Dragi bhakte, svoje sjećanje na Gargamuni prabhua možete podijeliti s drugim bhaktama ovdje na portalu putem komentara na ovaj tekst ili ih pošaljite mailom uredništvu portala na: iskconhr@gmail.com.

Ispod su sjećanja o Gargamuni prabhuu koji su za magazin Krsna Katha danas napisali Vinata dd i Mayapur d.

----------------

Dragi Garga,

Sjećam se Sridhar svamija kako dolazi uz stepenice k nama na kat, nakon bog zna
koliko proživljenih koma i pratećih „ljepota“ utjelovljena života, potpuno
svjestan svoje dijagnoze i liječničke prognoze, i vragolasto se smiješeći, kaže,
„Najbolji odlaze prvi.“ U tom sam trenu voljela misliti kako ima na umu Tamal
Krsna Maharaju, o kojem je neki dan jako emotivno pričao,  neuspješno
zatomljujući jecaje i suze, ali sam zapravo znala da se s onim nestašnim
smiješkom stavlja u istu kategoriju i nagovještava skori rastanak.

Ti nam svoj odlazak nisi stigao nagovijestiti, osim ako za najavu ne uzmem dio
tvog posljednjeg pisma u kojem riječima „ako to sve preživim“ komentiraš
zdravstvene tegobe koje su te bile snašle pod imenom neke nedefinirane žutice
praćene glavoboljom i kolorističnom oteklinom ruke. Kao što Mayapur kaže,
otišao si u jednom danu. Šokantno, ali maestralno! Bez navlačenja po bolnicama,
bez tjeskobe oko dijagnoza, bez pelena, bez očekivanja utočišta kod liječnika,
lažnog sažaljenja lažnih dobronamjernika, bez mrcvarenja s dijetama,
nadriliječnicima, alternativcima i tko zna kojim još metodama kojima bi se
trebalo izbjeći neizbježno. Izbjegao si zapravo bolest i nemilu starost, sve si
ih zaobišao, u samo jednom danu! Kako ti je to uspjelo?

Ako prihvatim Sridhar Maharajeve riječi s početka pisma, ne bih se zapravo
trebala čuditi, zar ne? Najbolji odlaze prvi. I na čudesan način. Baš kao i
Tamal krsna Maharaja.

 Ti si se dobro potrudio postati i ostati bhakta kojim se njegov guru može
podičiti. Čula sam od Radhanath Maharaja da je bhakta poput soli – neprimjetan,
ali neophodan. Ti si uvijek bio takav. Nikad se nisi gurao u prve redove, a
uvijek si bio spreman obaviti što je bilo potrebno i dodati gdje je
nedostajalo. Baš po želji Sridhar svamija. Ti si zapravo Maharaja pratio iz
Bombaya u Kanadu kad je putovao u nadi da će tamo doživjeti presađivanje jetre,
kao i nakon toga iz Vancouvera u Mayapur gdje je doputovao napustiti tijelo,
ali ni u jednom zapisu ni sjećanju na taj događaj tvoje se ime ne spominje.

Kao magistar ekonomije odlučio si prestati svoju sklonost ka studiranju
upotrebljavati na materijalnom polju i posvetio se proučavanju šastra prema
želji svog duhovnog učitelja. Godinama si se sistematično školovao, zaranjajući
sve dublje u šastre i uvijek tražeći nove prilike da prikupljeno znanje i
spoznaje preneseš drugima. Istodobno si svo to vrijeme pola godine sjedio na
ulicama Maribora i okolnih mjesta, najčešće posve sam, pjevajući sveto ime za
dobrobit prolaznika, vjerno slijedeći Maharajevu želju koji nije htio da se
pretvoriš u „knjiškog moljca“, bhaktu koji samo studira, ali ne sudjeluje
aktivno na različite praktične načine u misiji širenja poruke Gospodina
Caitanye. Više ni ne pamtim kad si odabrao odijevati se isključivo u vaišnavsku
odjeću, u svakoj prilici, slijedeći Maharajevu uputu, „Ako ne možeš nikako
drugačije propovijedati, obuci vaišnavsku odjeću i izađi na ulicu.“ Tako si
javno prihvatio identitet bhakte kao svoje glavno životno opredjeljenje i usput
podsjećao sve nas s kojima bi došao u dodir što smo naumili i što smo obećali
na inicijaciji.

