Srila Prabhupada jednom je citirao jednog ateista rekavši "Koja je svrha zalijevanja Tulasi biljke? Bolje je zalijevati patlidžan. Zalijevanjem patlidžana dobiva se urod, ali koja je svrha zalijevanja Tulasija?"

Rudrani Devi Dasi, jedna od zaduženih za uzgoj Tulasija u ISCKON-u u Vancouveru,  prihvaća njegov izazov i odgovara:

Tulasi nije obična biljka, samo razmotrite njezino znanstveno Latinsko ime – Ocimum sanctum. Ocimum -  znači da je u srodstvu sa bosiljkom, a sanctum – znači "svet" poznata je i kao Sveti Bosiljak i poznata je kao nenadmašno povoljna u svim Vedskim spisima, od svih svetaca u našoj tradiciji, i od našeg duhovnog učitelja, Srila Prabhupade.

Rudranin muž, Sananda Kumara Dasa, koji je također brinuo za Tulasije, reče; Skeptici mogu misliti " Bog je fiktivan. Božja služba je još jedan osjećaj. Radite nešto praktično".  Ali osoba koja ima vjeru neće se zadovoljiti takvim takozvanim razmišljanjem.

Bog, Krsna, je više od moći, svjetlosti ili energije. On je osoba, Vrhovna Osoba, koji je izvor sve moći, svijetlosti i energije a usto je individualan. Krsna ima svoje omiljeno mjesto; Vrindavanu. I svoju omiljenu životinju: kravu. A također ima i svoju omiljenu biljku; Tulasi. Štovanje Tulasija stječemo najviše postignuće; privrženost Gospodinu Krsni. Svi Hindusi u Indiji, čak i oni koji nisu vaishnave, posebno paze na drvo Tulasija, a bhakte u našem Hare Krsna pokretu svaki dan mole Tulasi; "Molim te daj mi povlasticu predanog služenja".

U ranijim izdanjima Bhagavad-gite Kakva jest, Srila Prabhupada je napisao " Krsna želi da mu osoba ponudi bilo, list, ili cvijet, ili voće, ili malo vode – i takvom ponudom On će biti zadovoljan. Ovaj list se nadasve odnosi na list Tulasija. Osoba može zasaditi Tulasi i biljku zaliti vodom. Dvije godine kasnije, u proljeće 1970, Srila Prabhupada je s oduševljenjem predstavio obožavanje Tulasija u svom ISCKON centru na Hawaima, a danas se Tulasi obožava u gotovo svim ISCKON-ovim centrima diljem svijeta.

2002 sve sadnice Tulasije u Vancouveru, koje su bile smještene u malim, pretrpanim staklenicima, počele su se sušiti. Sa sve i jedne Tulasi sadnice otpalo je svo lišće, zbog zloupotrebe medikamenata. Čim je Rudrani, koja tad još nije aktivno služila Tulasi, čula za to, poduzela je određene korake kako bi pomogla, vidjevši njezinu odlučnost, Sananda se također priključio. Sananda je odrastao u Južnoj Indiji, gdje je njegova obitelj zadužena za opskrbu lokalnog  hrama Gospodina Visnua, Tulasi lišćem, svježim mlijekom i cvijećem. Imao je iskustva u uzgoju Tulasija, ali samo onim koji su rasli vani na tropskoj klimi. Njihov uzgoj u staklenicima je potpuno drugačiji. Rudrani, koje se skrbila o Tulasijima u drugom Sjeverno Američkom ISCKON-ovom hramu, znala je kako je uzgajaju u zatvorenom. Postupno je ovaj odlučan dvojac objasnio i drugim bhaktama kako da pravilno služe Tulasi.

Nakon desetak telefonskih poziva, Rudrani je našla prikladan staklenik za Tulasi, ona i Sanadana su nagovorili upravu hrama da utroši 20.000 $ (kanadskih), za dva staklenika sa posebnim svjetlima za rast, potpunim protokom zraka i kontroliranom temperaturom zraka i vode. Kad svi ovi električni sustavi rade troše trideset kilovata na sat.

