Inkamacija je Raga Manjari: rodio se 1505.g. Prvi put je susreo Caitanya Mahaprabhu u kući svoga oca Tapana Misre u Benaresu. Kao dijete masirao Mu je lotosova stopala, i prao suđe iz kojih je Gospodin jeo.

Kada je odrastao, otišao je u Jagannatha Puri vidjeti Caitanya Mahaprabhua. Tamo je kuhao za Njega (bio je vješt kuhar, sve što bi skuhao bilo je ukusno kao nektar). Poslije bi uzeo Gospodinov mahaprasadam. Poslije 8 mjeseci Caitanya Mahaprabhu mu je rekao neka se vrati u Benares služiti oca i majku koji su bili bhakte, da uči Srimad Bhagavatam od čistog bhakte i da se ne ženi. Tada mu je Svoju vlastitu ogrlicu stavio oko vrata i dao mu Tulasi vijenac dug 14 lakata (maha Gospodina Jaganatha). Četiri godine je služio roditelje (sve dok nisu umrli) i učio Srimad Bhagavatam. Poslije se vratio Caitanya Mahaprabhu u čijem društvu je ponovno proveo 8 mjeseci. Caitanya Mahaprabhu mu je tada rekao neka ode za Vrndavan i živi pod zaštitom Rupe i Sanatane, da mantra 24h na dan i da stalno čita Srimad Bhagavatam. Tako će dobiti milost Krsne.

Recitirao bi Srimad Bhagavatam u tri različite melodije, i tada bi bio preplavljen zanosnom ljubavlju prema Krsni.

Njegovi učenici sagradili su hram za Govindu. On osobno je napravio flautu i naušnice u obliku krokodila. Nikada nije slušao ni govorio o temama u materijalnom svijetu. Danju i noću razgovarao je samo o Krsni.

Nikada nije slušao klevetanja vaisnava ni o lošem ponašanju nekog vaisnave, čak i kada je bilo razloga za to. Znao je samo da oni služe Krsnu. Bio je veoma ponizan i krotak. Kasnije je živjeo u maloj kolibi pored Radha-Kunda.

1579.g. napustio je tijelo. Njegov samadhi nalazi se na Venu-kupi (tu su 64 samadhija u Vrndavanu) gdje je običavao pjevati bhajane.