Obožava se kao Sacidevi osobno, kao majka univerzuma. Ona je vječna družica Śri Advaite Aćarje. Kći je Śri Nrshimha Badhure. Udala se za Śri Advaitu Aćarju u Phuliya Nagari.

Nakon vjenčanja, Advaita Aćarja otišao je u Nadiya, živjeti u Shantipuri. Sita Thakurani uvijek je bila zaokupljena vatsalya premom za Śri Gaurasundara Prabhua, i zbog roditeljske zabrinutosti imala je običaj poučavati Jagannatha Mishra kako da se brine o dječaku.

Śri Krsna Dasa Kaviraja Gosvami opisao je proslavu rođenja u kući Jagannat Mishra kao dolazak Gospodina, posvećujući posebnu pažnju Śri Siti Thakurani,  ženu Advaite Aćarje u sva tri svijeta obožavaju kao Situ Thakurani. Stavljajući Aćarjino znamenje na svoju glavu, došla je pogledati novorođenče, dragulj nad draguljima, noseći mu poklone.

Večer prije sinova dolaska Śri Jagannatha Mishri, ukazali su se znakovi koji su nagovješćivali djetetov dolazak, te je poslao poruku Advaita Aćarji da se dugo očekivano dijete rodilo. Primivši vijest o dolasku tog iznimnog djeteta, Advaita Aćarja preplavio je osjećaj oduševljenja. Zajedno sa Śri Haridasom Thakurom, otišao se okupati u rijeku, a nakon puno pjesme i plesa, poslao je svoju ženu da brzo ode u Mayapuru u Navadwipu.

Prema Gaura-Ganodesha-Dipiki, Sita Thakurani je Yogamaya. U Gaura-Parahada-Charitvali je rečeno da je ona u Krsna lili bila Purnamasi, majka Sandipani Munija, baka Madhumangala i Nandimukhija i učenik Narade Munija. (U Gaura-Ganodesha-Dipiki, međutim, je rečeno da je Paurnamasi u Krsna lili postala Śri Govinda Aćarja u Caitanya lili).

U Dvapara-yugi, za vrijeme proslave rođenja Gospodina Krsne, bila je prisutna u Naradinoj kući, i davala mnogobrojne savjete, Naradi i Yoshodi, kako da skrbe o djetetu. U Caitanya-Caritamriti nalazi se detaljan opis posjeta kuće Jagannatha Mishre, Site Thakurani nedugo nakon Gospodinovo dolaska.  

"Jednog dana, nedugo nakon rođenja Śri Caitanye Mahaprabhua, žena Advaite Aćarje, Sitadevi, koju cijeli svijet obožava, dobivši dopuštenje od muža, otišla je vidjeti najuzvišenije dijete noseći Mu raznovrsne darove i poklone. Donijela je svakojake vrste zlatnih ukrasa, uključujući narukvice, ogrlice, nanogvice. Među darovima je bilo i tigrovih kandži optočenih zlatom, remenja ukrašenih svilom i resama, nakita za ruke i noge, lijepo oslikanih svilenih sarija, i dječje odjeće, također napravljene od svile. Mnoštvo drugih dragocjenosti, uključujući i zlatni i srebrni novac, koji su također bili poklonjeni djetetu.

Putujući u palanquinu (zatvorenoj nosiljci) prekrivenoj tkaninama i u pratnji sluškinja, Sita Thakurani stigla je pred kuću Jagannathe Mishure, donoseći sa sobom mnogobrojne povoljne predmete kao što su svježa trava, neoljuštena riža, kurkuma, i sandalovina. Svim ovim darovima napunila je ogromnu košaru. Kada je Sita Thakurani ušla u kuću Sacidevi, donoseći sa sobom raznovrsne namirnice, odjeću, i druge darove, ostala je zapanjena vidjevši novorođenče, budući je smatrala da osim u razlici u boji puti, to dijete je izravno Krsna iz Goloke Osobno.

