, danas 20.02.2009. najavljeno je da ce mimo svih pravila i propisa
oporavka JPS u Bhaktivedanta bolnici u Mumbaiju, njegova milost Jayapataka
Swami doci u Mayapur. Odmah pored sobe Lokanath Sw. pocelo je danonocno
štemanje, bojanje, postavljenje plocica u prilagodbi sobe za njegove potrebe
u stanju u kakvom je sada. Njegova soba na vrhu zgrade ne bi došla u obzir
buduci da vecinu kretanja obavlja u kolicima. Jedna mataji se zaletila u
sobu moga gurua u rano jutro i ja sam vec bio spreman pokazati kako sluge
Gurua mogu biti "grubi" prema slabijem spolu kada je u pitanju "obrana"
privatnog vremena za japu u kojem moj guru na voli da ga baš netko smeta. No
njena smušenost, poniznost i molecivi izraz lica mi je dao do znanja da je
ona zapravo pogriješila i da želi uci u sobu u pripremi za JPS-a do nas.
Nakon što ju je jedan brahmacari uputio ona je ušla tamo i zatvorila se. Hm.
Što li radi? Nisam mogao izdržati pa sam provirio. Kleknula je u  kut i
držeci
sliku JPS- i …

Ah nestalo je struje i sve do danas nisam mogao nastaviti ovo pismo (kvar su
popravili tek danas popodne u internet caffeu). Sad vise nece niti biti
izvanredna vijest, jer ce informacija doci kasno. Nema veze dozvolite mi da
nastavim.

Dakle, držala je sliku JPS i Nrisimhadeva na glavi i blago se njišuci
naprijed nazad izgovarala tiho molitve za svoga gurua. Koja predanost. Nitay
doya mi je rekao da je JPS preživio samo zahvaljujuci toliko jakim molitvama
bengalaca i bhakta iz ostatka svijeta. On s njima radi sankirtan i kaže da
mu je velika inspiracija gledati kako oni intenzivno u vapaju mole Krsnu da
im vrati gurua u normalno stanje. Cak i druge bhakte iz Europe možete
vidjeti kako nakon jutarnjeg darsan stoje ispred Nrisimhadeva i mole se s
slikom JPS-a. Upadljiv je bio jedan body bilder bhakta (Švajceneger je mala
maca za njega) koji je stajao s bedžom na kojem je slika JPS-a i u vapaju
molio Nrisimhadeva da poduzme nešto.

Vracam se na dan dolaska. Dakle, još na mangala aratiju Hari Sauri prabhu je
najavio u obavijestima pravila ponašanja za taj specijalni dan. Nema bacanja
cvijeca na njega. Nema osobnih prilazaka i zapocinjanja razgovora s njim.
U slucaju da ga žele osobno vidjeti moraju se najaviti u JPS office i
tražiti termin... Najavljen je dolazak oko 5 sati. Znao sam da ce kasniti.
Još u 5 i 30 poceo je gromoglasni kirtan ispred VIP kapije u našem Ceitanya
Candrodaya mandiru. Skupljalo se sve više i više bhakta. Poceli su dolaziti
GBC-i. Bhakte su se popeli na luk iznad ulaza s prepunim košarama latica
ruža (bacat ce na auto, ne na njega). Veliki jambo plakat cekao ga je na
glavnim vratima: "Dobrodošao kuci". Kirtan je sve glasniji, javljeno je da
je vec u Jagannath mandiru u Mayapuru i da se ocekuje svaki trenutak da
dode. (uf,  taj trenutak je potrajao još dugo). Vec je pocela padati noc.
Svi rangoli (crteži na asfaltu) su bili gotovi i ukrašeni ružama. Slonica (9
godina- još je mlada) je postala nervozna. I onda se pojaviše kola hitne
pomoci. Urnebesni kirtan, kad ono lažna uzbuna. Iz hitne pokazuju "das min." deset minuta. (Trebam li napomenuti da je to potrajalo puno vise od deset minuta).

