Zasluženo priznanje za Bhagavad - Gitu kakva jest
Uz zapadni kanon, u popisu djela, koja mora znati svaki obrazovani
europljanin nalaze se i djela istočnog kanona i azijskih zemalja, a neizostavno Japana, Kine i Indije. Ne bismo smjeli dopustiti da, primjerice, indijski
intelektualci započinju s nama znalački razgovor o veličinama središnje jezgre europskih književnosti, a da mi i nezaustimo o djelima koja stoljeća i stoljeća
stoje kao nepobitni vrhovi njihove kulture, prije svega umjetnosti, ali i
filozofije i religije.
Jedno od ostvarenja koje do našeg vremena dolazi iz dalekih tamnih stoljeća
provjereno kao vrijednost i prihvaćeno kao nezamjenjiva životna pouka u
sklopu indijske povijesne osebujnosti jest svakako Bhagavad-gita, esencijalni dio
najopsežnijeg višedjelnog spjeva svjetske književnosti (400.000 stihova).
Naravno riječ je o Mahabharati. O toj "velikoj pjesmi o plemenu Bharata"
predavao sam studentima Akademije dramske umjetnosti nekoliko desetljeća
samo na temelju studija o tom velebnom djelu i uvidom u ruski prijevod pojedinih cjelina, među ostalim i Bhagavad-gite. Studenti bi se obično zainteresirali za poneki od 18 dijelova (tzv.Parvana-udova), ali ni najbolji i najkristalniji od njih, Bhagavad-gitu, nisu mogli pročitati na hrvatskom prijevodu. Sad to svi zainteresirani mogu, zahvaljujući svjetske poznate i prihvaćene knjige
Bhagavad-gita kakva jest (od A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada).
Knjiga sadrži, latinskom transliteracijom ispisane, izvorne stihove na
sanskritu s hrvatskim prijevodom i tumačenjima smisla pojedinih strofa.
Gotov 900 stranica uzorno uređene i tiskane knjige pruža nam sve što moramo znati o značenju tog djela, kao iscrpan opći indeks koji nas upućuje gdje ćemo
potražiti npr. važna mjesta gdje se govori o ljudskom tijelu i sve što je
tjelesno, kao i o duši u usporedbi s tijelom, o svjesnosti i služenju
drugome, o istini kako je shvaća trgovac ili kako je dohvaća mudrac svojim umom.
Valja odati priznanje prevoditeljici s engleskog Ankici Franjić, kao i
najzaslužnijima za hrvatski pročišćenu jezičnu stranu djela Vladi Valentu i
Josipu Siliću, nepropustivši pohvaliti također tiskaru A.G. Matoš dd u
Samoboru.
Poznavanje Bhagavad-Gite nije važno samo u okviru svjetske književnosti.
Sukus su ovog djela su misaona, etička i religijozna suptanca i struktura
indijskog duhovnog odgoja u dugom nizu stoljeća. U tom su djelu naglašene temeljne vrijednosti života u širem indijskom, povijesnom i egzistencijalnom
kontekstu, pa stoga nije nimalo čudno da su ga mnogi učili naizust i odlazili s ovog svijeta slušajući, njima već nejasni, mrmor stihova u kojima se nabrajaju
transcendentalne odlike (između ostalih): neustrašivost, pročišćenje
postojanja, njegovanje duhovnog znanja, milosrđe, samoovladanost,
žrtvovanje, jednostavnost, nenasilje, istinoljubivost, odsutnost srđbe, odricanje,
smirenost, odbojnost prema traženju grešaka, samilost prema svim živim
bićima, odsutnost pohlepe, blagost, skromnost, postojana odlučnost, energičnost,
opraštanje, čistoća i odsuće zavisti i žudnje za ugledom...
O Bhagavad-giti sada imamo tumačenje s dubokim korijenima u indijskom
odgoju, znanjem i životnom stavu, neovisno o religioznom opredijeljenju. Govori se o tri vrste odricanja i tri vrste sreće, utvrđujući da put do spoznaje vrhovne
sile vodi preko spoznaje samog sebe, preko jastva. Nezaobilazna je i tvrdnja
da žrtvovanje, davanje milostinje i obavljanje pokore pročišćuju dušu.
To je izraženo izvornim stihom, no u ovom slučaju, kao i svakom drugom
primjeru, autor knjige pridomeće mnogo opširniju interpretaciju kojom
pokazuje - dokazuje da su stihovi samo poticaj asociranju i razmišljanju koje mora ostati u granicama indijskog pogleda na svijet, ali isto tako mora prijeći zadane granice i odgovoriti na iskonska pitanja svakog čovjeka bez obzira kojoj
kulturi i civilizaciji pripada.
Ukratko, Bhagavad-gita dolazi iz samog središta-kanona koji je nekoliklim
naraštajima naših suvremenika ostao nepoznat, ali upravo zahvaljujući svojoj
univerzalnoj poruci o vrijednosti i smislu ljudskog života zavrjeđuje da bude
kao trajna vrednota, makar sa zakašnjenjem, prepoznata i upoznata.