Vidjevši djetetov transcendentalan tjelesni sjaj, svaki Njegov lijepo izrađen ud, prepun povoljnih znakova, koji su nalikovali na zlato, Sita Thakurani je osjetila neopisivo zadovoljstvo, a zbog njezine majčinske privrženosti, činilo joj se kao da joj se srce topi. Blagoslovila je novorođenče polažući svježu travu i neoljuštenu rižu na Njegovu glavu govoreći; "Neka si blagoslovljen dugovječnošću". Ali bojeći se duhova i vještica, nadjenula je djetetu ime Nimai.

Na dan kad su se majka i sin okupali i napustili rodilište, Sita Thakurani poklonila im je raznovrsne ukrase i odjeću a zatim također slavila Jagannath Mishuru. Zatim su Siti Thakurani počast odali majka Sacidevi i Jagannath Mishura, nakon čega se ona vratila kući".

Od tog je dana, Sita Thakurani često dolazila iz Shantipura u Mayapuri, kako bi podučavala Sacimati kako da se brine o djetetu. Davala bi joj raznovrsne savjete kako da odgaja dijete. A nakon što bi joj savjetima pomogla oko djeteta, vraćala bi se nazad u Shantipuri. Kada je došlo vrijeme proslave rođenja djeteta, Jagannath Mishra i Sacidevi dopustili su obožavanoj Siti Thakurani da prva ponudi djetetu odjeću.

Advaita Aćarja Prabhu također je imao kuću i u Navadwipi, u njoj je živio s vremena na vrijeme i raspravljao Krsna-katha s bhaktama predvođenim Srivasom, uranjajući i izranjajući u valove zadovoljstva sve do svitanja. Nakon što se Śri Gaurasundara pojavio, sve bhakte zajedno sa Śri Advaitom Aćarjom i Sitom Thakurani molili su se da dijete dugo prebiva u Mayapuriju i bude sretno.

Sita Thakurani i Sacidevi su imale samo jednu misao; dijete Nimai bilo je njihov život i duša. Svaki dan, Sita Thakurani odlazila bi do kuće Sacidevi i pomagala joj skrbeći se i hraneći dječaka. U kući Jagannath Mishre, božansko dijete raslo je na zadovoljstvo očiju i umova svih bhakta, kao što mladi mjesec postupno svaki dan biva sve sjajniji.

Nakon nekoliko godina, kada je Jagannathin Mishrin sin Vishvarupa – stariji brat Nimaia – odrastao, iznenada je uzeo sannyasu. Žalost i tuga Jagannath Mishre i Sacidevi zbog sinovog odlaska bila je velika. Gaurasundara je također bio potišten i nesretan zbog rastanka s bratom. U to su vrijeme Advaita Aćarja i Sita Thakurani tješili Jagannath Mishra i Sacidevi, i pomagali im skrbiti oko Nimaia.

Žena Srivasa Pandita Malini Devi također je bila veoma nježna prema djetetu, hraneći Ga i brinući se o Njemu. Ona i Sacidevi su neprestano bile zaokupljene time.

Nakon što je pokazao svoje dječje zabave, Nimai je postupno ušao u svoju Kishora-lilu, ili zabave svoje mladosti. Nakon nekog vremena, otišao je u Gaya i otkrio svoju istinski oblik i pravu namjeru. Vrativši se iz Gaye u kući Srivase Angana okupio je sve bhakte s namjerom da započne kirtan.

U to vrijeme, Advaita Aćarja doveo je Situ Thakurani iz Shantipura u Mayapur, stigavši tamo prvi su obožavali lotosova stopala Śri Caitanye. Postupno je Śri Gaurasundara počeo, u Navadwipi, održavati svoje kirtan zabave, želeći ih pokazati palim dušama.

S vremenom je uzeo sannyasu i okrenuo se prema Vrindavanu, bježeći, napola mahnit u prašumu u potrazi za Śri Krsnom. Čuvši to, Śri Sita Thakurani četiri dana je provela sa Sacidevi, koje je, zbog odvojenosti utonula u tamu kao da je sunce zauvijek napustilo nebo, od tuge je pala na tlo kao osoba kojoj se bliži smrt.

