Glavni templeovi u Jaipuru su Govindaji, Gopinath i Radha Damodara. Izvorno su bila instalirana u Vrindavanu. Sri Govindu je prije 5000 godina instalirao Vajranabha, Krishnin unuk. Kako nikad nije vidio Krishnu, dao je izrezbariti Božanstvo Krishne, kao i druga dva, u skladu s uputstvima koje je dala Uttara, majka kralja Parikshita. Niti jedno odta tri Božanstva nisu bila pravilno izrazbarena, tako da Božanstvo Govinde predstavlja Krishnino lice (Mukharavinda), Gopinatha od ramena do pupka, a Madan-Mohan od pupka do lotosovih stopala. U Padma purani stoji izjava da, ukoliko hodočasnici žele imati potpuni darshan Sri Krishne i punu dobrobit istog, trebaju posjetiti sva tri Božanstva u jednom danu, dok sunce ne zađe. Gopinath i Govindaji nalaze se u Jaipuru, a Madan-Mohan u Karoliju. Ukoliko se vraćate u Vrindavan iz Jaipura, za doći do Karolija treba malo više skrenuti sa glavne ceste... 

Jai Singh II bio je jedan on vladara prostora koji je pokrivao današnje države Uttar Pradesh (Vrindavan, Mathura, Naimisaranya), te Rajasthan (Jaipur, Karoli, Pushkar). Vladao je u doba muslimanske okupacije Indije, nakon odlaska Srila Rupe Gosvamija s ovog svijeta. Djed Jai Singha II dao je podići temple Radha Govinde u Vrindavanu, a Božanstvo je obožavao Srila Rupa Gosvami. Nakon što su muslimani učestalo počeli uništavati vaišnavske templeove i druge templeove koji pripadaju vedskoj tradiciji, Božanstvo Govindajija premjestio je Jai Singh II u Amber, pokraj Jaipura, da zaštiti Božanstvo muslimanskih destrukcija, napose onih koje je predvodio Aurangzeb. Grad Jaipur ("grad pobjede") je podigao Jai Singh II, te ga posvetio Govindajiju. Pristup Jaipuru je otežan je sa više strana, jer se uokolo grada nalazi omanji planinski masiv, a na svakom vrhu po barem jedna utvrda. Interesantan je prilaz Jaipuru sa istočne strane, jer se mora proći kroz klanac koji se na jednom mjestu doslovno sužava na desetak metara. Ispred samog prolaza, među klisurama te s druge, unutrašnje strane klanca, nalazi se veći broj omnjih obrambenih utvrda, odlično vidljive iz autobusa (na putu Vrindavan - Jaipur).

Božanstvo Govindajija kasnije je premješteno u Jaipur, između 1728-1735., u istoimeni temple.

Drugi temple u kojem smo bili jest Radha Gopinatha. Božanstva u ovom templeu obožavao je Madhu Pandit Goswami, a otkrio ih je Paramananda Bhattacharya na prostoru Vamsivata u Vrindavanu.  Paramananda Bhattacharya bio je učenik Gadadhar Pandita. Ovo je drugo Božanstvo koje je instalirao već spomenut Krishnin unuk Vajranabha. I ovo je Božanstvo dovedeno u Jaipur iz istih razloga - muslimanske invazije. Temple ima prekrasna srebrna vrata (oltarna), te je oslikan fresko slikama, koje predstavljaju sličice iz života Krishne. Na fotografijama broj 18 i 19 nalaze se jakna i mala, sačinjene od tulasi zrna, a koje su pripadale Madhu Panditu.

Fotografije u Radha Damodara templeu, kao i u Vinodilaljiu nisu dozvoljene...

Na fotografijama 37 - 39 nalazi se Hawa Mahal, to jest "palača vjetrova". Riječ je o peterokatnoj građevini, izrađenoj od cvenog pješčenjaka. Upravo je taj crveni pješčenjak, posebna vrsta lokalnog kamena (od kojeg je podignut i Govindaji temple u Vrindavanu) razlog radi kojeg je Jaipur dobio popularan naziv "pink city". Naime, stara jezgra grada sazdana je od niza zgrada - kako poslovne tako i privatne naravi, a koje su prislonjene jedna na drugu (fenomen u gradnji karakterističan za Dalmaciju). Hawa Mahal podignuta je 1799. godine i glavna je turistička atrakcija. Na njoj se nalazi stotinu prozora i omanjih balkona. Podigao ju je Raja Sawai Pratap Singh da omogući svojim kraljicama da nesmetano promatraju grad i da imaju dobar pogled na istog.

Fotografije 42 i 43 predstavljaju (u ne baš punoj ljepoti) Jal Mahal, blijedu kopiju svjetski poznatog Taj Mahala. Ono što im je zajedničko jest to što ih okružuje voda, no, Jal Mahal je trenutno pod rekonstrukcijom, a i u ovo doba godine voda presuši, tako da čitav prizor ne ostavlja baš lijep utisak.

Na fotografijama 45 - 53 nalazi se Birla Mandir, kako se popularno naziva Laxmi Narayan temple, jer ga je dala podići Birla obitelj. Fotografiranje nije dozvoljeno, kako ni izvani, tako ni iznutra. Fotografije koje vidite načinjene su mobitelom, pa od tud i slabija kvaliteta. Izvani nije bio problem snimati mobitelom, no iznutra je, pa smo se morali skrivati. Mramorni prikazi bućkanja oceanai Sitinog vjenčanja nije bio problem snimiti, jer se nalaze s leđa cele unutar koje se nalaze Božsnstva. No, fotografije 50 -53 učinjene su na slijepo - mobitel u razini struka, okidač, pa kakva fotografija ispadne...

Jedna lijepa realizacija o pet rasa sa Svevišnjim Gospodinom. Naime, nismo ušli na glavna vrata (nasuprot oltaru), već na bočna, s desne strane Božanstava (iz Njihove perspektive), te smo se najedanput našli ispred samog Gospodina Vishnua i Laxmidevi!!! Prirodno smo odali dandavat, no ne na onaj način kako odajemo Krishni ili Caitanyi Mahaprabhuu, već sa dubokim osjećajem poštovanja. U biti, htjedoh reći, odnos koji smo doživjeli bio je odnos Gospodara i sluge, a ne kao s Krishnom, prijateljski. Da ne bi došlo do zabuna, nije da smo mi prijatelji s Krishnom, On je naš Gospodar, no ipak je odnos koji imamo s Njim totalno drukčiji nego odnos koji osoba ima s Gospodinom Vishnuom.

I za kraj, astronomska poslastica, Jantar Mantar, opservatorij kojeg je dao podići, Maharaja Singh, 1728. Riječ je o najvećem opservatoriju na svijetu izrađenom od kamena. Ukupno na ovom prostoru postoje osamaest različitih gigantskih instrumenata. Dva od njih (na fotografiji 56, gornji desni ugao) svojom arhitekturom i oblikom neumoljivo podsjećaju na Stonehenge.