Skrbnici Tulasija u Vancouveru svaki dan utroše sate kako bi ih sve zalili, ubrali njezino lišće ( Krsna voli kad je hrana koja Mu se nudi ukrašena Tulasi lišćem), napravili manjari (cvijeće Tulasija) vijence za Sri Madana Mohana ( božanstvo Krsna koje se obožava u hramu u Vancouveru), ovlažili staklenik i prekontrolirali nametnike koji povremenu napadaju Tulasi. Kao rezultat njihove stručnosti i službe, sadnice Tulasija su toliko napredovale i toliko izrasle da je staklenik postao pretijesan.

Čudesan rast

Iste godine kad su Rudrani i Sananda aktivno uključili u službu Tulasija – 2002 – ja sam posadila sjeme Tulasija iz vrećice sa sjemenjem koje mi je prijatelj dao. Ovo sjeme, reče mi prijatelj, je posebno, jer dolazi s Tulasija iz Vrinda Kunde, svetog uzgajališta Tulasija u Vrindavani. Kad to jedno sjeme nije niknulo, iz iste vrećice posadila sam druga dva, a kada ni oni nisu niknuli, posadila sam dvanaest novih. Ovaj put ih je šest niknulo. Kad je pet tih sadnica dovoljno ojačalo, darovala sam ih susjedima, a šestu sam zadržala do zime. Kako sam je htjela zaštititi od zimske hladnoće, suhog zraka, i tame naše zime u Saranagati-ju (Saranagati Villige je udaljen četiri i pol sata vožnje od Vancouvera), Rudrani i Sananda su ljubazno pristali uzeti moju malenu Tulasi, preko zime. Kad su mi je u proljeće vratili jedva sam je prepoznala – narasla je i raširila se u svim smjerovima. Brinula sam se za nju to ljeto, a na zimu sam je opet dala u staklenik. Sada je toliko izrasla da ne stane ne stražnje sjedalo auta. Kada je želim vidjeti moram ići do Vancouvera. Neki moji susjedi u nevjerici kažu da nije mogla toliko izrasti za tako kratko vrijeme, i da je netko zamijenio moju malu Tulasi sa velikom. Ali ustvari to malo čudo koje sam ja doživjela s tom Tulasi, događa se gotovo sa svim Tulasi sadnicama u Vancouverskom hramu.

 Dokazi devocije

Srila Jiva Goswami, osporivši velike duhovne škole u povijesti religije, rekao je da osoba ne može doista prihvatiti Boga, ako ne shvati  njegovu nevjerojatnu prirodu. Drugim riječima, ako pokušamo ograničiti Boga na bilo koji način, onda u stvari isključujemo njegovu pravu prirodu. Na isti način, Gospodinova unutarnja moć predstavlja zabave u ovom svijetu, ekspandirajući se kao neokaljani bhakta Tulasi, vječno združen s Krsnom, također je nezamislivo. Bhakte je jednostavno prihvaćaju i obožavaju s radošću u srcu. I ako ih blagoslovi svojim sjajnim rastom, kao ova u Vancouveru, kako je, Srila Prabhupada napisao, dokaz je njegove iskrene ljubavi..

Dva stiha u Skanda Purani slave drvo Tulasija; Dopusti mi da ponudim svoje ponizno poštovanje Tulasiju, koje može odmah poništiti sve grešne aktivnosti. Samo gledanjem ili dodirivanjem osoba se može osloboditi svih nesreća i bolesti. Samo odavanjem počasti i zalijevanjem Tulasi drveta, osoba se može osloboditi straha da će otići u Yamarajino carstvo. Ako netko negdje vidi Tulasi, zasigurno će postati privržen Gospodinu Krsni. A kad se lišće Tulasija s ljubavlju ponudi Krsninim lotosovim stopalima, u njemu se razvija potpuna ljubav prema Gospodinu.

I, Tulasi je u svim prilikama povoljan. Bilo da ga se vidi, dotakne, sjeti, da mu se moli, zalije, čuje o njemu, ili da ga posadite, ovo drvo je uvijek povoljno. Tko god dođe u dodir s Tulasi drvetom na gore spomenuti način vječno će živjeti u Vaikunthi.