Zagreb, ožujak 2008.

UVODNA RIJEČ 

Na temelju filozofije bhakti-yoge „Jednostavno življenje – visoko promišljanje“, te  uputstvo Srila Prabhupada koje upućuje na samodostatnu organizaciju bhakta u materijalnom svijetu, analizirali smo dublje ovu preporuku. Tako smo napravili ovaj prijedlog kao jedan od mogućih načina postizanja cilja samodostatnosti i nezavisnosti. Ovo je zajednički prijedlog  „Centra za vedske studije“ Zagreb, koji bi se uz vodstvo duhovnih učitelja, u daljnjoj realizaciji ove ideje, trebao učvrstiti.

Naime postoje osnovne pretpostavke tj. činjenice da je inteligentno direktno proizvoditi hranu čime bi se zadovoljile osnovne životne potrebe. Napomenuli bismo svima nama poznat slučaj na Mauricijusu gdje je Srila Prabhupada uputio prijedlog, da stanovnici umjesto uzgajanja duhana, kojeg trebaju prodati kako bi kupili hranu, radije proizvode hranu direktno. Ovo bi bilo puno inteligentnije.

NAČIN PROIZVODNJE HRANE 

Poznato je da proizvodnja voća i povrća predstavlja najstarije zanimanje ljudi. Vrlo brzo ovo zanimanje svatko može savladati.

Trenutno plastenici služe za proizvodnju voća i povrća (osnovne vegetarijanske hrane) kako bi za razliku od običnog vrta produžili sezonu kako po kvaliteti tako i po kvantiteti. Međutim, ako se instaliraju moderni plastenici za rad u zimskim uvjetima, dakle s grijanjem, onda bi se postiglo da se od sezonskih poslova proizvodnje hrane instaliraju tzv. male tvornice koje bi omogućile proizvodnju hrane tokom 12 mjeseci.

Tek zadnjih tridesetak godina uvedeno je instaliranje podnog grijanja tj. grijanja tla u plastenicima, a koje je za razliku od grijanja zraka 30% učinkovitije.

GRIJANJE KUĆE, PLASTENIKA I SANITARNE VODE 

Čitava ideja je prosta. Potrebno je živjeti s prirodom tj. koristiti ekološke energente koji ne izazivaju klimatske promjene, kao što su bio masa (otpadno drvo, grane i granjevine) sunce, vjetar i drugo. Treba u potpunosti prestati koristiti neekološke energente kao što su ugalj, nafta i zemni plin, jer izazivaju klimatske promjene, današnji najveći problema čovječanstva. 
 

KUĆA, OBJEKT ZA STANOVANJE

Kuća treba biti tako izgrađena od prirodnih materijala (drvo, kamen, rigips te kao izolator prešovana slama ili kamena vuna) Veličina objekta treba biti prema mjeri i potrebama jedne obitelji, odnosno između 60m2 i  max.120 m2.

Gradnja objekta bi bila uprostena, za koju ne bi trebalo angažirati skupe specijalizirane firme, nego vlastitu jeftinu radnu snagu. Dobar primjer takve kuće za stanovanje je kuća bhakte Brahme. Filozofija je da kuća bude dobro izolirana kako bi se što više energije usmjerilo na grijanje plastenika – tvornice za proizvodnju hrane.

Poželjno je da svaka obitelj ima najmanje jedan plastenik u sastavu kuće, čak i kada ne planira da se u skoroj budućnosti bavi proizvodnjom hrane. Ovo bi omogućilo da netko drugi u tom plasteniku imao radno mjesto i sebi zaradi za život. Vlasnik bi u protivnom dobio besplatno grijanje kuće čime bi se ispunio princip da svaka kuća ima jedan plastenik (simbol samodostatnosti). Na kraju svaka kuća bi stvarala nove proizvode koji nisu postojali.

Svim stanovnicima i vlasnicima objekata unaprijed bi bilo poznato pravilo da zajednica ima „pravo preče kupnje“ u slučaju prodaje objekta (kuća s plastenikom)

NAČIN FINANCIRANJA 

Financiranje vlastitim sredstvima ili hipotekarnim kreditima zašto postoji već uhodan sistem kod banaka. Kuća te kvadrature s modernim plastenikom, ekološkim grijanjem po sistemu ključ u ruke, max bi iznosila 40.000 EUR, ne uključujući plac za gradnju i građevinsku dozvolu.

Očekivani profit od proizvodnje i prodaje proizvoda iz plastenika iznosio bi mjesečno do 1.500 EUR, što bi bilo dovoljno da se otplati dugoročni hipotekarni kredit, cca 300 EUR, a ostalo upotrijebi za troškove života. Kao što se vidi ova kombinacija kuće, plastenika i grijanja omogućuje jednoj obitelji samodostatnost i nezavisnost.

Prema našim procjenama dovoljan je plastenik od 200 m2 koji otvara jedno radno mjesto s cca 6h rada dnevno. Ako je kuća na kat (2x60m2) preporučuju se vanjske stepenice.

SELO 

Ukoliko bi ovakvih samodostatnih jedinica (kuća i plastenik za jednu obitelj) bilo između 10 i 20 na jednoj regiji, a u krugu od 3 km, dobili bismo eko selo. U takvoj zajednici – eko selo bi se još više učvrstio element samodostatnosti i nezavisnosti a koji se ogleda u boljoj organizaciji života i rada, kako materijalnog tako i duhovnog. Posebno ističemo tada nastalu potrebu da jedna obitelj u selu brine o kravama kako bi za ostale omogućili mlijeko i mliječne proizvode, a pogotovo  gnojivo i stajnjak za potrebe plastenika.

