Živio je u Kuliyi.

Jednog poslijepodneva, Srivasa Pandita došao je slušati Devanandu Pandita kako recitira Bhagavatam. Na stotine učenika sjedilo je oko Pandita a neki su pratili njegovo recitiranje iz svojih skripta.

Srivas Pandita bio je veoma napredan bhakta i zato kada bi slatki nektar Bhagavatma ušao u njegove uši, srce bi mu se raznježilo od ljubavi prema Bogu. Počeo bi plakati i valjati se po zemlji, a tijelo bi mu se počelo tresti od valova ekstatične ljubavi.

Kada su ga Devanandini učenici vidjeli takvog, pomislili su; "Ovaj čovjek mora da je poludio. Uznemirava nas u slušanju. Izbacimo ga odavde". Podignuli su ga i iznijeli van. Iako je Devananda vidio da njegovi budalasti učenici namjeravaju počiniti uvredu, nije ih u tome spriječio. Kao je guru u neznanju, i njegovi učenici su grešni.

Srivasa nije rekao ništa, već je jednostavno, vrlo tužan, otišao kući. Sve ovo se dogodilo prije pojave Sri Gaurasundara.

Za vrijeme dvadesetjednosatnog Mahaprabhuovog prikaza Njegovog uzvišenog položaja kao Svevišnje Božanske Osobe, Mahaprabhu je upitao Srivasu dali se sjeća tog događaja.

Jednog dan, kada je Mahaprabhu šetao oko Nadiyanagare, došao je do kuće Maheshvara Visarada Pandita. U to vrijeme Devananda je obitavao ovdje. Mahaprabhu ga je izvana čuo kako recitira Srimad Bhagavatam i jako se razljutio.

"Koji sadržaj će ovaj nitkov objasniti? Niti u jednom od svojih rođenja on nije razumio značenje niti jednog stiha Srimad Bhagavatma. Srimad Bhagavatam je utjelovljenje Sri Krsne u književnom obliku. Devocija je jedina stvar koju uči. Četiri Vede su kao jogurt a Bhagavatam je kao maslac. Srila Sukadeva Goswami je bućkao a Maharaja Pariksit  je jeo taj maslac. Sukadeva Goswami veoma mi je drag. On zna vrlo dobro da Srimad Bhagavatam namijenjena opisivanju istine o Meni prema Mojoj vlastitoj volji. Tko god vidi razliku između Mene, Mojih bhakta i Srimad Bhagavatama donosi jedino sam sebi propast. [C.B. Mad 21.13]

Mahaprabhu je ovo izjavio dosta glasno tako da je i Devananda mogao čuti. Zatim se Gospodin vratio kući. Bhakte su ga pratile, moleći Ga još milosti. On je nastavio " Svi spisi izjavljuju da Srimad Bhagavatam sadržava najviše znanje. Bez razumijevanja ovoga, samo zbog imena i slave, predstavlja se kao poznavatelj ove velike knjige. Ali ne razumije smisao.

"Samo onaj koji razumije da je Srimad Bhagavatam uistinu nezamislivo shvaćanje Svevišnjeg Gospodina Osobno zna da je jedini smisao Bhagavatma devocija. Da bi razumjela knjigu Bhagavata, osoba mora služiti bhaktu -hagavata"

Devananda je bez obzira na udaljenost mogao sve čuti, ipak nije razumio ništa.

Nakon nekog vremena Gaurasundara je prihvatio sannyasu i otišao živjeti u Nilacala. Tada je Devananda napokon počeo osjećati kajanje. "Tako velika duša, totalno prožeta ljubavlju prema Bogu, a ja se nikad nisam družio s njim."

Jednog dana Srila Vakresvara Pandita došao je u Kuliyu posjetiti kuću jednog bhakte. Uvečer je organizirao festival plesanja i pjevanja Svetog Imena. Devananda je prisustvovao tom događaju, i bio je potpuno očaran Sri Vakresvarasinim sjajnim i zanesenim plesom i pjevanjem. Kako je noć više i više odmicala, ljudi su dolazili slušati kirtan dok napokon nije nastala velika gužva.

