JAVNI PROGRAM MARELICA 20.10.2006. U 18:00 SATI 

Dana 20.10.2006 u Puli, u Domu hrvatskih branitelja, dvorana Marelica, održao se javni program, prvi u zadnjih desetak godina. Sama ta činjenica govori za sebe koliko je taj program kao začetak ponovnog aktivnog propovijedanja u Puli, potreban lokalnoj vaišnavskoj zajednici. Program je postigao izvanredan uspjeh, došao je neočekivani broj ljudi i naravno sve je to popratila odgovarajuća ekstaza.

Na početku, htio bih se iz sveg srca zahvaliti mojoj supruzi, Jaya Radhe dasi, koja je kao idejni začetnik i glavni poticatelj ovog projekta sebe nesebično dala u mnogim aspektima organizacije, od inspiriranja bhakta za sudjelovanje, preko dekoriranja cijele dvorane do pripreme fantastičnog prasadama od kojeg su posjetitelji doslovno „odlipili“. Naravno, tu je i bhaktin Ester koja je svojom prekomjernom dozom entuzijazma cijelu stvar podigla na jednu ludu razinu, tako da nam je stan u zadnja dva mjeseca doslovno vibrirao od ideja i planova kako što bolje napraviti taj prvi program. Njih dvije su, sukladno svojoj prirodi, vrlo intenzivno komunicirale po tom pitanju, skype i telefon su bili konstantno zauzeti. Hm, uskoro mi stiže telefonski račun… 

Tijek programa bio bi gotovo pa klasičan (bhajani, predavanje, prasadam) da se iznenada nisu uključile još neke osobe kojima smo neizmjerno zahvalni što su prihvatili naš poziv na sudjelovanje. Ideje i milost bhakta urodili su plodom i pulska je publika mogla uživati u fantastičnoj izvedbi tradicionalnih indijskih plesova u aranžmanu slovenske plesne grupe Rasa Lila. Prvi ples pod nazivom Ninjile spada u folklorne plesove i sastoji se od elemenata tradicionalnih indijskih plesova, dok je koreografija drugog plesa pod nazivom Raja Rama (ples s lampicama), protkana inspiracijom dobro poznatog epa Ramajana. Taj ples prikazuje radosni trenutak kada Gospodin Ramacandra uspješno spašava Situ devi iz ruku zlog demona Ravane. Pobjeda nad zlom razlog je velikom slavlju, prepunom radosti, što su plesačice svojim pokretima vjerno prikazale. Publika je bila oduševljena i fotoaparati i mobiteli neprestano su snimali. Snimala je i kamera našeg dragog bhakte Antonija, tako da zainteresirani mogu naručiti snimku programa. 

Ali, nije se samo plesalo. Početak programa otvorila je bhaktin Ester bhajanom Nama sankirtana. Ovdje moram dodati da je imala jaku publiku, jer je njena mama dovela svoje „babe“, kako ih u šali zove. Cijeli lokalni ženski zbor u kojem pjeva Esterina mama je došao da čuje bhajane i bili su totalno oduševljeni. A da oduševljenje ne prestane, pobrinula se naša draga Seva  Kunja d.d. koja je direktno sa svoga posla uskočila u auto s bhaktama iz Zagreba i direktno iz auta sjela na pozornicu (stigla je u međuvremenu obući sari J). Svojim je izvanredno uravnoteženim bhajanima u stilu Vaiyasaki Prabhua i predivnim glasom vodila cijelu dvoranu na valovima zanosnog utjecaja Hare Krišna maha mantre. Ljudima iz publike nije trebalo dva puta reći da nam se pridruže u pjevanju i pljeskanju. Vjerujte, ako je netko očekivao indijske pjesme, nemalo se iznenadio jer su bhajani postupno prelazili u himne, i od početne ideje meditativne glazbe nije ostalo ni „m“. Harinam sankirtan ki-jaya!

