Uvod:

Obično kada započinju duhovni život, ljudi već imaju prije stvorene koncepcije i očekivanja o tome što je ustvari duhovni život. Neka od tih očekivanja će biti ispunjena, a neka su jednostavno nerealna. Kako godine prolaze, ljudi imaju tendenciju da “zalutaju” i spoznaju stvari o sebi i prakticiranju duhovnog života, koje nisu mogli ni zamišljati na početku.

Zbog važnosti odnosa Guru-učenik na duhovnom putu, volio bih ovdje reći par riječi o njemu tako da ili pomognem početnicima da razviju realistična očekivanja od samog početka, ili da pomognem onima koji su možda patili zbog neispunjenih nadanja, da im pružim smjernice kako da ostvare što realniji i funkcionalniji odnos sa guruom.

Dio 1

Potreba za stalnim duhovnim vodstvom

Živi učitelj može napraviti ono što teorija ne može: odgovoriti na pitanja, primijeniti učenja iz spisa i pružati primjer, ohrabrivati i inspirirati učenika na putu tako da dijeli svoja bogata iskustva sa njime, oživi srce, pomogne učeniku nadići prepreke, i po potrebi ispravi krivo ponašanje. Iako čitanje knjiga svjesnih Krsne definitivno ojačava naše prakticiranje duhovnog života, čitanje nikad nije nadomjestak za dinamični odnos sa mudrim i iskusnim učiteljem. Sastra nam daje znanje, ali još više pomaže nam dodirnuti velike acarye, Taj dodir zapravo nam donosi i podupire našu bhakti.

Bhakti teče kao rijeka. Devocijska služba u obliku Bhakti-Devi je vječni pratilac Gospodina Harija u duhovnom svijetu, i kao Majka Ganga ona silazi u ovaj svijet kroz  bhakte. Drugim riječima, možemo dostići bhakti stupajući u kontakt sa bhaktama. Naravno Krsna može u rijetkim slučajevima dati Svoju milost direktno nekim osobama, ali generalno ako želimo bhakti, moramo prići bhaktama. Sam Krsna je uspostavio taj sistem: “ Onaj tko kaže da je Moj bhakta, nije Moj bhakta. Samo oni koji su bhakte Moga bhakte su zapravo Moji bhakte.” (Adi Purana).

Odnos sa takvim bhaktom ili guruom je jedan od glavnih “vodova” koji primamo da bi razvili i prenijeli našu bhakti prema Krsni. Esencijalno je da shvatimo povoljnosti prihvaćanja vodstva tijekom cijelog života od strane pravog učitelja.

Biranje duhovnoga učitelja

Sastra kaže da možemo imati jednog gurua koji nas je inicirao i mnogo gurua koji nam daju instrukcije. Zato jer se utjecaj koji imaju na nas te dvije vrste učitelja treba sa vremenom postati sve veći i veći, s velikom pažnjom bi trebali izabrati pravu osobu da nas podučava. Ne ženimo se odmah s nekime za kime smo možda poludjeli. Radije, prvo ispitujemo tu osobu – uključujući njezine ili njegove snažne strane i slabosti. Provjeravamo da vidimo da li je pogled na svijet i izgled te osobe odgovaraju našemu, ili su bar kompatibilni našima, i gledamo pažljivo sebe da vidimo da li i dalje možemo poštovati tu osobu , čak i kad se pojave poteškoće. Trebali bismo biti jednako pažljivi kad ispitujemo mogućeg gurua. U svojoj Prema -Vilasi (poglavlje 11, text 29-112)  Sri Nityananda Dasa nam daje relevantna upustva oko ove teme. Npr:

“Učenik bi trebao sa pažnjom upijati filozofske zaključke koje je izgovorio guru, i trebao bi shvatiti njihovu važnost, bar godinu dana.”  Nityananda Dasa dalje nastavlja govoriti o tome da je veza guru-učenik uspostavljenja inicijacijom ili formalnom samskarom tek nakon što se obavi takvo ”pažljivo ispitivanje”( istovremeno dok učenik ispituje gurua, guru također ispituje potencijalnog učenika).

