Iz Brahma-vaivarta Purane

Maharaja Yudhisthira reče:

O Janardana, zaštitniče svih živih bića, kako se zove Ekadasi koji dolazi nakon tamne četrnaestodnevnice mjeseca Karttike (listopad - studeni)? Molim Te prenesi na mene ovo sveto znanje.

Vrhovni Gospodin, Sri Krsna poče pričati kako je bilo:

O lave među kraljevima, pažljivo slušaj ovo što ću ti sada ispričati. Ekadasi koji nastupa za vrijeme tamnog dijela mjeseca Karttike zove se Rama Ekadasi. On je najpovoljniji za iskorjenjivanje grijeha i otvara put do duhovnog prebivališta. Sad ću ti ispričati njegovu povijest i slave.

Nekoć je živio slavni kralj Muchakunda, koji je bio prijatelj Gospodinu Indri, kralju rajskih planeta, kao i Yamaraju, Varuni i Vibhishani pobožnom bratu demona Ravane. Muchakunda je uvijek govorio istinu i neprekidno Me privrženo služio. Pošto se pridržavao religijskih načela , u njegovom kraljevstvu vladao je sklad.

Muchakunda je imao kćer Chandrabhaagaa koju ju je dao za ženu Shobhani, sinu Chandrasena. Jednog dana, Shobhana je posjetio svog punca na vrlo povoljan dan Ekadasija. Ovaj posjet prilično je uznemirio Shobhaninu ženu Chandrabhagau, jer je znala da je njezin muž fizički vrlo slab te se neće moći pridržavati vrlo strogog cjelodnevnog posta. Zato mu je rekla, moj otac veoma drži do nadolazećeg Ekadasija, na Dasami, dan prije Ekadasija udari u veliki gong i obznani, ''Da nitko nije jeo na Ekadasi, sveti dan Sri Harija!''

Kad je Shobhana čuo zvuk gonga rekao je ženi: ''O ljepotice, što da radim sad? Reci mi kako da ostanem živ a da se pridržavam naredbe tvoga oca i da ga ne uvrijedim."

'Chandrabhaga mu odgovori: "Dragi moj mužu, u kući moga oca nitko – ni slonovi ni konji a kamoli ljudska bića – ne jedu na Ekadasi. Ustvari, nijedna životinja ne dobije obrok ni slamku slame ni lišća – čak ni vode ne dobiju na Ekadasi, sveti dan Sri Harija. Kako onda da ti izbjegneš post? Voljeni moj mužu, ako moraš jesti, najbolje je da odeš. Odluči što želiš napraviti."

Princ Shobhana reče: "Odlučio sam postiti na sveti dan Ekadasija. Kakva god mi sudbina bila, prihvaćam je."

Odlučivši tako, Shobhana je pokušao postiti na ovaj Ekadasi, ali je postojao sve uznemireniji nepodnošljivo pretjeranom gladi i žeđi. Konačno je sunce zašlo na zapad, i nastupila je povoljna noć koja je razveselila sve Vaishnave. O Yudhisthira, sve su bhakte uživale obožavajući Me (Sri Hraija) i svi su ostali cijelu noć budni, ali za princa Shobhanu noć je postala posve nepodnošliva. Ustvari kada je sunce zarumenilo na dvadasi, princ Shobana bio je mrtav.

Kralj Muchakunda organizirao je zetov pogreb, naručio je veliku hrpu drva za veliki lomaču, ali je naredio svojoj kćeri Chandrabhagi da se ne penje na muževu lomaču, ona je nakon završetka svih procesa pročišćenja i procedura u čast njezinog pokojnog muža, nastavila živjeti u očevoj kući.

Gospodin Sri Krsna nastavi: O najbolji među kraljevima, Yudhisthira, iako je Shobhana umro zbog pridržavanja posta na Rama Ekadasi, zasluga koju je stekao omogućila mu je da i nakon smrti, postane vladar kraljevstva visoko na Mandarahala Planini. Kraljevstvo je bilo kao grad polubogova; puno blještavila, zidovi zgrada bili su ukrašeni bezbrojnim draguljima koji su svjetlili. Stupovi su bili napravljeni od rubina i zlatom optočeni dijamantima koji su svugdje sjali. Kralj Shobhana sjedio je na tronu ispod čisto bijelog baldehina, sluge su ga hladile sa peruškom od jakova repa. Veličanstvena kruna mu je stajala iznad glave, predivne naušnice krasile su mu uši, ogrlica mu je krasila vrat, a ruke su mu bile nakićene narukvicama do dragulja. Služile su ga Gandharvase (najbolje rajske pjevačice) i Apsarase ( rajske plesačice). Sličio je na drugog Indru.

Jednog je dana brahmana zvan Somasharma, koji je živio u Muchakundinom kraljevstvu, doputovao u Shobhanino kraljevstvo dok je putovao na razna sveta mjesta. Brahmana je vidio Shobhanu sa svim njegovim sjajnim ukrasima i pomislio kako bi to mogao biti zet njegovog kralja Muchakunde. Kada je Shobhana vidio brahmanu kako mu prilazi skočio je sa svog trona i poželio mu dobrodošlicu. Nakon što je odao svoje ponizno poštovanje, upitao je brahmanu za blagostanje i zdravlje i blagostanje svog punca, žene i ostalih stanovnika kraljevstva.

Somasharma mu odgovori: "O kralju, svi stanovnici i podanici u kraljevstvu tvoga punca dobro su, Chandrabhaga i ostali članovi tvoje obitelji isto su dobro. Mir i blagostanje vladaju kraljevstvom. Ali ima jedna stvar, iznenađen sam što te nalazim ovdje! Molim te, pričaj mi o sebi. Nitko nikada nije vidio lijep grad poput ovog! Ljubazno te molim, reci mi kako si ga zaslužio."