I onda! Kraljevska pratnja. Autobus, kola, nekoliko tata sumo... Na koncu
nisam znao gdje se on nalazi. Pretpostavio sam da je u jednom autu koji je
bio prekriven cvijecem koje je padalo s ulaznih vrata. U tom trenutku desilo
se cudo. Ne znam odakle se stvoriše ti svi ljudi, ali to je bio stampedo.
Slonica je bila okružena bhaktama i pocela je ici unazad od straha i gužve,
plašio sam se da nekoga ne nagazi. Auto koje je trebalo dovesti JPS-a do
ulaza u hram više nije moglo ici dalje od mase ljudi. Nisam obracao pažnju
na bol u ušima od prevelike buke i kirtana koji je sada poprimio zvuk koji
nastaje kada se lansira raketa. Željezne ograde pocele su se savijati,
cvijece u parkovima je bilo pregaženo. Ljudi su preskakali i trcali po
mjestima koja nisu predvidena za pješake. Vrisak. Auto


napokon nakon duge spore vožnje parkira ispred ulaza u hram. Nema šanse da
ista vidimo od mase, sve što mogu vidjeti je staza od cvijeca i vojska
sitnih rastom bengalskih bramacarya koji su isprepleli ruke pokušavajuci
održati stazu zašticenom. Nema šanse ista vidjeti, jedino se može naslutiti
kuda na kolicima guraju JPS-a po uskliku bengalskih mataji. To vam je onaj
visoki piskav vrisak uz brzo pomicanje jezika lijevo desno. Tako kada jedna
ga vidi, ona zapocne taj "ratnicki" poklik koji se lancano proširi i na
druge koje su u blizini i na taj se nacin može pretpostaviti dokle su kolica
JPS-a stigla. Masa se pocela premještati u hram, pa smo Romana i ja
iskoristili priliku da i nas bujica ljudi ponese unutra. Rekao sam joj da se
držimo za ruke i na taj nacin se necemo izgubiti, ali to nije bilo moguce.
Stampedo nam je naprosto "išcupao" ruke. Masa je postala sve "opasnija" i
tada su nastupili policajci s jakim gromoglasnim glasovima poceli su vikati
na svjetinu i rukama razgrtati gomilu. Pozdravio sam taj cin jer sam se
plašio za JPS-a,  da se svjetina omakne kontroli i da ga ne pregaze.

Odmah se formirao i krug oko JPS-a "fliper bhakta" (za sve one koji ne znaju
sto to znaci u tražilici portala možete procitati u mojim tekstovima od
prošle godine). Isprepletenih ruku, odbijali su svjetinu kao sto se odbija
loptica u fliperu. Ali to nije bilo dovoljno. Odmah se po hitnom postupku
formirao i drugi krug fliper bhakta. Ali ni to nije bilo dovoljno. I onda
(to nikad nisam vidio prije) formirao se i 3. krug. Vidio sam u tom 3. (najzahtjevnijem) krugu onog našeg(Švarceneger) bhaktu. Ah, kako je to divno kada sve možemo iskoristiti u sv. Krsne. U onom stabilnom košarkaškom stavu (koji koriste i karatisti) ledima potpuno naslonjen na masu i cvrsto se držeci za ruke kolege koji su radili istu stvar, odbijao je najviše ljudi.