Bhakte će te pamtiti kao primjer guru nisthe, čvrste vjere u duhovnog učitelja.
Sam si preslušao i uredio te prebacio u digitalni oblik sva Maharajeva
predavanja do kojih si mogao doći i učinio ih dostupnima svim zainteresiranima.
Nikada nisi propustio niti jednu proslavu Vyasa puje ili Tirobhave na Balkanu,
bez obzira koliko si naporno i dugo morao putovati. Uvijek bi napisao dirljivu
ponudu kojom si vješto slavio Maharajeve osobine, nikada pri tom ne ističući
sebe ni u kom pogledu.

Na obljetnicama bi nam redovito vedro i sa zadovoljstvom posluživao prasadam,
baš kao što priliči naprednom bhakti koji vlada osjetilima. Obično bi na takva
okupljanja donio šrikand od borovica za Maharajevo, a potom, bogme i naše
zadovoljstvo! Kad bi se to odvijalo kod nas, često bi došao koji dan ranije,
pomagao nam u pripremama za festival i ostajao iza svih čisteći zajedno s nama.

Iskreni bhakte su voljeli slušati tvoja predavanja, cijeneći tvoju učenost,
jednostavnost, nenametljivu stiktnost, smisao za humor i nadasve, želju da im
pomogneš koraknuti bliže Krišni. A oni koji su imali uvida u tvoju sadhanu
vidjeli su koliko truda svakodnevno ulažeš u učenje i pamćenje stihova,
proučavanje spisa i vježbanje sviranja te kako ti je svaki dan započinjao s
mangal arotikom, čak i kad si bio posve sam na tom programu, živeći u
roditeljskoj kući, dok si polagao ispite i pisao eseje iz Srimad Bhagavatama.
Za zadovoljstvo gurua.

U većini najvažnijih trenutaka u našem životu bio si uz nas – pozvao si nas ono
jutro u Sridhar Mahrajevu sobu na dan pojave Srivas Pandita u Mayapuru 2004.
kojih pola sata prije nego li je napustio tijelo, sredio si da počnemo
obožavati Giriraja po Maharajevoj uputi, sudjelovao si u pionirskom
propovjedačkom programu koji smo nedugo nakon toga pokrenuli u Rijeci, pjevao
si na našoj davnoj, prvoj šestosatnoj nama yajni na Krku, podržavao si nas u
raznim kriznim trenucima, čitajući šastre i pjevajući s nama, donosio si nam
lijekove kad nam je najviše trebalo, došao si kad mi je mama umrla i održao
ljekoviti govor na grobu u odabranom društvu, počeo si nas podučavati Bhakti
šastri... Hvala ti, Garga!

Živio si javno. Desecima godina objavljivao si kratke isječke iz svog života
posvećenog propovijedanju na web stranici harekrishna.info iz kojih je svatko
mogao vidjeti što ti se događa i kako razmišljaš. Tijekom skoro dva desetljeća
nikada nisi propustio na vrijeme predati tekst za Krsna-kathu, kojim si nas
uvijek iznova podsticao da dosljedno prakticiramo proces i dajemo sve od sebe
da drugima prenesemo ono što smo naučili.

Sigurna sam da i mnogi drugi bhakte to isto mogu reći o tebi, da si im bio pri
ruci kad god su te trebali, na način na koji si mogao u tom trenu, ali uvijek
kao dobronamjerni prijatelj. Prijatelji su prava rijetkost, naročito u ovo
doba. Ali Krišnin bhakta je pravi prijatelj svih živih bića jer uvijek
razmišlja kako ih približiti Krišni. Ti si uvijek to radio. Tvoja samilost
nikada nije bila samo na riječima ili sentimentalna, već se uvijek odnosila na
dušu.

Zbog svega toga i mnogočega što nisam spomenula „zaradio“ si guruovu i Krišninu
milost u obliku ovako maestralnog odlaska. Sve se odigralo u toku jednog dana,
mnogi bhakte su se diljem kugle zemaljske tijekom jučerašnjeg dana intenzivno
molili za tebe i sjećali te se sa zahvalnošću, a na kraju si otišao ne u
bolnici, nego u hramu, okružen bhaktama! Najbolji odlaze prvi. Jer Krišnina je
logika Njegova, a ne naša. Mi bismo mislili kako najbolji trebaju ostati ovdje
i pomagati drugima da postanu najbolji. Neki ostanu. A neki ne. I tu se ništa
ne može.

Zbogom Garga! Kad se sljedeći put sretnemo, neće više biti ni Garge ni Vinate.

