Kao što mnogi naši čitatelji znaju, svakog dana u tjednu, za vrijeme ručka, na našem se kampusu servira besplatna hrana. Pravi je suparnik našem voljenom Brunch Bowlu, ne samo po novčanoj vrijednosti, nego i po okusu. Ne samo da je to besplatan obrok, nego je i vrlo hranjiv. Odgovorne osobe za to su ljudi iz Međunarodnog Društva za Svjesnost Krsne (ISKCON-a), koji također vode dva blisko vezana programa, Food for Life, i Food for All.

 Budući da nisam već neko vrijeme nisam čuo ništa o ISKCON-u, nisam bio siguran što mogu očekivati. Ipak, kad sam ušao u ured Krishna Pranadhike osjetio sam olakšanje, jer ostavila je utisak vrlo stručne i dobronamjerne osobe, spremne da odgovori na sva moja pitanja. Kao Školski Upravitelj, ona govori u osnovnim i srednjim školama, i član je Westminster Standing Advisory Council on Religious Education (SACRE).

 Ne znam kako školskoj djeci objašnjava Hindiuzam, ali rasprava koju smo vodili o prirodi religije nasuprot prirodi znanosti je bila jasna i objektivna. Imalo smo jako malo neslaganja, i vrlo brzo zaključili smo raspravu zaključkom da je nemoguće dostići totalno znanje ili totalnu sigurnost, i da u određenom smislu, činovi vjere prožimaju naš cijeli život. To nije tako beznačajno, kao što bi neinformirani čitatelj pomislio, jer postoji mnogo literature na putu spoznaje.

 To ju je navelo da istakne, da je slijepi anti-religionalizam, kao što npr. predlaže Richard Dawkins vrlo upitna stvar. Iako ostaje istina da su se zbog djelovanja religijskih zanesenjaka koji su slijepo slijedili drevne spise dogodile strašne stvari, to se ne bi trebalo koristiti kao izlika da se kritizira cjelokupna religija. Islam je na primjer, imao veliki utjecaj na Renesansu i Znanstvenu Revoluciju, ali ipak bar jedna nacija ima vrlo loše mišljenje o Muslimanima. Nakon tih općenitih razmišljanja o religijama, nastavili smo diskutirati detaljnije o ISKCON-u. Bilo je vrlo zanimljivo doznati da svaki hram djeluje kao samostalna jedinica, i da je odgovaran sam za stvaranje svojih prihoda.

U Londonu, najveći dio prihoda dolazi od zarade njihovih vegetarijanskih restorana, dok donacije, prodaja knjiga, zarada u trgovinama daju ostatak. Pogled u knjigu salda razotkrio bi financijski temelj hrama u ulici Soho.

 Sa druge strane, veličinu lokalne zajednice vrlo je teško odrediti. Njihova lokalna mailing lista sadrži otprilike 3.000 imena, ali postoji razlike u nivoima predanosti pojedinih članova. Na jednoj strani, trenutno u hramu živi 25 muškaraca i 8 žena koji žive tamo kao redovnici i redovnice, i prakticiraju redovnički način života, čvrsto se pridržavajući četiri regulativna principa: lakto-vegetarijanska prehrana, nema nezakonitog seksa, nema kockanja, i intoksikacije, uključujući kofein i duhan. Na drugoj strani su manje ozbiljni članovi koji posjećuju hram jednom godišnje.

 Ipak, to uopće nije problem za ISKCON, kaže Pranadhika, jer svatko mora sam odlučiti kako će povezati svoj duhovni život sa svjetovnim životom. Taj aspekt je također posljedica promjene kulture u ISKCON-u, koja ga je dovela od svećeničkog u kongregacijski stil života, što ga je pak više otvorilo prema široj javnosti.

 Na kraju smo razgovarali o Food for Life programima. Otkad je počela korizma, Studenti LSE-a imaju priliku uživati u besplatnim vegetarijanskim obrocima. (Da. Zbilja su besplatni. Ne. Nema nikakvih skrivenih obaveza.) Sam program započeo je A.C. Bhaktivenda Swami Prabbhupada, koji je bio zgrožen kad je vidio da se seoska djeca bore sa psima oko ostatak hrane, i izjavio je da nitko ne bi trebao biti gladan u krugu od 20 km od hrama.

 Život bas i nije težak u okolici Houghton ulice. Ipak, zahvalnost je vrlo izražena. Po riječima Krishna Prandhike, zapravo postoje dva Food for Life program u Londonu. Hram u Soho-u se brine za besplatno posluživanje hrane u Lincon"s Inn Fields od ponedjeljka do četvrtka, dok je drugi baziran u Caledonian Road, Kings Cross vodi Hare Krishna Rickshaw projekt, koji opslužuje područja Kentish Town, Camden Town i u Kings Cross-u.

 Pored toga, dva kampusa uživaju slične usluge. Jedno je University of London"s School of Oriental and African Studies (SOAS), u kojem djeluju već osam godina do sada, dnevno puneći 250 tanjura za trbuha. Najnoviji dodatak je naš kampus. Ovo je zbilja vrlo pohvalan projekt, i riječi javne hvale nisu rijetke. U skladu sa time, Krishna Pranadhika je ponosno istaknula da je projekt vođen Iz Caledonian Road dobio nagradu Londona “Sustainable Cities Award” za 2007. godinu.

 Stvar je uvjerenja, da li osoba želi, kao što ISKCON radi, dodati pročišćavajući sastojak takvoj prehrani i konačno “ Više se razviti kao ljudsko biće, tako što ćemo se postaviti u naš pravi centar.”, ali to je već skretanje sa teme. Preciznije bi bilo reći da se vrlo jasno vidi promjena u svjesnosti, glede vegetarijanstva u Velikoj Britaniji, koje je druga zemlja, nakon Indije, sa oznakama na hrani da je “Pogodna za vegetarijance i vegane.”

 Iako sam tvrdokorni ateist, ne mogu si pomoći, a da ne budem impresioniran aurom kojom zrače duhovne osobe. One rijetke osobe koje sam susreo, sa dužim stažom u Istočnjačkim religijama, i imao zadovoljstvo da sa njima pričam, su imale sličan utjecaj na mene. Na primjer, na papiru izjave poput: “svi na svijetu smo braća i sestre”, ili “svatko treba pronaći svoj vlastiti identitet”, zvuče kao najobičnije “mudre” izjave. Ali, kad ih izgovori netko tko je očigledno našao svoj unutarnji mir, one dobivaju neizmjerivu težinu. (Ne mogu reći da sam imao bar približno slično iskustvo sa bilo kojom osobom koja prakticirala Zapadnjačke religije.) Neki ljudi vam jednostavno daju ideju čemu još osoba treba težiti, osim materijalnim užitcima.

Preveo: Bh. Jurica