Uz zvuke fanfara, mridangi i školjki trojica natjecatelja se penju na
uzvišena postolja. Na treću poziciju se penje Bh. Željko. Ipak je u finišu
uspio uz mnogo muke i truda izboriti to mjesto mada su se mnogi ufiksirali
na njega (budući da su prva dva bila nedostižna). Ovo je njemu prvi maraton
i još je mlad, tako da se za ovo mjesto borio s puno žara i potrošene
energije (sjećate se onih grčeva), pomalo i transcedentalne vezanosti. Mnogi
njegove rezultate pripisuju njegovom dobrom i iskusnom treneru Suvarni
Bindu. No, on je još u razvoju i od njega se može očekivati samo sve
najbolje u budućnosti. Sada će ulaziti u buduća natjecanja s puno više
iskustva. U potpunoj suprotnosti je Sidhi Sadana prabhu. Dok se penje na
uzvišenu poziciju drugog mjesta, na licu mu se vidi jedna hladnoća koja se
može pročitati kao dugogodišnje iskustvo koje mu je donijelo drugo mjesto
bez mnogo truda. Ipak je on (zbog neiskustva) u prošlosti dosta imao povreda
na leđima i nogama.

I sada s nevjerojatnih 1029 knjiga uz zvuke bubnjeva, karatala, školjki i
glasne povike "NAYA, NAYA, NAYA" penje se na prvu uzvišenu stepenicu
NAYANANDA prabhu. Zlatnu medalju mu stavlja oko vrata osobno predsjednik
olimpiskog sankirtan odbora (ujedno i njegov duhovni učitelj) Rohini Suta
prabhu. HARI BOL!!!

A sada svi nazočni ustaju s svojih mjesta jer počinju prvi zvuci himne. Dok
na zvučnicima odjekuje Maha Mantra (himna) on desnu ruku stavlja na grudi u
predjelu srca (time simbolizirajući- "Nemam ja ništa s tim. To je sve
napravila Paramtma"). I dok svi tiho ponavljaju riječi himne "Hare Krišna
Hare Krišna..." na velikom zaslonu stadiona se vidi Nayananda u krupnom
planu, dok mu se usana može razaznati himna. Sada u cross fadeu Nayina slika
se polako gasi, a redatelj prijenosa ubacuje usporene slike iz maratona.
Upravo je na zaslonu detalj gdje Naya prilazi starici, ona već iz daljine
viče nema penzije, vrti glavom, Naya maše rukama, nešto objašnjava, smije
se, rukuje se snjom, grli je, ona ostaje s Bhagavat Gitom u rukama, maše mu,
on odlazi. Sada u cross fadeu ponovno se vraća slika Nayanande koji tiho na
usnama i dalje pjeva himnu. Sve ove scene na zaslonu (a bome i himna) diraju
srce gledatelja te se nekome otme i suza niz obraze. Ovo su zadnji tonovi
himne gdje publika još jedamput ispraća prvoslavljenika uz gromoglasnu graju
i povike praćene pljeskom. Drugo plasirani i treće plasirani Sidhi Sadana i
Bh. Željko s svojih stepenica se penju na prvu stepenicu, čestitaju
pobjedniku i sada poziraju za kamere. Jedna djevojčica je donijela i maha
(od Šrila Prabhupada) vijenac cvijeća na Nayin vrat, tu su i maha buketi za
Sidija i Bh. Željka. Sijevaju blicevi. Dragi gledatelji uz ove veličanstvene
prizore napuštamo vas i time završavamo naš izravni prijenos. Još jedamput
čestitke pobjednicima i svima onima koji su učestvovali u Prabhupada
maratonu 2005.

Vaš komentator prijenosa i sluga drnd

ps. Dođite na kirtan! Sada su svi nabrijani sankirtan energijom i kirtani su
moćni. Oni iskusniji (stariji bhakte koji su bili aktivni nekada u
dijeljenju knjiga) to znaju pa su redoviti na kirtanima i ujutro i na večer.

ps.2 Na fistu razgovaraju dvojica bhakta. Prvi kaže-"Uf bome, pa ovo je fist
kao u stara vremana". Drugi punih usta odgovara-"Ma ne samo fist, nego i
podjelilo se kao u stara vremena. A i izišlo je i puno bhakta u maraton kao
u stara vremena" Prvi nadodaje (sada i on punih usta)-"Kada bolje razmislim
i bhakte se vraćaju u hramove, a i pričing se svuda širi Hrvatskom kao u
stara vremana." Drugi-"Imaš ti pravo. Možda nam se stara vremena vraćaju pa
sada opet živimo u prošlosti...Prvi-"Joj ništa te ne razumjem. Nego jesi li
ti za još ove torte od višanja ili ovog sabjija s puno sira?"