Saranga takur preuzeo je kormilo ogromnog broda. Svi su ubjeđeni (100-tinjak bhakta) da su u sigurnim rukama. Ipak je on dubrovčanin i vjerojatno mu je navigacija u genima. Izgledao je tako smiren, smopouzdan, točno zna što radi kada spušta gas, vrti kormilo, pritišće dugmiće. Ipak, vrag mi ne da mira pa ga odem pitati - Saranga, ti već dugo voziš ovako velike brodove? - "Ne, ovo mi je prvi put". Razjapljenih usta osta nekoliko nas oko njega.

No, stigosmo sigurno do "Pustinje Place". Mada smo hodali sat vremena u  predjelu "nigdje" od pustinje ni traga. Pa po čemu je onda dobila ime? Po pustinjacima svećanicima. U 15 stoljeću su došli ovdje živjeti na otoku u pećini da bi se potpuno na osami (pustinji) posvetili Bogu. Generacije svećenika nakon tih prvih su kasnije izgradile ogroman manastir na jako nepristupačnom mjestu, obradili su jako puno zemlje, uzgojili pčele (za šećer generacije nisu znale, jeli su samo med, a imali su šta jesti, jer su uzgajali preko 1500 kg meda), podigli vinigrade, donjeli teleskope, klavire, prirodno dođoše i sluge, otvoriše se škole, stvori se kapital kojim su čak mogli kupiti svoju slobodu od mletačke republike i tako iz generacije u generaciju, dok zadnji svećenik nije blupnuo 1963. Bh. Hrvoje, antropolog, održao nam je znanstveno izlaganje o pustinjacima i kršćanskim tragaocima kroz askezu (bh. Pavle, student Filozofije s družbe isusove ga je nadopunjavao). Na koncu je Maharaj u srednjovjekovnoj crkvici (u koju smo jedva stali) održao predavanje o Haridas Thakuri. Ambijent nije mogao biti identičniji. Govori o njemu kako ga bičuju na 22 tržnice i to ispod slika Isusa na križnom putu. Česte su bile i usporedbe. Ne znam kako zidovi crkvice nisu popucali od gromoglasnih bađana. Sveto ime je teklo kroz idilično ozračje crkve dok su mataji iz Austije padale u trans gledajući Isusa (već na Pavlovom izlaganju su počele davati neke simptome ljubavi k Isusu navodeći kršćanske acarye).

Na samom kraju Sacinandana Swami je pokazao tajne Yoga nindre. Mnogi (nakon penjanja uz brdo, vježbi joge s profesionalnim učiteljem Sašom) su zaspali i prije nego su čuli instrukcije do kraja. Cijeli cilj nidra joge bio je
naučiti nas kako da mantramo i dok spavamo. Ne znam da li smo uspijeli, jer
jedan bhakta je jako glasno hrkao. Maharaj kaže da se i s mataji strane
slično čulo.

Vratili smo se u brod, u koji smo se prebacivali čamcima, jer ne može tako
velik prići blizu obale i nikoga više nije bilo briga da li Saranga zna voziti ili ne. Samo nam je na pameti bio krevet i što brža primjena naučenog- Nidra joga.