Zahvala povjesnoj osobi II

Primijetio sam da neki bhakte pišu zahvale povjesnim osobama i bhaktama koje posebno doživljavaju kao što su Nrsimha Vapu i ostali, pa odlučih i ja „istresti“ što mi je već duže na srcu. Hvala Vam na razumijevanju za moje subjektivne emocije.

- Pavle

 
Navadvip Prabhu

PRIJE. Zima, 1998., maloljetan, kao šesnaestogodišnji dječak, bez znanja ili odobrenja roditelja, uspinjao sam se stubama prema dvorani Europskog doma čiji su prozori gledali na trg Bana Jelačića. Dok se mrak nadvijao nad gradom, u dvorani je bila nekolicina ljudi, a Navadvip Prabhu stajao je na „pozornici“ spreman da započne jednu od svojih posljednjih transcendentalnih predstava izvođenja palih duša na svjetlost svjesnosti Krišne. Bio sam dovoljno sretan da uhvatim praktički posljednji vlak koji je davao. Glas mu je bio je privlačan... intrigantan, a šarmantan izgled gospodina u godinama sa znanjem fizike i ostalih znanosti učinio je ugođaj još autentičnijim.

  Započeo je svoje predavanje o „tri filozofije“ objašnjavajući sa neusporedivom lucidnošću, jasnoćom, humorom, a opet i ozbiljnošću razliku između duha i materije uzdižući vaišnavizam iznad svih teističkih i ateističkih filozofskih pravaca. Moja inteligencija pratila je i upijala svaku njegovu riječ, a moj se um za vrijeme puberteta po prvi put smirio kao ulje. Nakon završene serije „predavanja petkom“ uživao sam u njegovim Sunday feast lekcijama u hramu ili Brodarskom institutu. Njegova jnana izgradila je temelje moga, a i duhovnog života mnogih koje poznajem.

 
 SADA je Navadvip posvećen važnim stvarima, pretežito obiteljskom životu, poslu i drugim prioritetnijim aktivnostima u koje ulaže jedan značajniji dio vremena. A i živi daleko pa ne stigne do hrama jer mu je potreban dosta dug period vožnje automobilom. Doduše, navrati svako toliko kad netko organizira večeri sa starijim bhaktama u kojima se govori o prošlosti. Duhovni život je malo „internalizirao“.

  Sada, dok nedjeljama slušam lekcije raznih predavača, koje bez obzira beskrajno poštujem, desi se da malkice gubim intrigu i um mi počne lutati po prošlosti prisječajući se kako je to bilo dok ih je on davao!

Tamal Krishna Goswami je jednom rekao da onaj tko makar jednom izgovori ime Krišne čisto, Krišna ga neće pustiti. Navadvip ga je izgovorio više puta. Kada Krišna vidi posebne odlike u bhakti postaje privučen i želi ih za sebe. Zar si mislio da ćeš se samo tako izvući? To neće biti moguće jer Svevišnja Božanska Osoba Šri Krišna koji je došao u ovaj svijet kao ksatrya da uživa u društvu, koji je uživao u glasnom smijehu svih nazočnih članova skupa nakon pročitanog pisma Paundrake, lažnog Vasudeve; koji u ruci nosi kotač kočije, i koji je spriječio sunce da zađe na vrijeme - sve poradi svojega bhakte, neće dopustiti da bude drugačije. Jer kada Gospodin Nityananda nekome odluči dati milost nitko mu se ne može oduprijeti, a Navadvip Prabhu ne samo da ju je dobio već i osobno raspačivao drugima. Stoga, što se onda može reći za njega?

 
U BUDUĆNOSTI će Navadvip Prabu, bilo u ovom ili idućem tijelu ponovno propovjedati svjesnost Krišne, ljudi će razmjenjivati snimke njegovih lekcija, a on će ponovno biti nosioc misije Caitanye Mahaprabhua i Srila Prabhupadove parampare na ovoj planeti. On nema opciju, može ju jedino odgađati! Navadvip je jedini, neponovljivi, najjači. Njega se ne zaboravlja. On je najbolji. Kao dječaka zaljubio me do ušiju u filozofiju svjesnosti Krišne, u bhakti-yogu kao što mi to nitko ikada ponovo nije učinio. A zašto i bi, jer nikada se nisam niti odljubio. Niti stao.

Hvala ti za sve. Hare Krišna.

- Pavle