Malo tko je čuo za selo Stančići kraj Bjelovara. Malo je to selo, mirno i slikovito, okruženo šumom i tišinom. Dovoljno je daleko od glavnih puteva, tako da ga nitko ne može slučajno posjetiti i uznemiravati, a opet, svega desetak kilometara do centra Bjelovara, stanovnicima sela, daje osjećaj života u predgrađu. Kad se zasite gradske vreve, gužve i trke za životom, povuku se u svoje mirno selo i uživaju u tišini i netaknutoj prirodi. Slučajnih prolaznika nema. Ovamo dolaze samo oni koji dobro znaju kamo idu i zbog čega dolaze. Od danas, postoji razlog više za dolazak dragih posjetitelja.

Ovih dana su u ovo selo stigle Surabhi i Vrinda, krava i tele koje su do sada živjele na farmi u blizini Čakovca. Oni koji ih bolje poznaju, mogli bi biti pomalo zbunjeni. Tele se prije zvalo Davali, ali je naš Goranga zaključio da mu je to preteško zapamtiti i da se treba zvati Vrinda, jer za njega je to puno ljepše ime.

Dolaskom ove dvije ljepotice, možemo reći, da je, konačno, započeo naš rad na obiteljskom ekološkom gospodarstvu BIO-VEDA. Gospodarstvo se sastoji od četiri hektara obradive zemlje sa kućom, štalom, štagljom i ostalim manjim objektima. Kuću smo gradili prošlog ljeta, ali nismo još uredili sve sobe. Nadamo se na proljeće urediti posebnu sobu za vlasnike gospodarstva Sri Sri Gaura Nitay. Ovamo smo došli iz Pule s namjerom da se posvetimo zaštiti krava i jednostavnom seoskom životu u svjesnosti Krišne. Želimo svojim primjerom pokazati da čak i oni koji su cijeli život (48 godina) proveli u gradu, bez ikakvog dodira s poljoprivredom i životinjama, mogu, s velikim entuzijazmom, prihvatiti jednostavan seoski život i dati svoj praktični doprinos u programu zaštite krava. Vjerujem da bi mnogi bhakte, koji trenutno žive u gradu, rado prihvatili seoski život, ali se pomalo boje za svoju egzistenciju, navikli na redovne prihode koji se ostvaruju u gradu. Mnogi su opterećeni predrasudima o seoskom životu: "Teško radiš od jutra do mraka, jedva preživljavaš, mučiš se i nikad nemaš novaca. A zaštita krava u našim uvjetima je teška utopija. Ako želiš mlijeko, krave moraju imat telad. A što ćeš s tolikom teladi? Ne možeš ih sve zadržati. Prodaja ne dolazi u obzir, jer će prije ili kasnije završiti u mesnici. Nema ni dovoljno bhakta i brahmana kome bi ih mogao pokloniti." To su naizgled nepremostivi problemi. U svakom slučaju, dovoljno ozbiljni, da neupućenom bhakti oduzmu sav entuzijazam oko zaštite krava, jednostavnog življenja i visokog razmišljanja.

Ipak, postoji jako dobro rješenje i zove se "ekološka poljoprivreda". Više o ekološkoj poljoprivredi i biovedskoj metodi slijedi u budućim člancima. Za sada ću iznijeti samo osnovnu ideju.

Ekonomija zaštite krava ne smije se temeljiti na mlijeku nego na vrlo dragocjenom kravljem gnoju. Gnoj mogu proizvoditi i krave i volovi bez obzira na to koliko često se tele i da li uopće daju mlijeko ili ne. Kompostirani kravlji gnoj je nezamjenjiv u ekološkoj poljoprivredi u kojoj se  uopće ne smiju koristiti lako topiva mineralna gnojiva poznata pod nazivom "umjetna gnojiva". Prema našim, a i prema svjetskim propisima, takav kompostirani prirodni gnoj se mora proizvesti na vlastitom imanju. Čak i na relativno malim površinama možemo uzgojiti visoko vrijedne kulture povrća, voća, žitarica i pseudožitarica. Proizvodi s eko-markicom postižu puno bolju cijenu na našem i na stranom tržištu, a potražnja za njima značajno nadmašuje trenutnu ponudu. To je idealna prilika za svakoga tko ima, ili može doći u posjed kakve obradive površine, da se uključi u zaštitu krava kroz, ekonomski veoma isplativu, ekološku proizvodnju povrća ili voća. Osim toga, obiteljska ekološka gospodarstva, smiju proizvoditi i prodavati prerađevine svog povrća, voća, mlijeka, kao što su: sokovi, pekmezi, ajvar, namazi, sir ... Prodajom ovakvih prerađevina, ekonomski učinak je još veći.

A što reći o mogućnosti da se sve to lijepo ponudi i distribuira kao prasadam? Dakle, naglasak nije na mlijeku. Ako ima mlijeka, to je super. A ako nema mlijeka, ima gnoja za ekološku proizvodnju biljaka kojima se mogu izdržavati i krave i vlastita obitelj. Treba znati još nešto. Svi oni koji žive u gradu, sve što pojedu, kupuju u marketima ili na tržnici i plaćaju teško zarađenim novcem. Na taj način potroše veći dio, ako ne i cijelu, svoju zaradu. Na selu, gotovo i nema izdataka za hranu. Skoro sve se može proizvesti i uvijek ima dovoljno viška koji se može ponuditi tržištu. Na taj način se može mirno živjeti i prakticirati svjesnost Krišne onako kako nam je uvijek preporučivao naš najveći dobronamjernik Srila Prabhupada.

BIO-VEDA je zamišljena kao ekološko gospodarstvo koje će proizvoditi po bio-vedskoj metodi, istraživati i unapređivati bio-vedsku metodu, propagirati metodu i pomagati svima koji bi htjeli proizvoditi na isti način.

Dragi bhakte, molimo vas dajte nam svoje blagoslove da održimo svoj entuzijazam i ustrajemo u misiji koju nam je ostavio naš duhovni učitelj.

Brahma das, Savitri dasi i Gauranga