Vaišnavski zid plača

Pa i nije neki zid. Više je ograda i to mala drvena. No, ono što ona uokviruje ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Unutra su samadhiji (grobnice) ISKCON gurua i učenika Šrila Prabhupade. Svaki šetač u Mayapuru, kada prolazi pored Prabhupada puspa-samadhija, mora proći i pored ovog tužnog mjesta. Ponekad se vidi po jedan učenik ili učenica kako dugo kleče ispred male kućice (samadhija) svoga gurua. I tako dugo, dugo. Čak padne i noć. Oni su još uvijek tamo u mraku uz plamen svijeće iz samadhija koji osvjetljava njihove siluete. "Zašto si otišao prije vremena?" Poznato je da psi ostaju vjerni svome gospodaru i poslije njegove smrti. Dugo odlaze na grob svoga bivšeg gospodara. Prabhupada je često govorio da vaišnava je pas svoga gurua. Lokanath Swami, kada dođe ta tema, se povuče za tulasi ogrlicu i simbolično pokazuje kako čak imamo i ogrlicu, a Sridhar Swami je nosio kapu "Prabhupadov pas". Danas mu na njegov samadhi njegovi vjerni "psi" dolaze i dugo borave tamo. Neki se raspričaju, neki brišu suze, neki čitaju izvještaje, a neki samo nijemo šute suhog izgleda u licu.

Prabhupada u Caitanya Caritamriti piše: "To je prirodni položaj svih živih bića. Kao što je pas ili sluga veoma zadovoljan kada dobije pravog, savršenog gospodara, kao što je dijete zadovoljno kada ima dobrog oca, tako je živo biće zadovoljno kada je potpuno  zaokupljeno služenjem Svevišnjeg Gospodina. Tako
zna da ima dobrog gospodara koji ga može spasiti od svih vrsta opasnosti." Ja sam isto Sridhar Svamiju donio laptop i pustio mu spot Supersoulconection gdje se koristi uglazbeni dio lekcije Sridhar Swamija. Napravljeno je baš u njegovom raspoloženju. Smiješno, poučno, dobar (mislim da je u pitanju hip-hop). Zahvalio sam se što i dalje propovijeda u mojim krajevima pa i posthumno. Kad sam mu već to pokazao, odlučio sam produžiti kulturni program i s drugim spotovima Supersoulconection. Ali, ipak za taj rock dio sam mu na sliku stavio slušalice, da ne uznemirim jadne Indijce hodočasnike. I ovako smo im mi Zapadnjaci malo čudni, još i to... ha, ha. Kao i uvijek, Sridhar Svami se samo smijao. Smijeh je dijelio i Bhakti Tirta swami ispred čijeg samadhija prevladavaju bhakte s "crnijim pigmentom".

Ah, još uvijek se sjećam, 1996. sam slučajno upao u zatvoreni Vyasapuja party u Mayapuru. Budući da do tada nikad nisam vidio Bhakti Tirtha swamija i njegovo raspoloženje, ostao sam zbunjen. Bile su to Afrikanke s nacionalnim afričkim plesovima, crnci koji udaraju u neke čudne ogromne bubnjeve, u tom i Maharaj u "čudnoj sanyas odjeći i kapi" ustaje i isto udara u čudan bubanj i tako "divlje" pleše. OOO! Izgleda da sam upao nepozvan u neki zatvoren party. Polako sam se izvukao i  zatvorio vrata za sobom. Danas se nije ništa promijenilo. Afričke mataji uopće ne skrivaju suze dok stoje ispred samadhija sa svojim šarenim afričkim kapama. Tu su i crni brahmacariji s bijelim zubima kao biseri koji neprestano stoje ispred samadhija i upućuju molitve. Odao sam poštovanje i Tamal Krsna Gosvamiji i Gour Govinda svamiju.

Za portal, vaš sluga Devarsi Narada das