Nakon glazbenog dijela, nastupila je plesna grupa Rasa lila sa plesom Ninjile. Tada je na red došlo predavanje koje je ekspertno izložio dragi Govindananda Prabhu iz Zagreba. I on se milostivo odazvao našem pozivu i pripremio predavanje na temu kako u naš život unijeti duhovnu komponentu i djelovati u skladu s našom pravom prirodom. Obzirom na malo duže bhajane na koje ljudi nisu navikli, Govindananda je odmah krenuo u akciju i sa par pitanja odmah privukao pažnju publike i nije ih ispuštao do kraja. Svi koji su bili tamo mogli su nazočiti jednostavnim primjerima i inspirativnim poantama kojima je Govindananda izlagao svoju temu. Čak je i naš prijatelj Oliver, koji nam je ustupio dvoranu, došao kasnije i pohvalio Govindanandu jer je tako snalažljivo držao pažnju publike. Čim bi vidio da se nešto meškolje ili im misli odlutaju, odmah bi im usmjerio pažnju na neku zanimljivu poantu. Uistinu dinamičan nastup. 

Da bi dinamika ostala na razini, pobrinule su se plesačice Rasa lile sa svojim drugim nastupom, plesom Raja Rama, čiji je emotivni završetak bio odličan uvod u malo iznenađenje koje smo priredili publici na kraju. Govindananda Prabhu im je predstavio ceremoniju nuđenja lampica Damodaru, objasnivši ukratko o čemu se radi. Kako je dvorana u tom trenutku bila osvjetljenija nego za vrijeme programa, osjećala se lagana nelagoda ali čim je nekoliko posjetitelja iz prvih redova pristupilo i zavrtilo lampicu, svi su počeli dolaziti i izmjenjivati se ispred slike Gospodina Damodara. Bilo je simpatično vidjeti kako su mnogi od njih zapamtili pokrete bhakta i nakon Damodara, lampicu ponudili i svima okupljenima. A mi na pozornici mogli smo samo uživati u pogledu na ljude koji su puni radoznalosti i poštovanja ali i opuštenosti nudili lampice i tim naizgled jednostavnim činom primali veliku dobrobit. Damodarastaka u izvedbi Seva kunje polagano je prešla u jednu maha mantru, pa drugu pa treću… Na kraju programa imali smo gomilu razdraganih ljudi koji su radoznalo promatrali paketiće sa somosama i kolačima koje su im dijelile bhaktine. A onda su otvorili paketiće i zagrizli…

Suma sumarum, došlo je oko 150 posjetitelja, ne računajući bhakte. Podijeljeno je 307 paketića prasadama (somose sa sirom, paprikom i maslinama, kolač od sandeša i gajar halave i alu patre) i 120 pamfleta o vegetarijanstvu. Ukupno šezdesetak upitnika je ispunjeno i to mahom pohvalama i željom za novim javnim programima. Negativni komentari su se sveli na primjedbe kako bi u buduće trebalo biti više o indijskoj kulturi, kako glazbeni dio ne bi trebao biti uvijek u istom ritmu (karatali – 1,2,3) već da se ubace i neke triole. Mnogi su poželjeli kirtan u kojem bi mogli plesati. Od par onih koji nisu bili voljni saznati nešto više ili biti kontaktirani nitko ne bi ništa mijenjao u izvedbi programa i voljeli bi biti obaviješteni o sljedećem nastupu.

Na koncu, željeli bi zahvaliti svima koji su svojim sudjelovanjem pomogli ostvarenju ove prelijepe manifestacije:

Malati Mala d.d. – pakiranje prasadama, dekoracija prostora, donacija
Nadia Nimai das – pakiranje prasadama, pripremanje dvorane i pozornice, donacija
Bhakta Antonio – sviranje, pjevanje, kamera
Bhaktin Saša – sviranje, pjevanje, dekoracija
Njihovoj djeci Nitaju i Nandini – ljupkost i pomoć
Minaksi Svamini d.d. – flauta, pomaganje u pripremi prasadama za program i za bhakte,
Madhava priya dd i Nena - prekrasni garlandi i dekoracija
Esterina mama Ilona – prodala je 10 karata i propovijedala svojim „babama“ iz zbora
Bhaktin Ines – prodala je 15 karata članovima Yoge u svakodnevnom životu, koji su uživali na programu i pozvali nas u goste
Sivananda Sena das – izrada konstrukcije za mandalu na pozornici, vođenje štanda i donacija za knjige
Sajjana Tosani d.d. – prodaja na štandu, dekoracija, asistencija ljudima kod nuđenja lampica Damodaru
Dinanatha das – prodaja izvanredno kvalitetnog mlijeka i sira za izradu prasadama (krava ki-jay!)
Drazen vatrogasac - koji je direktno s posla dosao pomoci u pripremi dvorane pred program
Posebna zahvala ide dragim bhaktama koji su došli iz drugih gradova i država i pomogli ostvarenju ovog programa:
Govindananda das i Adya d.d.
Seva kunja d.d.
Bhaktin Zrinka – briga za goste, prodaja ulaznica
Sacimata d.d. – podjela prasadama i pamfleta, pospremanje dvorane
Nilacala candra das i Vrindavan biharini d.d. – posudba opreme
Plesna grupa Rasa Lila iz Ljubljane
Dharma gup das – (nije bio ali je pomogao puno) plakati, materijali i savjeti za organizaciju 

