Nedavno me jedan prijatelj uvjeravao da je besmisleno baviti se ekološkom poljoprivredom, kad je ionako sve zagađeno i nije moguće proizvesti "zdravu" hranu. Rekao je da ja ne moram koristiti kemijske otrove, ali da će ih moje povrće svejedno imati u sebi, jer će moj susjed prskati, a vjetar će ih donijeti u moj povrtnjak. Ova izjava samo pokazuje da mnogi ne razumiju koja je bitna razlika u kvaliteti jedne i druge hrane. Osim toga ne poznaju ni postupke za zaštitu od susjedovih prskanja.

• Prvo treba zamoliti susjeda da prska samo kad nema vjetra.
• Drugo, treba podignuti dovoljno visoku zaštitnu živu ogradu između sebe i susjeda.
• Treće, treba stvoriti suptilno zaštitno polje iznad svog imanja. U bio-dinamičkoj metodi, to se postiže korištenjem posebnih biodinamičkih preparata, a u biovedskoj metodi koristi se Agnihotra homa.

Primjenjujući sve tri mjere, možemo postići to da ekološki proizvodi u sebi ne sadrže mjerljive količine štetnih tvari. Puno važnije od toga je kvalitet samih proizvoda, odnosno sadržaj  hranjivih tvari, vitamina, minerala, prirodnih antibiotika i mikroelemenata u tragovima. Ovo su, na neki način, mjerljive veličine i postoje brojne usporedne tablice koje dokazuju da su eko proizvodi kvalitetniji od konvencionalnih. Naravno, razlike u izmjerenim veličinama nisu toliko velike i značajne kao one koje se ne mogu mjeriti. Riječ je o aromi, okusu i prani (životnoj energiji). Eko proizvodi imaju prepoznatljivu aromu i puni okus. Jagoda ima intenzivan miris i okus jagode, a kruška ima okus kruške. Konvencionalni proizvodi imaju neki blijedi miris i vodenast okus po kome je teško razlikovati jagodu od kruške.

Ali ni to nije najvažnije. Eko proizvodi u sebi imaju hranidbenu i ljekovitu moć koja daje vitalnost i zdravlje. Puni su kozmičke energije, prane, bez koje nema života. Konvencionalni proizvodi su samo puni vode i gotovo bez prane. Hraneći se eko proizvodima, trebamo puno manje jesti da bismo došli do iste životne energije i vitalnosti. Dokazano je da hrana može služiti kao lijek, kao što slaba i nezdrava hrana može uzrokovati bolesti. Zabilježeno je mnogo slučajeva izlječenja od teških bolesti koja su postignuta korištenjem određene, ekološki proizvedene, hrane i to kod bolesnika od kojih je moderna medicina potpuno odustala. Nije li mudrije potražiti eko (ili bio) hranu prije nego što nas teška bolest napadne. To je preventiva. Svi znaju da je bolje spriječiti nego liječiti. Zato ne čudi podatak da samo u SAD ostvaruju oko tri milijarde dolara od prometa vitamina, minerala i drugih preparata za očuvanje zdravlja. Ako tome dodamo silne milijarde dolara utrošene na lijekove i liječenje bolesnih, možemo samo zamisliti koliko indirektne koristi ima kemijska industrija od konvencionalne poljoprivrede.

Direktna korist je višestruko veća. Konvencionalni poljoprivrednik je potpuno ovisan o kemijskoj industriji. Ona mu prodaje umjetna gnojiva, sretstva za "zaštitu" bilja, sretstva za suzbijanje korova, hormone i antibiotike za stoku, goriva i maziva za strojeve, hibridno i GMO sjeme, konzervanse i još mnoštvo "neophodnih" sitnica. Nije teško zaključiti da kemijskoj industriji pripada najveći dio kolača od poljoprivrede. Ostalo pokupe trgovci i prijevoznici, a seljaku ostanu tek mrvice.

Da bismo pravilno shvatili zbog čega postoji tako velika razlika u kvaliteti između ekoloških i konvencionalnih proizvoda, moramo poznavati barem najosnovnije procese koji se događaju u tlu u blizini korjenovog sustava biljke. Svi procesi i sve pojave koje se tamo događaju ni do danas nisu u potpunosti znanstveno objašnjene. Ipak, moderni mikrobiolozi su došli do određenih spoznaja i zaključaka pomoću kojih možemo objasniti barem najosnovnije procese. Više o tome možete pročitati u budućim člancima. Za sada je dovoljno znati da ekološki proizvedena hrana daje zdravlje i vitalnost, dok konvencionalno proizvedena hrana samo puni želudac, ali zbog raznih štetnih sastojaka ugrožava naše zdravlje. No to nije jedina šteta od konvencionalne poljoprivrede. Ona je štetna za okoliš jer truje tlo, podzemne vode i atmosferu. Uništava prirodna staništa biljnih i životinjskih vrsta. Uništava ljepotu krajolika koji postaje monoton i nezanimljiv. Stvara socijalne poremećaje tjerajući "višak" seoskog stanovništva u prenapućene gradove. Nepotrebno iscrpljuje energetske resurse svojom izrazito negativnom energentskom bilancom. Pored svega toga, poljoprivrednicima je ekonomski potpuno neisplativa i kreira sve veću razliku između bogatih i nerazvijenih zemalja.

Za razliku od nje, ekološka poljoprivreda proizvodi zdravu i kvalitetnu hranu, ne zagađuje tlo nego ga oplemenjuje humusom. Ne zagašuje podzemne vode ni atmosferu. Zapravo, biovedska metoda pročišćava već zagađene podzemne vode i atmosferu redovnim izvođenjem Agnihotra home. Ekološka poljoprivreda čuva postojeća i izgrađuje nova staništa za brojne biljne i životinjske vrste jer se ne oslanja na trovanje štetnika nego na odvraćanje uspostavom prirodne ravnoteže među vrstama. Samim time, a i drugim mjerama, uljepšava okoliš i vraća krajoliku nekadašnji izgled. Ekološka poljoprivreda omogućava malim obiteljskim imanjima samodostatnost i opstanak na selu i može pokrenuti proces vraćanja frustriranih siromašnih građana na selo koje, na ovaj način, može prihvatiti puno veći broj stanovnika. Obzirom da je energetska bilanca ekološke poljoprivrede uvijek pozitivna, to može donijeti značajne uštete ionako nedostatne energije.

Želim da svi bhakte sagledaju i pažljivo prouče ove činjenice te da se i sami, u granicama svojih mogućnosti, uključe u ekološku poljoprivredu. Ako ne kao proizvođači, onda barem, kao potrošači.

Brahma das