Devananda je uzeo štap i počeo kontrolirati svjetinu kako nitko ne bi ometao Vakresvaru u plesu.

Kada se Vakresvara onesvijestio od zanosa, Devananda je pažljivo spustio njegovu glavu na svoje krilo i prašinu s njegovog tijela obrisao svojom odjećom. Onda je tom prašinom posuo sebe. Tog dana je počela njegova povoljna služba za bhakte.

Nakon nekoliko dana, Mahaprabhu se vratio u Bengal, da vidi majku i svetu rijeku Gangu. Također je došao u Kuliyu. U to vrijeme na tisuće je ljudi došli uzeti darsan Njegovih lotosovih stopala. Svi oni koji su prije počinili grijeh protiv Nimai Pandita smatrajući ga običnim ljudskim bićem, došli su tražiti Njegov oproštaj. Mahaprabhu je oprostio svakome od njih. Među prisutnima je bio i Devananda, koji se pao na zemlju i odao poštovanje Mahaprabhuu. Od tog trenutka postao je jedan od Gospodinovih najpoznatijih bhakta. Još uvijek je osjećao malo neodlučnosti, i zato je nakon što je ustao, stao postrance. Mahaprabhu mu se obratio " Zato što si služio mog dragog bhaktu Vakresvaru, sada sam zadovoljan s tobom. Zahvaljujući toj službi sada mi možeš prići. Unutar Vakresvarine osobnosti je Sri Krsna potpuna moć. Tkogod da ga služi mora steći Krsninu milost."

Devananda, je drhtajućeg glasa odgovorio ."Ti si Vrhovni upravitelj. Jednostavno za dobrobit palih duša, pojavio si se ovdje u Nadiyi. Ja sam grešni bijednik i nikad nisam služio Tvoja lotosova stopala i zato sam mnogo godina bio bez Tvoje bezuzročne milosti. O moj Gospodine, koji prebivaš  u srcima svih živih bića, Ti si  krajnje milostiv. 

Samo zato što si mi se Osobno pokazao, mogu Te vidjeti. O najmilostiviji. molim te pouči me. Dopusti mi da shvatim pravu smisao Srimad Bhagavatma"

Mahaprabhu je odgovorio," Sada me počuj, O brahmano, znaj da je jedini način da se shvate stihovi Bhagavatma u bhakti. U početku, sredini, i na kraju Srimad Bhagavatma, samo je jedna smisao; predanost Visnuu, koji je vječno savršen i koji nikada nije uništen ili umanjen."

" Kao Krisnine različite inkarnacija, kao što su Matsya i Kurma, koje se pojavljuju i nestaju s ovog svijetu samo po Svojoj milostivoj volji, isto tako, Srimad Bhagavatam nije nastao niti ga je sastavila neka osoba. Pojavljuje se i nestaje po svojoj volji. Zbog pojave devocije, Bhagavatam je procvjetao iz Vyasadevih usta, milošću Sri Krsne,"

"Kao su istine o Svevišnjem neshvatljive, takve su i istine o Srimad Bhagavatmu. Mnogi se mogu pretvarati da poznaju njihovo značenje, ali oni nemaju prave dokaze o njegovoj pojavi. Ali onaj tko se sjeća Srimad Bhagavatma dok priznaje sebi da je u neznanju može shvatiti pravo značenje.

Bhagavata, koja je prepuna ljubavnog zanosa prema Krsni, ekspanzija je Samog Krsne i sadrži opise Njegovih najpovjerljivijih zabava." (C.B.Ant 3.505-516)

Sada trebaš moliti oprost uzimajući utočište stopala Srivasa Pandite. Knjiga Bhagavata i bhakte Bhagavata ne razlikuju se. Ako je bhakta Bhagavata milostiv prema nama, onda knjiga Bhagavata očituje svoje pravo značenje."

Davananda je odmah pao pred Srivasa Panditova stopala i molio ga oprost. Srivas ga je prigrlio, njegova uvreda je zaboravljena. A sve su bhakte glasno u ekstazi povikale, "Hari bol!, Hari bol!"