Dragi bhakte, nadamo se da ćete nam i opet doći i sudjelovati u Harinam sankirtanu. Naravno, za sve one koji nisu ovaj put sudjelovali, bit će nam drago sljedeći puta s vama podijeliti ekstazu propovijedanja Svetih imena za našeg dragog Srila Prabhupada. 

Kao šećer za kraj, u subotu na sangi kod Ester i u nedjelju na proslavi Govardan puje imali smo prekrasno druženje sa novim ljudima s programa. Tri osobe su izuzetno zanimljive u cijelom ovom događanju. Jedna od njih je sedamnaestogodišnja Ivana koja je došla s mamom, sestrom i prijateljicom, a koja inače piše blog (nera.blog.hr) o Indiji a da nikada nije srela bhakte prije toga. Njoj sam ja popravio kompjuter i kada sam vidio gomilu indijskih filmova i glazbe prirodan slijed događaja je bio da dođu na program. Jaya Radhe joj je poklonila jedan sari koji je odmah odjenula, stavila tilak i pomagala u pripremi Govardan puje. 

Druga posebna osoba je studentica Sara koja je prilikom preseljenja u Pulu, u iznajmljenom stanu našla dvije Prabhupadove knjige; Lilamritu i Krsna-book prvi dio. Zanimljivo je da Krsna-book ima posvetu koju je napisao Rohinisuta Prabhu za Srimad Bhagavatam day 16. Septembra, 1997 godine. To je Radhe otkrila kada joj je išla objasniti gdje može pročitati o Govardan lili. Ona je isto obukla sari, stavila tilak i radila službu kao netko tko je mnogo puta prošao bhakti class. Taj dan joj je Nadia Nimai dao japa malu i iste večeri smo dobili sms poruku o prvom ispjevanom krugu i zahvalnosti što smo joj pokazali put.  

Zbog velikog interesa novih ljudi za Radhin prasadam, priprema se tečaj pripreme prasadama u našem stanu.  

Zadnji kojemu se želim zahvaliti jeste Ivica, srdačni čovjek kojeg sam upoznao na poslu i koji  nam je izuzetno puno pomogao. Ivica je u potpunosti donirao sav isprintani reklamni materijal (pamfleti, flyeri, ulaznice). Ivica je prodavao karte poznanicima od kojih su svi redom došli na program, ponudio nam je pomoć u svemu ubuduće po pitanju programa. Sve vas molim, dajte mu svoje blagoslove jer tako je rijetko naći iskrenu i srdačnu osobu poput njega koja će se svim srcem i nesebično angažirati da pomogne mladim ljudima poput nas koje je tek upoznao. 

A da ovo nije kraj teksta, moram navesti da i naša kćerka Tara propovijeda. Bila je dječje intenzivno uporna u nakani da u vrtić nosi ilustriranu Bhagavad-gitu, sliku Ramacandre i Nrisimhadeva koji razvaljuje Hiranyakasipua, tako da je Radhe morala ponijeti sedmo pjevanje Srimad Bhagavatama kako bi objasnila teti u vrtiću Nrisimhadeva. Rezultat? Teta je stavila plakat na oglasnu ploču i pozvala nas da održimo mini program za klince. Evo, samo da dođemo k sebi i malo se odmorimo i Radhe, Ester i moja malenkost idemo u nove radne pobjede. Misija ide dalje. 

SRILA PRABHUPADA KI-JAY!!! 

Vaš sluga, Satyavati-suta das.