Bio je duboko predan Krsni kao i ostali Babajiji u Navadvipu (Srila Jagannatha das Babaji i Srila Gaurakisora das Babaji). Pojavio se kao Bhairab Chandra 1859.g. u selu Majitpur, u obitelji siromašnih ribara; uzeo je inicijaciju od obiteljskog gurua koji je pripadao naslijeđu Narottama. Ubrzo nakon ženidbe odlučio je postati isposnik. Uzeo je inicijaciju od Narottama das Babajija koji mu je dao ime.

Nije propovijedao već je bio zaokupljen intenzivnim bhajanima.

Došao je u Navadvip gdje je proveo veći dio života. Pred kraj života otišao je u svoje rodno mijesto te 13. kolovoza 1944. napustio ovaj svijet.

Nije se kupao, pa je izgledao prljav ali je ipak bio zdrav i jak zbog direktnog dodira sa Sri Krsnom. Ponašao se neuobičajeno, tako da bi ga u svakoj drugoj kulturi smatrali ludim. Ponekad danima ne bi uzimao vodu, a kada bi putovao, bhakte ga nisu mogli pratiti iako je imao preko 80g.

Imao je Božanstva: Sri-Sri Gaura Gadadhara i Nityanandu, Sri Sri Radha Govindu i Balagopala kojeg je nosio, u desnoj ruci, posvuda sa sobom. Danju i noću je razgovarao sa svojim Božanstvima. Stalno je izgovarao Sveto ime Hari. Volio je pjesme Narottama das Thakura (Nitai-pada-kamala). Neprestalno je govorio o zabavama Radhe i Krsne i Caitanye i Nityanande.

Božanstva je obožavao bez pravila i propisa na svoj način. Smijao se i svađao s Njima. Bio je u vatsalya rasi pazeći Gopala kao svoje dijete.

Kuhao je veoma malo i jeo samo ono što je sam skuhao. Kaže se da samo sjećanje na njega uništava sve prepreke.

za vreme Ratha-yatre, kada su Jagannathina kola prolazila pokraj banjanovog drveta gdje je on kampirao, stala su i nitko ih satima nije mogao pomaknuti. Nakon što je Babaji razgovarao sa Gosp. Jagannathom kočija, je ponovo krenula.