Tad kralj Shobhana poče pričati svoju priču: "Zato što sam postio na Rama Ekadasi, dobio sam ovaj veličanstven grad da vladam njime. Ali sav ovaj sjaj je privremen, molim te, nađi način da ispravimo ovu nepravdu. Ovo je privremeni grad na ovom materijalnom svijetu. Kako mogu ovu ljepotu i sjaj učiniti vječnim? Ljubazno me poduči."

Brahmana ga tada upita: "Zašto je ovo kraljevstvo tako privremeno i kako se može učiniti trajnim? Molim te potpuno mi to objasni, i nastojat ću ti pomoći."

Shobhana tad reče: "Zato što sam postio na Rama Ekadasi bez imalo vjere, ovo kraljevstvo je kratkotrajno. Sad počuj kako može postati trajno. Vrati se Chandrabhagi, lijepoj kćeri kralja Muchukunde, i reci joj što si vidio i reci joj za ovo mjesto i mene. Sigurno će kad joj ti, brahmana čista srca, kažeš o meni, moj grad ubrzo postati vječan."

Brahmana se vratio u svoj grad i ispričao cijeli događaj Chandrabhagi koja je bila i iznenađena i ushićena, kad je čula vijesti o svom mužu. Zatim upita brahmanu: O brahmana, je li to što si vidio san ili je ipak zbilja?"

Somasharma joj odgovori: "O Princezo, vidio sam tvog pokojnog muža, licem u lice, u tom prekrasnom kraljevstvu koje sliči kraljevskom odmaralištu rajskih stanovnika. Tvoj bivši muž zamolio me da ti ovo ispripovijedam i da ti kažem kako je njegovo kraljevstvo kratkotrajno i da može svaki čas iščeznuti. Nada se da ćeš ti pronaći način kako njegovo kraljevstvo učiniti vječnim."

Chandrabhaagaa čuvši to reče: "O mudrače među brahmanima, molim te, smjesta me odvedi do mjesta gdje prebiva moj muž, jer izgaram od želje da ga ponovno vidim. Sigurno ću njegovo kraljevstvo učiniti vječnim milošću koju sam dobila posteći na svaki Ekadasi u životu. Molim te, ujedini nas, ponovno. Rečeno je da onaj tko ponovno spoji razdvojene stječe veliku milost."

Ponizni brahmana Somasharma poveo je Chandrabhaagau u blistavo Shobhanino kraljevstvo. Ali prije nego su došli, zaustavili su se ispod nogu Planine Mandaracale, u svetom Vamadevinom ashramu. Kada je čuo njihovu priču, Vamadeva je počeo pjevati Vedske himne i svetom vodom iz svoje posude za vodu poškropio Chandrabhagu. Zahvaljujući moći velikog Rishi obreda i milosti koju je stekla posteći na sve Ekadasije njezino tijelo postalo je transcendentalno. Zanesena, s očima širom otvorenim od čuda, Chandrabhaga je nastavila svoje putovanje.

Kada je Shobhana vidio, svoju, ženu kako mu prilazu na vrhu Planine Mandarachale, zazvao ju je preplavljen radošću i srećom. Kada je stigla, sjela je s njegove lijeve strane i rekla mu; "O najdraži Patiguru, molim te poslušaj što ću ti sada reći, to će ti donijeti veliku dobrobit. Od svoje osme godine postim, redovito i s vjerom, na svaki Ekadasi. Ako prenesem na tebe svu milost koju sam stekla, tvoje će kraljevstvo zasigurno postati vječno i u njemu će blagostanje rasti sve do dolaska velikog potopa!"

Zatim se Sri Krsna obratio Yudhisthiru:

O Yudhisthira na taj način je Chandrabhaga koja je imala transcendentalno tijelo i bila ukrašena najljepšim ukrasima, napokon uživala u miru i sreći sa svojim mužem. Snagom Rama Ekadasija, Shobhanino je kraljevstvo na vrhu Planine Mandarachale moglo ispuniti sve njegove želje i donijeti mu vječnu sreću poput one koju donosi transcendentalna kama-dhenu krava.

O najveći među kraljevima, ispripovijedao sam ti slave Rama Ekadasija koji pada na tamnu četrnaestodnevnicu mjeseca Karttike.

Tko slavi sveti Ekadasi za vrijeme svijetle i tamne četrnaestodnevnice svakog mjeseca sigurno će se osloboditi reakcije grijeha od ubijanja brahmana. Ne treba se raditi razlika između Ekadasija svijetle i tamne četrnaestodnevnice mjeseca. Kao što vidimo obadva mogu donijeti užitak u ovom svijetu i osloboditi najgrešnije i pale duše baš kao što crna i bijela krava daju jednako kvalitetno mlijeko. Stoga Ekadasi u tamnoj četrnaestodnevnici (Krsna paksha) i u svijetloj četrnaestodnevnici (Shukla ili Gaura Paksha) donose jednaku dobrobit i na poslijetku oslobađaju od uzastupnog kruga rođenja i smrti. Tko god je čuo ovu priču o svetom danu Rama Ekadasija, oslobađa se svih vrsta grijeha i dostiže vrhovno prebivalište Gospodina Vishnua.

Tako završava propovijed o slavnom svetom Karttika-Krsna Ekadasiju, ili Rama Ekadasiju, iz Brahma-Vaivarta purane Srila Krsna Dvaipayana Veda Vyase