Kako ćemo te prepoznati? Pa... Vjerujem da će se za to pobrinuti Sridhar svami
koji nas je i davno spojio vezama iskrenog prijateljstva u Krišninoj službi.

ts Vinata dd

---------------------------

Dragi moj brate, Gargamuni Prabhu,

Od kada sam te upoznao već (kao da) smo se znali. Svaki put, svaki susret je bio srdačan i iskren, s iskrenom bratskom ljubavi. Uvijek si bio otvoren i nasmijan, izravan, ali meka srca.

Dijeliti svjesnost Krišne kako si počeo, tako si i završio, odlučno, s potpunim uvjerenjem, bez straha.

Sve si uvijek primao sa velikom zahvalnošću, a tako si sve i davao, s velikom pažnjom i svjesnošću.

Ono što si radio, od puje do studiranja, radio si temeljito, pažljivo, sustavno, satvično, uz dobrotu. Tako si i postupao prema svima, uz osmijeh, s toplom riječi, mekanog srca.

Pjevao si Sveta Imena s velikim ukusom i zadovoljstvom, išao u hariname počesto sam, po kiši, vjetru, snijegu... Bez treperenja i predumišljaja, postojan "poput plamena svijeće na mjestu bez vjetra".

Uvijek jako striktan prema sebi, a liberalan i milosrdan sa svima drugima. Pravi vaišnava gentleman.

Sridhar Swami je rekao da želi da njegovi učenici budu poznati po tome kako služe druge. Uzvišen kakav jesi, Ti si tu želju utjelovio uvijek i svugdje, od propovijedanja i vodstva, do obavljanja najponiznije službe, do čišćenja i pranja lonaca i tanjura.

Guru je rekao da učimo šastre dok smo mladi; ti si (do sada jedan od rijetkih) došao u svojoj marljivoj učenosti do titule Bhaktivedanta, koju u svojoj poniznosti nikada nisi stavio ispred svojeg imena. Za tebe to je bilo sredstvo osobnog pročišćenja i rasta koje te uobličilo u znalačkog, vrsnog učitelja i propovjednika koji to znanje daje u skladu s učeničkim nasljeđem...

Bio si na sannyasa listi, ali eto, sada si je preskočio u trenutku.  Svi tvoji predani napori su bili trenutno prepoznati "odozgor". Regrutiran si preko reda - postao si prvi "pick" transcendentalnog drafta. (I to iz strane lige Wink)

Tvoja goruća želja bila je uvijek da zadovoljiš duhovnog učitelja, a tvoj odlazak je to i potvrdio – na "bojnom polju" do zadnjeg daha. Slavno. Ubran iz ovog svijeta, samo tako, odjednom, poput duhovnog cvijeta za Krišnu.

Cijeli dan plačem. Plačem jer ja gubim, ali sretan sam jer ti ideš, ne na bolje, već najbolje mjesto... Sada dok znam da odlaziš, mirnog sam srca, kao kada je odlazio Guru Maharaj, jer kao da mi šalješ signal: "Ne brini, evo, sve je u redu."

Nije u redu brate, ostavljaš nas bez svog društva, čiste kapi ljubavi i dobrote u ovom sumornom svijetu. Nije u redu. Za mene sebičnog – nije u redu .

Ipak, Sri Išopanišad kaže da je tvoj život ovdje, i početak i kraj, kao svaka cjelina koja dolazi od Gospodina – purnam, savršen i potpun. Prihvatit ću to kad mi srce zacijeli, malo kasnije.

Ti si pokazao primjerom što znači život bhakti, predanog služenja, aktivne Božanske ljubavi na djelu, ne bhakti samo kao osjećajnog pojma.

Davao si najveće poklone, duhovno znanje i Sveto Ime, živio koracima besmrtnosti, i tako naglo otišao, na trenutni poziv svojeg Gospodara. Zamišljam kako te sada Guru Maharaja ponosno predstavlja i predaje Srila Prabhupadi.

Bio si jako dobar,  pre-dobar. Zato si i otišao tako naglo, bez najave. Jer ti mi ne bi dali, kumili bi, molili.

"Zašto uvijek shvatimo koliko cijenimo dragocjene osobe tek onda kada odu?" – sjećam se pitanja koje je Brahmananda prabhu napisao kada je otišao Guru Maharaj.

Da, zašto im ne kažemo koliko ih volimo dok su tu? Ti nisi imao taj problem jer svatko se uz tebe osjećao posebno, bez obzira na nedostatke koje ima.

Ostaju tvoji tragovi i slike tvojeg sretnog lika s osmijehom koji si urezao u srca svih nas koji smo te upoznali.

Vidimo se, brate. Za trenutak... Naspram vječnosti.

Neutješan do tada,

Tvoj brat i sluga
Mayapur d