Novosti
Kalendar najava
Najave
Članci
Galerije
Oglasi
Pojmovnik
Dokumenti
Kalendari
Trenutak inspiracije ::
Onaj tko s velikom vjerom uvijek prebiva u Meni, tko u sebi uvijek misli na Mene i transcendentalno Me služi s ljubavlju najprisnije je sjedinjen sa Mnom u yogi i najviši je od svih yogija. To je Moje mišljenje.
-- Bhagavad-gita 6.47 --
Novosti ::
Novost, objavljeno: Čet, 14.05.09. 02:19
 

Zagreb - PD KAILASH -Osvrt s izleta i posjeta Veternici

 
09.05.2009. PD KAILASH Veternica - Medvednica -  Zagreb  -
 pise: Sarvanga Sundari  dd
 
 

PD KAILASH -Osvrt s izleta i posjeta Veternici

Datum je 9.5.2009.g. oko 10,20 sati na benzinskoj pumpi OMV na Slavonskoj aveniji preko puta Folnegovićevog naselja Ati Candra Caitanya das, Nila i Sarvanga Sundari dd cekaju Dadu te zajedno kreću prema zapadu do trgovačkog centra Merkator na križanju Zagrebačke avenije i Zagrebačke ceste a na putu do navedenog centra, budući je Dadi 27. rođendan, pjevamo poznati pjesmuljak ne bi li mu na taj način poželjeli sve najbolje. Dolazimo do centra te se parkiramo na parking i čekamo Devarsi Naradu koji i dolazi za nekoliko minuta tj. dovozi ga službenim vozilom Vege hopa njegov vozač kako to i dolikuje vlasniku jednog uglednog  restorana. U međuvremenu dok smo čekali Devarsija izvana cujemo zvuk kao da se glasa paun. Pretpostavljamo da se radi o nekoj trubi ili nešto slično iako Dado tvrdi da je pravi paun. Ati Candra sumnja u to jer smo usred grada, tko će tu držati pauna. Izlazimo iz vozila i krećemo prema mjestu od kuda je došao zvuk kad tamo u dvorištu jedne kuće jedan paun u većem kavezu ograđenom žicom dok se drugi nalazio na drvetu izvan kaveza. Pored kaveza je još bio crni labud te nekoliko egzotičnih patki i maleno jezerce, lijep prizor kojeg ne očekuješ usred grada pored  ružne zgrade hrama potrošačkog društva- trgovačkog centra. Nakon što smo napasali oči i uši zvukovima Vrndavana sjedamo u auto i krećemo put Gornjeg Stenjevca tj. okretišta autobusa gdje je dogovoreno mjesto polaska prema spilji Veternica.

 Na okretištu u 11,00 sati nas čekaju Nikola i Nimai te svi zajedno krećemo prema sjeveru, jednim dijelom asfaltnom cesticom a nakon nekih 100 do 200 metara makadamom. Nakon nekoliko minuta hoda počinje uspon stepenicama nekih 15 do 20 minuta. Nije lako, uspon je velik i svi smo pomalo zadihani, neki više neki manje ovisi o kondiciji i godinama. Nastavljamo prema spilji povremeno usporavajući da bi nas stigla Sarvanga. Svi ispuštamo zvukove (puf, pant) ovo je za one koji su čitali stripove, zadihane nas probija znoj i nakon nekih 20 minuta penjanja čujemo dječje glasove i došli smo do ulaza u spilju gdje nas čekaju od Nikole brat Igor sa sinom Petrom i brat Siniša sa sinom Lovrom koji su se budući da su sa djecom odlučili za lakšu varijantu dolaska do spilje od planinarskog doma Glavica nizbrdo. Tu se još nalazi dvadesetak ljudi i djece koja zaigrano trčkaraju uokolo.

Skidamo ruksake sjedamo za stol da bi malo odmorili a Devarsi iz ruksaka vadi pitu od riže, zelja i dimljenog tofua umotanu u tijesto kao alu patra. Svi se bacamo na pitu neki uzimaju repete, naravno pazimo da pojedemo toliko koliko nam treba da održimo tijelo i duh zajedno i to traje i traje i traje. Svi hvale pitu jer je stvarno i ukusna a i zasitna. Nakon toga vadimo iz ruksaka boce sa vodom jer smo ožednili što zbog znojenja što zbog pite. Kupujemo karte i prilazimo rešetkama na ulazu u spilju gdje nam od hladnoće poćinje ići para iz usta naime u unutrašnjosti spilje je oko 10 stupnjeva pa smo iz tog razloga ponijeli i zimsku odjeću. Do nas dolazi djevojka koja je vodič i dijeli nam zaštitne kacige bez kojih ne smijemo unutra i počinje nam objašnjavat povjest spilje, o šišmišima itd.

Polako se spuštamo prema dolje stepenicama i nakon toga uskim hodnicima probijenim kroz spilju, čuju se udarci kaciga u stijenu i postaje nam jasno koja im je svrha. Fotoaparati škljocaju i dolazimo do pozornice izrađene u stijenama na kojoj su nekad svirali muzičari iz zagrebačke filharmonije ako sam dobro zapamtio, ali je to smetalo šišmišima koji su se budili od buke i onda im se remetio njihov ritam spavanja tako da su zabranili koncerte. Nadalje dolazimo do djela spilje gdje se nalaze kosti i lubanja spiljskog medvjeda koji je živio jako davno i bio je jako velik. Tu smo na nekih 100 od ukupnih 380 metara uređenog djela spilje i što se događalo dalje moraćete pitati Nikolu ili bilo koga od navedene ekipe osim Nikoline braće i sinova koji su se zbog dječjih razloga morali vratiti. Jedna gospođa mi je ljubazno ustupila svoju čeonu svjetiljku jer je na nekim djelovima mrak a jedinu svjetiljku je imala djevojka koja nas je vodila. Naime Nila je izrazila želju da doji te smo nas  troje ostali i pristupili standardnom postupku a nakon završene procedure krenuli smo prema van. Vani smo pričekali ostatak ekipe i svi zajedno se spuštamo prema mjestu polaska. Dolazimo do okretišta i Nikola komentira kako im je otišao bus pa će morati ćekati 45 minuta kad ono evo ti busa, valjda je kasnio i Nikola i Nimai odlaze dok su se Sarvanga, Nila, Devarsi i Dado odlučili za kratki predah prije polaska doma. Devarsi se odlučio leći na klupu otpočinuti, Nila se odlučila na igru u obližnjem parku a Dado Ati Candra na partiju hrvanja. Nakon nekih 40 minuta predaha (kako kome) spakirali smo se i polako krenuli prema doma.

GALERIJA SLIKA

 
Najnovije
Oglasi
Aktualno
Galerije
Komentari
Prijava ::
Vaišnavski kalendar
Ankete ::
Kada ste zadnji puta naučili napamet novi stih iz šastra?
(34 glasa)
Ovih dana
Nedavno
Odavno
Odavno, i ne sjećate se
Nikada
     
Društvene mreže ::
Slijedi portal.iskcon.hr na Twitter-u
Statistika posjeta ::
Trenutačno je 49 posjetitelja online
 
 
Ova stranica pogledana je 618 puta.
 
Sponzori ::
ISKCON official ::
Vanjski linkovi ::