Danas živimo u duhovnom super marketu; postoje mnogo učitelja za izbrati, baš kao i mnogo filozofija. Nije teško biti duhovni učitelj danas, i svatko sa filozofijom za naučiti i praktičnim načinom da se ona prakticira – i malo karizme – može postati guru. Iskreni tražitelji, poput onih koji su došli u utočište Srila Prabhupada, otkrivaju da nisu zainteresirani za karizmu. Oni traže suštinu i originalnost. Ako ste iskreni otkrit ćete da treba vremena da se nađe i otkrije vaš učitelj. Da započnemo proces mogli bi slušati lekcije potencijalnog gurua i provesti i neko vrijeme učeći od njega. To će nam omogućiti da ispitamo i njegovu sposobnost da dotakne naše srce i našu mogućnost da se povežemo sa njegovim učenjem. Biranje gurua je vrlo personalno; mnoge osobe mogu govoriti pravilno shvaćanje svjesnosti Krsne, ali neće nas svi oni dodirnuti na isti način. Trebali bi slušati dali u našem srcu odjekuju njegova učenja i možemo li  primijeniti to što smo ćuli i imati dobrobiti. Stoga nije dobro juriti sa odlukom da se nađe duhovni učitelj, To je proces koji zahtjeva svoje vrijeme! Postoje par velikih primjera u prošlosti naše tradicije učenika koji su vrlo temeljito ispitali svoga učitelja prije nego što su konačno prihvatili inicijaciju od njega.

Niti bismo trebali izabrati svoga učitelja zbog socijalnih uvjeta -  zbog toga što je određeni učitelj inicirao našeg prijatelja ne znači da mora i nas, također. Učitelj našeg prijatelja možda neće imati isti utjecaj na nas. Niti bismo trebali prihvati nekoga zato što ima neka postignuća – titule, sljedbenike, ili neke druge naizgled impresivne kvalitete. Hari-Bhakta-Vilasa daje dugu listu kvalifikacija i učenika i učitelja ( o nekima od njih sam govorio u svojoj Gayatri knjizi). Ovdje dajem par stvari ispirane tom knjigom.

 Provjerite kakav osobni primjer daje potencijalni guru. Ponašanje nam može više govoriti od riječi. Također puno razotkriva. Duhovni učitelj bi nam trebao davati dobar primjer svojim ponašanjem i trebao bi nam moći pomoći promijeniti naše nezgodne sklonosti. Najmudrije je izabrati učitelja koji uspješno vode svoj život prema zadovoljstvu Krsne, a koji ne provodi svoje vrijeme pokušavajući zadovoljiti svoje potrebe.

 Vrlo je važno da nađemo u našem perspektivnom učitelju iskrenu želju i samilosni entuzijazam da nas podučava iako možemo shvatiti da smo spori učenici. Nismo savršeni na početku, i napravit ćemo mnoge greške zbog naših starih vezanosti i uvjetovanosti. Očajno nam je potreban učitelj koji nas neće odbaciti, već će ostati strpljiv i opraštati nam.

 Tražite duhovnog učitelja koji ima pravi ukus za duhovni život i koji može probuditi taj ukus u nama. Ukus je ključ za  prakticiranje s poletom. Ako imao ukusa za ono što radimo, otkrit ćemo da je duhovni život pun veselja i da nas oživljava. Ako nemamo ukusa, čak će i najbolje stvari koje radimo u duhovnom životu postati mehaničke i naš duhovni život postaje beživotna borba.

Da bi razotkrili duhovnog učitelja, preispitajte njegove riječi. Da li dolaze iz njegovog srca? Preispitajte njegovo ponašanje, njegovu vjernost vlastitom duhovnom učitelju, i kao se odnosi prema drugima ( učenicima, osobama jednakima prema njemu i osobama starijima od njega). Ipak dok provodite to raspitivanje, pripazite na etiketu. Nećemo vidjeti pravilno ako ne gledamo sa duhom poniznosti. Nemojte pokušati izazvati perspektivnog gurua. Služite i promatrajte. Ne bih to trebao govoriti, ali ne bi trebalo pitati perspektivnog gurua da li je on prosvijetljen. Čak i ako je, neće priznati. Nijedan pravi Vaisnava ne slavi svoja vlastita postignuća (zna da bi onda sve njegove dobre kvalitete otišle od njega). Pravi bhakte su ponizni, iskreni i skromni. Svjetovni ljudi imaju tendenciju da se hvale svojim postignućima, ali duhovni ljudi imaju tendenciju da ih sakrivaju. Bhakte žele potisnuti ego, a ne raspirivati ga sa ponosom i pretvoriti ga u požar.