Kao što je poznato, osnovnu kariku u proizvodnji zdrave neprskane hrane čini gnojivo tj. stajnak. Upotreba kemijskih elemenata tj. gnojiva koji su štetni za zdravlje ljudi i koji narušavaju ekologiju isključili su prirodno gnojivo koje je proizvod krava, tako da su po propisima krave koji daju manje od 20 lit mlijeka slali u klaonice. Još jednom podvlačimo da bez i najstarijih krava nije moguće organizirati proizvodnju zdravog voća i povrća u eko selu. Također u zajednici eko selo bila bi potreba da jedna obitelj snabdijeva ostale s bio-masom prikupljenom u obližnjim šumama odnosno ostalim načinima dobave tog energenta.

ZAJEDNIČKI OBJEKT – HOTEL HRAM

Centralni dio eko sela bio bi s izgrađenim hotelom-hramom, a koji bi bio financiran na primjeru funkcioniranja već postojećih dioničkih društava. Podrum tog objekta bio bi u jednu ruku mala radionica gdje bi se vršila proizvodnja el.energije na bazi korištenja biomase (cca 50 kw postrojenje). Ovaj način proizvodnje el.energije postaje stimuliran od strane države. Ovim putem bi se postigla potpuna nezavisnost za el.energijom kako centralnog zajedničkog objekta tako i stambenih objekata u eko selu.  

 U spomenutom dijelu podruma ugradila bi se sušionica za daljnju preradu voća i povrća, koja bi koristila otpadnu vodu (80 kW) nastalu proizvodnjom el.energije. Napominjemo da se uz korištenje biomase i solarnih kolektora potreba za potrošnjom struje u čitavom selu dovodi do minimuma, jer kao što je rečeno grijanje, tehnička i sanitarna voda bi se ekološki proizvodili.

Centralni objekt bio bi veličine cca. 2.500 m2 s 50 soba. Pored podruma kao ekonomsko-proizvodnog dijela, u prizemlju bi bili smješteni hramska prostorija, restoran i recepcija. Na prvom katu nalazila bi se sala za seminare i eventualne ordinacije za razne „ayurvedske“ i slične tretmane. Ostala tri kata služili bi za hotelski smještaj gostiju.

Pored hotela bio bi instaliran veliki plastenik cca. 1000 m2 u kojem bi se proizvodilo voće i povrće koje zahtijeva visinu plastenika do 5m, a za kojim postoje velike potrebe na tržištu. Pored hotelskih službi: recepcija, vešeraj, kuhinja, posluživanje, menadžment i ostale prateće službe, objekt bi pružao usluge kako bhaktama tako i ostalim gostima koji organizirano posjećuju hotel-hram. U slučaju popunjenosti kapaciteta hotela, koristili bi se slobodni prostori etaža kuća po principu seoskog turizma.

Naravno osnovni plasman gotovih proizvoda u vidu prasadama, a koje proizvodi eko selo plasirali bi se preko restorana i kuhinje hotela hrama. Kao što se vidi pored samodostatnosti i nezavisnosti svakog objekta ponaosob, u zajednici eko sela bi se još više istakao taj princip kako u materijalnom tako u duhovnom pogledu i napretku.

Iz ovoga slijedi da je prirodno uvesti vedsku organizaciju za pravilno funkcioniranje zajednice eko sela, a što proizlazi iz življenja s prirodom na pridodan način.

Na kraju je vidljivo da je za duhovni napredak potrebno prisustvo, jednog ili više duhovnih učitelja, kao člana zajednice.

ZAKLJUČAK

Ovaj prijedlog CZS Zagreb proizišao je iz slijedećeg:

-         već postojećeg zdravog sistema proizvodnje voća i povrća
-         već postojećeg načina eko zagrijavanja
-         već postojećeg načina eko proizvodnje el.energije
-         već postojećeg načina gradnje stambenog objekta
-         već postojećeg načina financiranja (hipotekarnim kreditima za osnovne            objekte)
-         već postojećeg načina financiranja zajedničkog objekta (dioničko društvo)

Nije teško zaključiti da ovim prijedlogom nije izmišljeno ništa novo što već ne postoji. Samo su malo drugačije u mozaik, koji se zove eko-selo, složene već postojeće činjenice. Potpuno nezavisno, samodostatno (prema uputama Srila Prabhupada) udahnut je život odnosno iskra, duša u jedno eko selo.

Nadamo se da će ovaj prijedlog biti pravilno sagledan. U duhu dobronamjernosti svi prijedlozi su rado viđeni

Potreba za ovim i na ovaj način organiziranim eko selom nije nastala kao potreba jedne sekte ili njoj slične organizacije nego je prirodna potreba za preživljavanjem u budućnosti u ova složena vremena – kako sljedbenika bhakti-yoge tako i svakog čovjeka na Zemlji.

Ovo znači da Srila Prabhubhadova ideja za samodostatnošću i nezavisnošću je i potreba bilo kojeg čovjeka u ovom svijetu bez izuzetka.  

Informacije i prijedlozi na telefon: 091 752 97 98 Sundarananda dasa

CENTAR ZA VEDSKE STUDIJE ZAGREB
2. Bizek 36
10090 Zagreb