Nakon što su svjedočili obredu sannyase Gospodina Caitanye u Katvi, Caitanya dasa i njegova trudna žena su posjetili Gospodina Caitanyu u Puriju. “Uskoro će tvoja žena roditi sina po imenu Srinivasa”, rekao je Mahaprabhu, “i kroz njega će se sve bhakti sastre Rupe i Sanatane proširiti.”

Kada je njegov otac mapustio svijet, Srinivasa je posjetio preostale pratioce Gospodina Caitanye u Katvi, Navadvipu i Jagannatha Puriju. Blagoslovili su Srinivasu i dali mu mnoge vrijedne instrukcije za duhovni napredak. Vidjevši njegovu absorbiranost u Gauranga premu, znali su da je on “utjelovljenje Gaura-sakti, energije Sri Gauranga Mahaprabhua.”

Došao je u Vrndavan, obišao dvanaest šuma, i uzeo dikšu od Gopala Bhatta Gosvamija. Sri Jiva Gosvami ga je naučio kompletnu filozofiju Gaudiya Vaišnavizma. Priznavši njegovu veliku učenost, Sri Jiva Gosvami mu je dao titulu “Acarya”.

Prihvačajući naredbu Sri Jive, Srinivasa i njegova dva prijatelja, Syamananda Prabhu i Narottama dasa Thakura, bili su prvi koji su predstavili Gosvami Granthe u Bengalu. Uzeli su kočiju punu djela Gosvamija iz Vrdavane i proširili ih diljem Bengala i Orisse.

Srinivasa Acarya je inicirao mnoge učenike (Ramacandra Kaviraja i drugi), pisao je pjesme pune bhakti, i predstavio je potpuno novi stil kirtane. Kada je vodio kirtanu ponekad je izgubio glas od dugotrajnog pjevanja.

Osim njegovih izvanjskih aktivnosti propovjedanja i pisanja, Srinivasa Acarya je prakticirao intenzivnu raganuga bhajanu. Raganuga bhajana je spontano unutarnje obožavanje Radhe i Krsne u raspoloženju stanovnika Vrndavane, poput gopija. Dok bi izvodio manasi-sevu (služenje Radha-Krsne unutar uma), ponekad bi donio sa sobom opipljivu prafernaliju  iz tih meditacija prilikom vraćanja u vanjsku svjesnost. Jednom je Srinivasa posjeo Gospodina Caitanyu na zlatni tron u svome umu. Tada je obožavao Gospodina sa zlatnom camarom i pet cvjetnih vijenaca. Zadovoljan sa službom, Gaura Raya je odmah ponudio vijenac nazad Srinivasi, koji se probudio i izgubio meditaciju. Iznenađeni Srinivasa je vidio da oko njegovog vrata visi najslađi mirišljavi cvjetni vijenac.

Drugi put je Srinivasa bio u svojoj siddha-rupi kao Mani-manjari, i gledao je Radharani, Krišnu i gopije kako uživaju u holi-lili (gađanje sa bojama i obojenim prahom). Gopije su rekle Mani-manjari da sakupi boje i pridruži se Radharaninoj strani u njihovom ratu priotiv Syama.  Zemlja se tresla od njihove žestoke bitke. Srinivasina meditacija se naglo prekinula. Njegovo je tijelo bilo potpuno prekriveno od glave do pete sa mirišljavim egzotičnim prahom duginih boja, donešenim iz duhovnog svijeta.