Dragi bhakte, Hare Krišna. Primite moje ponizno poštovanje. Sva slava Srila Prabhupadi!

U Karlovcu smo pokrenuli javne programe subotom. Do sada su održana dva i bilo je lijepo.

Glavni i sporedni entuzijasti su po gradu polijepili črn-bel plakate na kojima se jasno vidi da je ulaz besplatan. Predavanja na temu Veda, pitanja i odgovori, duhovna glazba i vegetarijanska zakuska ponukali su i djeda Lovru da u kućnim papučama došeta do nas. Lovro je, dakle, šetao parkom i stopalom šutnuo papir (koji je netko ranije strgnuo sa stupa i bacio). Pognuvši osamdesetjednogodišnja leđa Lovro ga je podigao i pročitao jasna uputstva: Hrvatski dom, Kurelčeva 4, subotom u 18 h.

Iako baš i ne čuje, Lovro je sa samosoma vrlo brzo našao zajednički jezik, a ispričao nam je i par "itihasa" iz drugog svjetskog. Bhakta Goran Broz mu je odlučno i direkt na lijevo uho propovjedao da mi nismo ova tijela, a Raghunath dasa je unaokolo "dolijevao" somose iz najveće kutlače koju sam ikad vidio. Predložih mu najlonsku rukavicu ili vrećicu barem, a on mi reče: "E, prabhu, pa ne može sve od prve.."

Tu su se zatekle i dvije dekle koje je mama kao curice vodila na "Ribnjak". Odnesoše one odličan (5) knjiga!

Sve skupa nas je bilo 17 ili 18 i svima smo si obećali da ćemo idući put biti profesionalniji ..

Ys. Janana das.

ps.. Joj, da! Svatko tko želi pomoći ili sudjelovati neka se javi Raghuu, Goranu ili meni. Biti ćemo veri hepi!