Euforicna masa je pratila kolica od Prabhupada, do panca tattve gdje su se
bhakte doslovno popeli na oltar ne bi li vidjeli JPS-a, ali vecini to nije
pošlo za rukom (kao ni meni). Previše je ljudi. I napokon povorka je krenula
ka Radha Madavi. Vidio sam Bir Krsna maharaja koji je imao lice kao da
place. Trcao je kao malo dijete unaokolo pokušavajuci nešto organizirati u
toj masi. Lokanath Swami se popeo na oltar Nrisimhadeva ne bi li bolje
vidio. Po izrazu lica vidjelo se da ni njemu nije svejedno. Cas bi gledao u
strop, cas se treskao, vrtio glavom lijevo desno. Svi su bili tu Radhanat
Swami, Gopal Krsna Swami... Totalna buka od zamora ljudi nema ni kirtana,
samo euforicni vrisak. I odjednom rašcišcava gomila se na uzvišenom podijumu
ispred oltara Radha Madhave i pojavljuju se kolica koja smo sada po prvi put
mogli svi jasno vidjeti. Hari Sauri uzima mikrofon i odmah sam znao "sad ce
biti reda". "BOSUN! BOSUN! (na bengalskom - tiho, tiho) SIT DOUN! SIT DOUN!

I onda se desilo ono cega sam se poceo bojati. Jedva smo mogli stajati u
hramu, tolika je bila gužva, a sada se ocekuje od nas da sjednemo. Gdje?
Kako naci mjesto. Masa ce mice pomalo unazad i valovito sjeda. Oni koji su
oklijevali spustiti se brzo u trenutku su ostali opkoljeni ljudima koji
sjede i nisu mogli naci mjesta. To im nije trebalo, jer kao bicem glas Hari
Saurija ih je poceo tjerati. SIT DOun! neki su u panici našli nešto mjesta,
a drugi su morali izici van sa strane gdje je stajalo jos ljudi.. To smirivanje, vriska i sjedanje je potrajalo neko vrijeme, mada se osjecala zelja za suradnjom, svi su željeli cuti Maharaja. Na mikrofon se tražila mataji koja je veoma važna u komunikaciji JPS-a (vidjet cete zašto, malo kasnije).

SSSssssssssss! Nastala je tolerantna tišina. Sada je prvi put pred svima
nama JPS u njegovom novom izgledu, za koji sam cuo da neki ucenici nisu
mogli prihvatiti tako lako. Zbog paraliziranosti nekih njegovih mišica donja
vilica mu malo visi i lice mu je ocito bez osjecaja nekih mišica, jer je
malo opušteno. Osjetio sam zabrinutost u masi. Ovo je novo susretanje s
guruom u novom "izdanju". Prva stvar koja se mogla osjetiti u masi je ono
što ce se Mataji Anita složiti sa mnom. Deformirani izgled izaziva
predrasudu -"Da li je sve u redu iznutra"? Znate na što mislim. Što je s
intelektom. U zraku se osjecala zabrinutost..

A onda iz tišine...

 Jaya Radha Madhava, Radha... zaculo se pjevanje JPS-a na mikrofon. Masa je
podivljala. Urlikajuci su pjevali za njim. Nestalo je onog teškog upitnika
da li je sve ok na intelektualnom planu. Maharaj je nastavio
pjevati Nrisimhadev, panca tattva, molitve prije davanja lekcije, citirati
stihove. Ah, koje olakšanje. To je stari JPS. Sve je ok. Suze naviru. Žamor
je sve veci.

