Serijska proizvodnja bhakta

Parkirali se autobusi na mayapurskim poljanama. Izlazi velika gomila koja je putovala iz cijele Indije, ali posebice iz Bengala. Otvaraju se vrata od hrama u 4:00 sati ujutro i gomila prolazi kroz uobičajene policijske provjere. Polako se smještaju. Nije problem, odrasli su u milijarderskoj Indiji i prevelika gužva i "pomanjkanje životnog prostora" im uoće ne smeta. Puhanje u školjku, mangala arati. Radha Madhava, Nrisimhadev, Panca Tattva. Najave i obavijesti od Hari Sauri Prabha i onda počinje...

Bošum! Bošum! (Sjednite, sjednite!)... Odmah dvojica "komandosa" bhakta ulijeću s japama i malim papirićima na kojima je Mahamantra. Jedan (već uigran) bhakta im na mikrofon ukratko objašnjava kako držati "malu". Drugi obilazi zbunjenu gomilu s brojanicama u rukama i kontrolira izgovor, treći "zapadnjak" na njihovom lokalnom bengaliju ih korigira i podstiče kad malo zapne...

Ostatak hrama od bhakta iz cijeloga svijeta mada uronjen u svoje krugove, ne može ostati ravnodušan i da povremeno ne pogleda u taj dio hrama gdje se odvija "proizvodnja". I stvarno se može svašta vidjeti. Neki samo šute, neki su u šoku (toliko zapadnjaka meditira i prakticira "njihovu" kulturu i još jedan od njih ide i na njihovom lokalnom jeziku ih korigira i "tjera" da mantraju - pa gdje sam ja to, hoću li se možda uskoro probuditi??... Neki padnu u trans i plaču (ipak je to previše za njih, zašto im nikad nitko prije nije rekao da postoji duhovni svijet na zemlji...), neki se pokušavaju izvući pored onog koji ide unaokolo i kontrolira izgovor, pa onda ja, ako su blizu mene, izvadim svoju malu i pokažem im je s jasnim naglašenim izgovorom na usnama. Oni se postide pa počnu mantrati...

Odjednom se čuje od bhakte lidera - Jay Shri Krsna Caitanya Prabhu... Drugi "komandosi" već kupe nazad male i papiriće. Neki protestiraju i ne daju osjećajući kako im se brojanica lijepi za prste i teško se odvajaju od nje. Bhakte mu pokazuju shop koji se tada otvorio i objašnjavaju da svoj primjerak brojanice mogu kupiti tamo. Neki opet uopće ne primjećuju da je objavljen završetak tog pokusnog kruga,  nego nastavljaju i dalje mantrati ponekad urlajući. Takve naši "komandosi" uopće ne diraju nego ih ostave da s ostatkom punog hrama mantraju do kraja japa-time-a. Gomila se podiže na noge i usmjerava ka muzeju s dijaramama. Tijekom dana će uz vodiče obići Mayapur...  A na kraju dana svima se na čelo opali pečat u obliku tilaka s natpisom (c) -  copyright ISKCON. I onda odu domovima ne shvaćajući što im se to desilo u životu. Sigurno neće moći spavati od dojmova.

Drugo jutro... Otvaraju se vrata hrama, pujari puše u školjku...nova masa ulazi, gužva im upoće ne smeta...

Vas sluga i dopisnik za portal - Devarsi Narada das