Nakon što smo izabrali duhovnog učitelja možemo ga pitati da nas prihvati. Prije nego što napravimo taj zahtjev, mi bi trebali prihvatiti njega. To znači da naš izbor ne bi trebao biti provizoran. Odnos sa guruom je jako dubok, a ne samo formalan.

Dio 2

Prihvatiti odgovornost da odgovorimo

Odnos je dvosmjerna ulica. Da bi ušli u odnos sa nekime, moramo imati sposobnost da odgovaramo toj osobi. U odnosu guru-učenik naša je odgovornost da  ne samo da slušamo guruova učenja i upustva nego da ih inteligentno primijenimo. Najbolji odgovorio koji možemo dati zauzvrat našem učitelju za njegovu milost prema nama je da održavamo dobru duhovnu praksu i uzdižemo živote drugih ljudi sa učenjima koji smo mi primili. Imamo sposobnost ponuditi naše materijalne mogućnosti i vrijeme, i oni su zasigurno korisni, ali ako zapustimo provoditi njegova učenja onda mu ne dajemo ono što najviše želi. Srila Prabhupada je često zanemarivao materijalne ponude učenika koji više nisu prakticirali duhovni život. Duhovni učitelj nije zainteresiran za naše materijalne darove već za našu sposobnosti da  povežemo i slijedimo njegovu mudrost.

Što ako primijetimo nedostatke u našem duhovnome učitelju?

Kada primijetite nešto što je naizgled krivo na duhovnom učitelju, nemojte ga gnjevno kritizirati. Greške koje vidimo u drugima su  najčešće greške koje mi posjedujemo. Ljudska je psihologija da drugima pripisuje naše vlastite motive i shvaćanja. Kada se bavimo s osobama koje su duhovno naprednije od nas, naše su pretpostavke skoro uvijek krive. Stoga, s poštovanjem pogledajte ponovo. Jako je često da krivo shvatimo motive duhovnog učitelja kada nas on ispravlja. Sjetite se Genghis khana koji je odrubio glavu svome omiljenom sokolu jer je krivo shvatio zašto sokol stalno odguruje od njega njegovu posudu za vodu? Tak je kasnije shvatio da je voda bila otrovana, i da ga je sokol pokušavao zaštiti.

Duhovni učitelj vidi više nego mi; on obično djeluje na temelju informacija koje su nedostupne nama. Stoga bi trebali biti pažljivi i paziti da ga ne kritiziramo odmah. U ovome dobu je lagano naći nedostatke u svakome.

S druge strane, ne može se poreći da su neki učitelji podlegli materijalnim iskušenjima i utjecajima. Lista učitelja koji su razočarali svoje učenike nažalost je duža nego što bi netko želio ili mogao očekivati.

I zato ne mogu dovoljno naglasiti koliko je važno izabrati svog učitelja sa pažnjom. I prije nego što osoba može zapravo slijediti određenog učitelja, osoba mora biti totalno uvjerena u njegovu vjerodostojnost. Molite se Krsni za vodstvo. Onda upoznajte svoga perspektivnog duhovnog učitelja tako da ga možete vidjeti i njegove motive sa ljubavlju, radije nego kroz materijalnu analizu.

Traženje vodstva nasuprot traženja pažnje

Bolje je da izgradimo odnos sa duhovnim učiteljem temeljen na realističnima očekivanjima. U Srimad-Bhagavatamu (3.25.20) Srila Prabhupada govori o rezultatima druženja sa pravim sadhuom (svetom osobom, guruom) i što je najvjerojatnije da će nas on naučiti: “Privrženost bhakti je privrženost  službi prema Gospodinu, jer ako se osoba druži sa sadhuom, rezultat će biti da će ga sadhu naučiti kao da postane bhakta, obožavatelj i iskreni Gospodinov sluga. To su darovi sadhua. Ako se želimo družiti sa sadhuom, ne možemo očekivati da nam on da upustva kao možemo poboljšati svoj materijalni položaj, već će nam on dati upustva kao možemo presjeći čvor  kontaminacije materijalne vezanosti, i kako da se uzdignemo u devocijskoj službi. To je rezultat druženja sa sadhuom.”

