Hare Krsna dragi bhakte. PAMHO, AGTSP.

Milošću Gospodina Gauracandre i Nityanande sretan sam jer vas mogu ponovno izvijestiti o jednom ekstatičnom harinamu. Ovoga puta zbio se u zagorskom kraju ili točnije u Zaboku.

Nakon što smo završili ljetne harinamske turneje (NITAYGAURACANDRA HARINAM SANKIRTAN TOUR 2005), harinami su nam se uvukli "pod kožu" te više nismo mogli bez njih pa odlučismo i nakon ljeta nastaviti turneju, ali ovaj puta po sjevernoj hrvatskoj i to samo subotom. Svirali smo u Koprivnici, Križevcima, Murskom Središču... za ovu subotu nismo znali gdje, ali pošto je moja žena htjela već duže vremena posjetiti dvorac Trakošćan, odlučismo ići tamo i onda svirati u najbližem gradu, a to je Zabok.

Nitko od nas nije nikada bio u Zaboku, tako da nismo ni znali kuda idemo, ali tek kasnije smo shvatili koji je to nevjerojatan aranžman bio!!!

Nakon što smo negdje prije 10 sati stigli na parkiralište u centru Zaboka kraj nas je prolazila neka žena i nešto upitala, te smo joj mi usput odgovorili. nakon toga ona je zastala i počela ispitivati sve više i više i onda rekla da je ona novinarka Večernjeg lista i da ako želimo ona bi uzela intervju od nas. Žena je bila jako simpatična i rekla da će poslije poslati i fotografa da nas slika, a i da je dobra sa gradonačelnikom pa ako će se oni buniti nešto da će ga ona smekšati. Mi smo pitali zašto bi se bunili jer smo mi sve uredno prijavili kod policije i kod gradske uprave, a ona je rekla: "Pa kaj ne znate kaj je danas u zaboku? Danas su "Dani jeseni" i trg je prepun s ljudima, štandovima, puhačkim orkestrima, konjima..."

Nevjerojatno, ovo smo protumačili kao jako povoljan znak. I tako je stvarno bilo - prepuno ljudi, starih zagorskih nošnji (koje su dosta slične našim vaišnavskim, skroz su bijele i jednostavne), prepuno glasnih štandova...

Stali smo na jedan ulaz u trg gdje su nas svi vidjeli i čuli i započesmo s dijeljenjem milosti Gospodina Gauracandre i Nityanande - pjevanjem maha mantre. i bilo je stvarno prekrasno. Nitko se nije ništa bunio cijeli harinam, svirali smo više od dva i pola sata. U međuvremenu su došli i fotografi, a i novinari iz jutarnjeg lista i regionalnog lista, tako da smo dali još koji intervju. Svi oni su me pitali kako to da smo došli u zabok svirati, a ja sam rekao da ne znam, vjerojatno je to bila želja nekog drugog... mozda naših osloboditelja Gospodina Caitanye i Gospodina Nityanande... za vrijeme harinama je dolazilo sve više i više djece, pa je na kraju bilo njih 15-20 i svi su se derali "Gauranga, Gauranga"- kao što možete vidjeti u galeriji slika.

Bilo je stvarno prekrasno i svi okupljeni su nam rekli da se moramo što prije vratiti, a posebno nas se dojmio jedan postariji čovjek od nekih 50 godina koji je bio na harinamu od početka do kraja. Inače njegov izgled (i odjeća i konstitucija tijela) je tipičnog zagorskog štiha, tako da smo stvarno bili zapanjeni i začuđeni jer smo prvi puta vidjeli da netko takvog izgleda i ponašanja stoji i sluša cijelo vrijeme. Ali kasnije smo razmišljali - možda je to neki polubog uzeo formu "zagorskog muža" tako da i on bude dio ove nevjerojatne "Gaura lile" koja se upravo odigrava... a koje i mi možemo biti dio, ako želimo...

PARAM VIJAYATE SRI KRSNA SANKIRTANAM

Vs. ispred NGCHST 2005 - Mohana dasa