Slijedi priča o jednoj vrlo zanimljivoj i neubičajenoj sceni koja se desila u jednog malom kutku ovoga crnoga svijeta... 2009.godina u zraku... Ljudi nezainteresirani za bilo kakav oblik dubljeg smisla života... Ne samo dubljeg, nego nema ni govora, riječi, pričanja o smislu života... Samo jedna poanta stalno u eteru i ljudskim mislima... Filozofi je zovu “neograničeno zadovoljenje vlastitih osjetila“, a jednostavan narod za istu stvar bi rek"o  “ u se(be), na se(be) i poda se(be)“...

 I tako mi u mjesecu prosincu, u našem Karlovcu, imadosmo svjetski „Mjesec vedske književnosti“... Vrlo duboka, najstarija (kažu i najmudrija književnost) na svijetu.. Raznim prezentacijama, oglašavanjima i akcijama pokušavasmo popularizirati ovaj „lijek „ za ljudsku patnju... Naravno, rijetki su bili ti koji su ga htjeli kušati, a još rijeđi oni koji bi ga uzeli k srcu.. Srce, trenutno najbolesniji dio ljudskog bića i općenito naše civilizacije treba najviše ovog „lijeka“... Jednog dana, u jeku distribucije tih knjiga otvori nam vrata jedna neubičajena osoba za današnji svijet...

Oduševljena sa knjigama, tužna zbog svoje situacije financijske, započne nam priču kako je oduvijek bila oduševljena sa knjigama i kako ih uvijek kupi od bhakta... Kaže, kako je zbog neimaštine i nemogućnosti kupovanja Bhagavad gite odlazila redovito u knjižnicu i tamo je prepisivala u bilježnicu.. Nakon nekog vremena, uspjela ju je cijelu prepisati i to na, ni manje ni više, nego 20 bilježnica...Koji entuzijazam, nevjerojatno... Te bilježnice nam je ponosno pokazala i rekla kako već 10 godina čeka da bhakte naprave nešto u Karlovcu... „Mi smo tu već 2 godine, znate? “ kažemo mi, na što će ona - da nema pojma... Maya je također nevjerojatna u svojoj službi...

Na kraju svega, u atmosferi obostrane euforije, predložismo gospođi, ako želi može nam dati svoj broj pa ćemo je mi kontaktirati za buduća zajednička druženja i programe... „Ali samo pod jednim uvjetom“ – ispali ona... Pomislimo, šta je sada; ima raznih ljudi,raznih ćudi... Dok, ona kaže poniznim krepkim glasom : „ Znate, već sam par puta uzimla od bhakta knjige i uvijek sam im davala brojeve, ali me nikada nitko od njih nije nazvao...Tako da vama dam broj pod uvjetom da me nazovete!“ Nevjerojatno, već dugo nismo sreli osobu koja nas nangovara da ju nazovemo...Ljudi se boje komunikacije, odnosa i puno su strahova općenito... Također možemo vidjeti koliko je bitno da bhakte razviju pravilan follow-up program, a ne da se samo obećaje..

Ako ste mislili da je ova priča dosegla svoj vrhunac, varate se... Sva entuzijastična, nakon našeg poziva koji tjedan kasnije, gospođa se jako veselila našem nedjeljnom programu... I onda u petak stiže poruka na mobitel : “ Dragi bhakte, ispričavam se što neću moći doći na program u nedjelju  jer trenutno ležim u bolnici i čekam operaciji... Jutros sam izašla van te se kasnije na cesti poskliznula i strgala si nogu.. Prijelom je bio koljena i dosta je gadan, tako da moram hitno na operaciju... Na 4.katu sam. Dodjite! “ Auuuuuuuuuuu, koja karma...Nevjerojatno, koliko ima ljudi koji su tako fini i koji žele  samospoznaju i biti duhovne osobe, ali moraju se toliko truditi da dobiju konačno društvo istih inih osoba; koje je vrlo rijetko u ovom svijetu „by the way“... „anyway“...
A mi, sretnici, koliko smo svjesni svoje dobre sreće?   I koliko smo zahvalni? Nastavak slijedi uskoro...

Pozdrav od vašeg nezahvalnika iz  Karlovca- Mohan dasa

Sve to i još puno toga možete naći na našoj  http://www.avadhuta.hr/ ...

Vaši sluge iz Sri Sri Nitay Gauracandra mandira,Karlovac – 047 / 600 - 601