Čak i kada težimo da primimo darove sadhua, suočavamo se sa dvije velike potrebe ljudskog bića: da voli i bude voljen. Ponekad osjećamo snažnu potrebu da budemo voljeni u našem odnosu sa duhovnim učiteljem. tj. mi jednostavno želimo da nas on voli, i može biti bolno za nas kad shvatimo da nam on ne pruža pažnju koja bi nama dokazala da smo mi posebni za njega. Potreba da do dobijemo pažnju ponekad je temeljena na emocionalnoj nesigurnosti, i stoga se prelagano osjećamo odbačeni kada nas duhovni učitelj ne primjećuje stalno. U takvim okolnostima, ljubav koja osjećamo za duhovnog učitelja može postati manipulativna; napravit ćemo bilo što je potrebno a osvojimo njegovu pažnju.

Istovremeno nismo napravljeni od kamenja. Normalno – čak i poželjno – da osjećamo emocije u odnosu prema guru. Možda je naš duhovni učitelj bio odsutan i zbilja nam je nedostajao. Normalno žudimo za tome da se družimo sa njime kada se on vrati. Možemo se naći da žudimo za nekim slatkim trenutkom kada nas nauči nešto osobno ili jednostavno nam daje svoje društvo svjesno Krsne.

Ipak bi se trebali sjećati da je naš odnos sa duhovnim učiteljem namijenjen da na nas  prenese duhovnu energiju i da prerežu našu materijalnu iluziju. Zato što smo slabi, ponekad otkrivamo da mi izražavamo ne baš duhovne osjećaje kada prilazimo guruu, i da ne možemo vidjeti i osjećati svu njegovu milostivost u odnosu prema nama, posebno kada izabere da ne daje te osobne instrukcije ili slatke momente njegovog društva. Ali Krsna nas je stavio u obitelj našeg duhovnog učitelja sa razlogom, a to je da nas uvježba da napustimo ovaj svijet zabuna i vratimo se našem vječnom domu.

Djelovati sa tim shvaćanjem naše svrhe zahtjeva duboku osviještenost što je zapravo bitno. Ta osviještenost se pojavljuje onoga trena kada postanemo željni savršenstva kojega još nismo dostigli. Prihvaćamo duhovnog učitelja da možemo naučiti kao da prakticiramo vječna Gospodinova učenja. Ne prihvaćamo duhovnog učitelja da zadovoljimo naš ego, već da uništimo sebičnost i neznanje. Stoga nije posao duhovnog učitelja da zadovolji naše emocionalne potrebe, već da nas vodi na put pune svjesnosti Krsne.

Vrlo je važno za učenike da razlikuju između njihove potrebu za emocionalnom sigurnošću i njihove duhovne potrebe da napreduju na duhovnom putu. Pažnja za kojim žudi ljudsko biće može biti ispunjena kroz  dobre odnose  sa prijateljima i drugim osobama jednakim nama.

Duhovni učitelj ne može biti sve što želimo da naši odnosi budu u ovome svijetu: savršena majka, otac, prijatelj, muž, savjetnik, pratitelj, ljubavnik i tako dalje. Obično imamo puno prijatelja i rodbine koji ispunjavaju te uloge. Iako guru definitivno ima roditeljsku ulogu, jasno je da je on naš duhovni učitelj i nikad nije nadomjestak našeg svjetovnog oca (koji možda je a možda nije pazio na nas materijalno dok smo odrastali).

Pišem o ovoj delikatnoj temi jer sam često iskusio kako učenici pokušavaju prebaciti svoje potrebe za različite odnose na svoga duhovnoga učitelja, samo da bi razotkrili obično sa razočaranjem, da je njihov guru osoba, koja se nije mogla pretvoriti u ono što su oni očekivali od njega.

