DESILO SE U OSIJEKU

Ovo je interview izmedju bh. Rudija i Devarsi Narade dase prilikom njegovog posjeta osječkoj yatri.

Bh. Rudi: Hare Krishna, tijekom tvog dvotjednog posjeta što se sve desilo u Osijeku?

DRND: Joj, ne pitaj! Sreća pa imam alergiju pa bhakte misle da mi oči suze zbog alergije. Moram čak priznati da me "alergija" drži već ovih par dana, jer sresti sve te ljude nakon desetak godina ne može čovjeka ostaviti ravnodušnim.

B. Rudi: O čemu je, zapravo, konkretno riječ?

DRND: U suradnji s voditeljem Centra, Siddhi-sadhana dasom, smo organizirali reunion - okupljanje svih bhakta koje su dale temelje osječkoj yatri. Mnogi od njih nisu više jako aktivni, pa sam se dobro namučio naći neki njihov telefon ili kontakt s njima. Mnogi su još uvijek aktivni i prisutni u zajednici. Ovaj skup smo nazvali "desetoobljetnica proslave mature".

Bh. Rudi: Ništa ne razumijem????

DRND: Pa to ti je ono kada se ljudi iz istog razreda sastanu nakon 10, 20 i više godina i onda ne mogu prepoznati jedni druge. Jedni imaju ogroman stomak, drugi su oćelavili, treći imaju troje djece, a neki su umrli. Tako je bilo i na našem skupu. Kad smo počeli izjavljivati koliko tko ima djece, publika je reagirala sa smijehom i pljeskom, jer su u to vrijeme te bhakte bile još djeca. Siddhi-sadhana das je kao sadašnji predsjednik osječkog centra dao u kratkim crtama presjek i pregled rada ovog centra i vizijom budućih aktivnosti.

Bh. Rudi: Kako je taj skup bio koncipiran?

DRND: Pokušali smo da bude soft atmosfera, znači ne jaka filozofija, jer mnogo od njih, kao što rekoh, nisu više aktivni, pa smo se posvetili više slobodnom druženju kroz bhajane koje su oni vodili, imali smo kulminaciju našeg druženja kada smo nazvali Viracandru dasu u Makedoniju telefonom i svi su mogli sudjelovati u razgovoru s njim preko zvučnika. On je čak ispričao neki čudnovat san koji je podijelio sa svima prisutnima. Prikazane su i slike svih kuća u kojima je bio smješten preaching centar proteklih godina i fotke bhakta iz tih dana.

Bh. Rudi: Jeste li se prisjetili "starih" dana?

DRND: Svakako! Pogledali smo snimke predstava koje su definitvno napravljene ispred svoga vremena: "Vaišnavska politika" i reklame hrvatskih sarija i dhotija. Zatim smo slavili slavna djela nekih nazočnih bhakta, primjer Dhanajayinog postavljnja ogromne zastave na vrhu Mt. Blanca, na vrhu Europe, na kojoj je pisalo "Prabhupada Cenntenial". Prisjetili smo se i njegovog slavnog natpisa na betonskoj obali rijeke Drave, 15 metara dugačkog natpisa NITYANANDA. Tek sad nakon toliko godina otkrio nam je tajnu opasnog zadatka.

Bh. Rudi: ??????

DRND: Netko ih je vidio u 2 sata u noći u akciji ispisivanja i dojavio je policiji. I taman kada su završili i vraćajući se doma, policajac ih je zaustavio. Oni su brzo sakrili kante sa čektom u žbunje tako da policajac nije imao nikakav dokaz da su to oni učinili. I na koncu, kada im je rekao da otvore torbu, Dananjaya je morao pokazati veliku čektu u njoj i taman kad se policajac spremao ih uhititi, Dananjaya mu je rekao da je nemoguće da je išta pisao tom četkom jer je bila SUHA! Policajac je pipnuo četku i uvjerio se u istinu te ih pustio. Dananjaya i dan danas ne može sebi objasniti kako je moguće da pod svjetlima farova policijskog automobila nisu vidjeli sa strane, samo par metara dalje, odložene kante s 50 litara boje i mokre četke. Taj natpis je dugo stajao na obali rijeke, čak je i plijenio znatiželju i ushićenje Sridhara swamija prilikom posjete Osijeku 1998. godine. Bez problema se mogao vidjeti iz aviona i osječke novine su pisale pod nazivom "Što znači taj natpis?"

Bh. Rudi: Što je s ostatkom stare ekipe?

DRND: Pa u ovih godina koliko se nismo vidjeli, mnogo toga se desilo, npr. mataji Tanja je pobijedila u Red Bull natjecanju skakanja u daljinu alternativnim spravama. Njen tim je izmislio katapult u koji je ona sjela, prije da je ikad izvela probu skoka i na natjecanju ju je katapult odbacio 17 metara u daljinu i time je neoborivo osvojila 1. mjesto i nagradu - put oko svijeta u 3 tjedna. Kad sam je pitao je li bilo strašno, da li je bolio kontakt s vodom, rekla je: Pa je malo, i malo sam pljucnula krvi.
Iznenadila nas je i mataji Sandra koja je aktivni sportaš u dizanju utega. Kad sam se htio našaliti s njom, ne vjerujući da je to istina, i pitao je koliko diže u izbačaju, a koliko u trzaju, ona je kao iz topa odgovorila: 35 kg u trzaju i 40 kg u izbačaju. Onda sam vidio da se ne šali! Mnogi su primijetili bh. Viliju da izgleda mnogo mlađi nego prije, dok su Rudi i Goga primjerom pokazali kako su još uvijek grihaste, za razliku od mnogih nas koji su se postidjeli. Prava senzacija je bio bh. Dubravko koji je sada državni inspektor za certifikate bio-proizvodnje i već je nekim bhaktama na terenu dao certifikat za takvu vrtsu poljoprivredne proizvodnje.

Bh. Rudi: kakvi su dojmovi nakon susreta?

DRND: Ne znam za druge, ali ja ne znam kako da smirim svoju "alergiju". Za mene je to bilo previše emotivno. Žao mi je samo što nije došao mali broj bhakta koji su bili pozvani, no nisu se odazvali, ali ovo nije zadnje ovakvo okupljanje jer mnogi od bhakta su sada saznali gdje je centar u Osijeku i siguran sam da će im se javiti želja da se na neki način i oni uključe opet u misiju Šrila Prabhupada, kao što su i nekad bili aktivni.

Bh. Rudi: Hvala ti na razgovoru i dođi nam opet!

DRND: Hare Krishna!