Śri Caitanya Mahaprabhu, sputavan užetom ljubavi, nije mogao otići u Vrindavan, nego se morao vratiti u Shantipur. Kada se vratio u Shantiapur, Advaita Aćarja i Sita Thakurani imali su osjećaj  kao da im se život vratio. Nakon što je četiri dana postio, Śri Gauragundara iz ruku Site Thakurani prihvatio je prasadam.

Prije uzimanja sannyase, Śri Caitanya Mahaprabhu bi zajedno sa Nityananda Prabhuom, s vremena na vrijeme posjećivao Advaitinu kuću u Shanitpuru, gdje bi održavao svečanosti i vršio Krsna-nama-lila-kirtan cijeli dan i noć.

Ljepotu ovog prizora opisao je Śri Parameshvari Dasa Thakura u Śri Pada Kalpatru; "Jedan dan Gospodin je smiješeći se ušao u hram Śri Advaite, gdje je sin Sacidevi sjeo. Zajedno sa Nityananda, Advatia je sjeo, i tada su njih dvojica u šali počeli govoriti kako će održati festival. Čuvši sve to, Sita Thakurani ušla je smiješeći se.

U to vrijeme, u slatkim riječima koje su ispunile blaženstvom umove onih koji su ih čuli, sin Sacidevi odlučio je da moraju organizirati veliki festival. Rekao je "Počuj Sita Thakurani; uputit ćemo poziv svim Vaisnavama koji žive u blizini. Neka onaj tko čuje zvuke naše pjesme, koja odzvanja zrakom, dođe i pridruži nam se. Pozvati ćemo sve do jednog."

Rekavši to, Śri Gaurashandra počeo je bhaktama davati upute govoreći;

"Ti, pozovi Vaisnave"

"Ti, pripremi mridage i karatale"

"Ti, pripremi sandalovinu i aguru za djeljenje"

"Izvršite ove zadatke besprijekorno, a nakon što se bhakte okitite vijencima cvijeća, okupite ih u krug  za glasan kirtan".

Čuvši ove Mahaprabhuove riječi, bhakte su s velikim uzbuđenjem slijedi Njegove naredbe, prikupljali su vijence, sandalovinu, betel, ghee, med, i mlijeko, i sve ostalo što je potrebno za obožavanje Gospodina.

Različiti darovi i miomirisna roba za bhakte i Gospodina dopremljena je na razne načine. Kirtan je započeo u podne. Svi su pjevali "Hari! Hari!" a zbog zvuka mridange cijeli kirtan je bio vrlo povoljan.

Nakon što je Śri Caitanya Mahaprabhu uzeo sannyasu i otišao živjeti u Jagannath Puri, Śri Advaita Aćarja i Sita Thakurani običavali su ga svake godine posjećivati, vodeći svog sina Achyutananda sa sobom. U jednoj takvoj prigodi, Sita Thakurani pripremila je Gospodinu jedno od Njegovih omiljenih jela i pozvala Ga u svoju kuću na ručak. Samo da bi povećao njihovu ekstazu, Gospodin, koji je uvijek zaokupljen Krsna Namom, počašćen njihovim pozivom došao je na ručak u kuću Advaite i Site.

Sita Thakurani uvijek je bila preplavljena vatsalya-premom, ophodeći se prema Njemu kao da je njezin vlastiti sin. Gospodin se prema njoj također, ophodio s jednakom pažnjom i naklonošću  kao prema Sacidevi. Śri Sita Thakurani imala je tri sina; Achyutanandu, Krsna Mishru i Gopala Misru, koji su bili sljedbenici Śri Caitanye Mahaprabhua.

Prema Bhakti – Ratnakari, Śri Sita Thakuranin otac bio je Śri Nrishimha Baduri. Sita Thakurani imala je sestru, Śri. Prema Gauruga-Ganoddesha-Dipiki, Sita Thakurani, žena Advaite Aćarje, je Yogamaya, a njezina sestra Śri je Prakasha, ili manifestacija Yogamaye.

(yogamaya bhagavati, grihini tasya sampratam, sita rupenavatirna, "Sri" namni tat prakashatah).