Tiho! Tiho! Pocela su naredenja nakon što je on prestao pjevati. Tada je
došla do izražaja ona mataji koja se tražila da dode na scenu. Sjela je
ispred gurua dok su njemu ulijevali vodu u usta (kao na onom filmu o zadnjim
danima Srila Prabhupada kada mu ulijevaju caranamritu). Jako me se dojmio
sluga (pošto se ja  uvijek trudim skidati najbolje stvari sluga i prenositi
ih na svoju službu) koji je nakon što bi mu ulio vodu prstom digao donji dio
usne da voda ne iscuri van i cekao da se slije u grlo.Maharaj je sa slabo
razumljivim engleskim odmah poceo iscrpno objašnjavati svoje trenutno
stanje. Mataji koja je sjedila ispred njega je ponavljala isto to što on
kaže na slabo razumljivom engleskom (radi donje usne koja još nije sasvim
pokretljiva) na razumljiv engleski.  "Doživio sam moždani udar. Mnoge
stanice u mom mozgu su odumrle, ali nekim cudom svijest
mi funkcionira..." Vrlo cesto bi ga u govoru prekinuo jedan bhakta koji bi
mu nešto ukapao u oci i na svako njegovo zijevanje izmedu rijeci ulio mu
vodu u usta zatvorivsi mu donju usnu.. "Desnsa strana mog tijela je još
uvijek tesko pokretna.. Ocima ne mogu micati lijevo-desno, samo mogu vidjeti
pravo. Oci mi jako suze pa moram stalno stavljati ove kapi u njih. Ucim
hodati svaki dan uz pomoc terapeuta. Usprkos tome još uvijek želim
propovijedati i zato sam odlucio doci u Mayapur, mada me doktori nisu
pustili. Cak u Bhaktivedanta bolnici gdje imaju Odjel Spiritual Care u kojem
"prave" 20-25 bhakta mjesecno, držim lekcije. Jedan pacijent u sobi br. 16
koji ima dijareju i kojem je doktor rekao da mora citati Bhagavad Gitu i
koji je to uporno odbijao. Došao je na moju lekciju i od tada je poceo
mantrati." Iz prepunog temopla je odjeknulo Hariii Booool! "Mada sam u teškom stanju, moram propovijedati, jer sad sam postao adiktid(zaražen)" Smijeh u masi. Biti cu s vama koliko god budem mogao. Davat cu seminare, ici u parikramu... Želim se zahvaliti Gopal Krsni Maharaju i Radanath sw. koji su mi osigurali prvoklasni tretman. Hvala GBC-iju, hvala svima vama bhaktama na vašim molitvama... Sada bi trebao krenuti u svoju sobu."

Hari Sauri uzima mikrofon. "Svi koji sjedite nastavite sjediti! A svi ispred
oltara Nrisimhadeva rašcistite put da Maharaj može imati darsan..."

Osjecam kako su mi se noge sasvim ukocile zbog nepravilnog sjedenja.
Stala mi je krv i molim Suvarnu da ako masa krene prema meni da me odgura do stupa i zaštiti od stampeda. Nakon par min. krv mi se vraca u noge i odmah
hitam vama pisati ove vruce vijesti. Ovo je bio ne sumnjivo jedan od
najjacih emotivnih dogadaja u mom životu. Kada je Maharaj govorio imao sam
cijeli splet izmiješanih emocija. Bio sam ljut, uzbudjen, uplakan... Bio sam
ljut na ucenike JPS-a koji bi ga napuštali pod izgovorom da nije imao
vremena za njih, jer ima previše ucenika. To nije istina. Ja nisam njegov
ucenik, a opet osjecam da se baš meni obracao, tako personalno, tako
ocinski. Toliko ljudi, a on se obraca baš "meni" To je nevjerojatno. Najezio
sam se promatrajuci moc molitve. Koje cudo je napravila molitva iskrenih
ucenika i ostalih bhakta. Mislim da ucenici JPS- nikada nisu bili
povezaniji, složniji i predaniji. Ovo ih je jako ujedinilo.

Cestitao sam Vaikunta Nitayu na izvanrednoj organizaciji prijema
JPS-a u Mayapur. Rekao mi je da su svaki detalj planirali  mjesec
i  pol. I rekao mi je da ce iduce godine biti još bolje jer ce dovesti ljude
iz Amerike koji imaju agenciju za organizaciju prijema ljudi s takvim
posebnim potrebama. Oni sve aranžiraju protokol, organizaciju...

Ljudi, kasno je, moram staviti gurua na spavanje. Ostajte mi svjesno Krsne u
domovini

Vaš dopisnik Devarsi Narada das

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(34 glasa)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 107 posjetitelja online
 
 
Ova stranica pogledana je 1134 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::