Moguće je da je Lagudhi prabhu preveo Sri Isopanisadu i Bhagavad-gitu na tadašnji srpskohrvatski. ** Zapravo nema razloga da mu ne vjerujemo, ako je on tako izjavio. Međutim, prijevod Sri Isopanisade koji je upotrebljen za štampanje je onaj od Gospodina Emila Trampuša, tadašnjeg člana Teozofskog društva u Zagrebu. Osobno sam učinio male ispravke na tom prijevodu prije samog štampanja.

Što se tiče Bhagavad-gite upotrebljen je prijevod Radhike-prasad dd koja je tada stanovala u Londonu i bila učenica Jayatirthe prabhua (tadašnjeg Iskcon gurua) a bila je i neko vrijeme s nama u Zagrebu. Ona je sestra Vrindavani dd koja je prevodila Srimad-Bhagavatam. Obadvije su profesorice engleskog jezika te vjerujem da je to bio razlog zašto je izabran njezin prijevod. Osim toga i Devayani dd (sada Visakha dd) koja je bila član našeg pokreta prevodila je Bhagavad-gitu na hrvatski, ali izabran je prijevod Radhike-prasad dd.

Lako putovanje na druge planete je bila prva knjiga koju je Iskcon štampao u Hrvatskoj. Preveo ju je jedan član kongregacije, no po savjetu lektora morao sam je ponovno prevesti.

Prvo izravno propovijedanje na ovim prostorima koliko je nama početnicima bilo poznato ili negdje zabilježeno jest 1976 g. kad je na proputovanju iz Švedske za Mađarsku ovdje bio Dvarakesa prabhu,  (kasnije je postao Bhakti Dayal Swami odnosno Narayana Maharaj) zajedno s Prabhujakom prabhuom također iz Švedske. Bhakti Tirtha Maharaj je u to vrijeme putovao te obilazio sveučilišta i prodavao im knjige izravno od BBT-a. Bio je i u bivšoj Jugoslaviji samo ne znam točno koje godine.

U ljeto 1977. g. došao sam u Jugoslaviju i tada je po prvi puta počela organizirana propovijedačka misija na ovim prostorima. Te godine se našem pokretu priključio i prvi bhakta izravno s ovih prostora još dok je Prabhupada bio prisutan, samo nije stigao dobiti Prabhupadinu inicijaciju. Njegovo je ime kasnije bilo Laksmana prabhu (sada Nityananda prabhu). Stalno je nastanjen u Puli i svi koji su u prvo vrijeme postali bhakte iz Pule postali su zahvaljujući njemu, jer ja sam se 1982. g. vratio u Švicarsku.

Za Lagudhi prabhua sam čuo još od pokojnog Narayana Maharaje, ali osobno ga nisam nikad sreo. 1975. ili 1976. g. u Novom Mayapuru u Francuskoj, povodom dolaska Srila Prabhupada, vidio sam jednog bhaktu iz Australije Jugoslavenskog podrijetla, no taj bhakta izgleda da je govorio samo engleski. Zatim sam 1979. g. u našem hramu (Juhu) u Bombaju ponovno sreo jednoh bhaktu iz Australije hrvatskog podrijetla, ali ne sjećam se njegovog imena. Hrvatski je govorio slabo i uglavnom smo se sporazumjevali na engleskom.

To je koliko znam o Prabhupadinim učenicima s ovih prostora, ako netko zna više bilo bi mi veoma drago saznati o tome.

Gaura Hari-bol!!!

** Tekst je prvotno objavljen kao replika Gopikanthe prabhua na pitanja i komentare bhakta objavljene uz tekst:

http://portal.iskcon.hr/index.php?p=events&id=683