Njegova pažnja i vodstvo se daju na drugačijem nivou i posjeduju drugačije oblike i pravila. Najjednostavnije rečeno trebamo paziti da se naš odnos temelji na uhu, ne oku. Njegove instrukcije su te koje nas vode, oblikuju i uzdižu, a ne vidljivi znakovi pažnje poput osmjeha, zagrljaja i darova.

Među učenicima, uvijek će biti onih koje rade i služe direktno sa duhovnim učiteljem, i koji često imaju njegovo društvo, i “tihi radnici” koje ne služe direktno u prisutnosti duhovnog učitelja, ali ga ipak služe. Obadva su podjednako dragi duhovnom učitelju. Zapravo, često se pokazalo da tihi radnici, koji naizgled nemaju osobnog dodira i brige od strane duhovnog učitelja, su mu čak i draži. To je zato što je odnos guru-učenik duhovan po prirodi; Krsna zna što učenik radi i On obavještava gurua o tome na svoj vlastiti transcendentalan način. Stoga odnos nije ograničen vremenom i prostorom, ili potrebom za fizičkoj prisutnosti.

Drugo razočaranje koje se pojavljuje u odnosu guru-učenik je kad guru ispravlja učenika. Učenik koji teško radi može se pitati : “ Zašto moj duhovni učitelj pronalazi samo greške u onome što radim? Zar on ne vidi koliko brinem o mome duhovnom životu i mojoj službi?” Ali kada nam učitelj ukazuje naše pogreške, možemo se osjećati ushićeno zato što duhovni učitelj brine o nama dovoljno da  nas ispravlja. Dobri učenici primaju sa radošću guruov savjet i ispravke.

Jedno jutro, za vrijeme šetnje na Juhu plaži, Giraraja Swami se osjećao jako loše zato što ga je Srila Prabhupada  kritizirao: Stoga je naćulio uši kada je čuo da Srila Prabhupada govori Sanskritski stih u kojem govori o dvije stvari: anatha i sanatha. Natha znači “Gospodar”, tako da a-natha znači “bez gospodara” a sa-ntha znači “ sa gospodarom”. Srila Prabhuapada je onda rekao da je cijeli smisao života da postaneš sanatha. Toga jutra, mnogo ljudi su šetali svoje pse. Prabhupada je pokazao na debelog i zdravog gospodina sa jednako debelim i zdravim psom. Gospodin je hodao žustro i neuznemireno sa psom na povodcu i pas je jednako tako hodao žustro i neuznemireno pored svoga gospodara. Prabhupada je komentirao da svaki pas želi dobroga gospodara. Ako pas ima dobroga gospodara, pas je sretan.; on zna da će ga gospodar održavati i zaštiti, i stoga ne osjeća nikakvu uznemirenost. Ali ulični pas;  -  “Jadnik nema gospodara, stoga uvijek pati.”

Giriraja Swami se sjeća: “Srila Prabhupada je prestao hodati i zabio je čvrsto svoj štap u pijesak. Iako sam stajao iza mnogih bhakta, s očima punim ljubavi i samilosti, pogledao je u moje oči. “Stoga trebamo biti sanatha, zaštićeni a ne anatha, napuštena sirotani. Trebali bi imati svoga gospodara i biti posvećeni samo i posebno njemu. Onda ćemo se osjećati puni povjerenja u njegovu zaštitu, i uvijek biti sretni.”

Gospodar može preusmjeriti napore učenika - ponekad i s malo oštrine – ali on je zaštitnik učenika i uvijek će zaštitit njega ili nju od zbunjujuće moći vanjske materijalne prirode.

Dio 3

Biti revnostan i iskren

U Prema-Vilasi Nityananda Dasa izjavljuje da  iskreni učenik treba željno čekati kada će duhovni učitelj njemu udijeliti milost. Pogledajte ovo: “ Duhovni učitelj pokazuje milost učeniku kada vidi da je on jako čezne za time. Jako malo ljudi to shvaća.(tekst 108)”

“ Guru daje upustva učeniku prema odlukama učenikovoga srca. Ako učenik nije kvalificiran, milost se neće pojaviti.(tekst 108)

“O Narottama! Molim te slušaj ovu drevnu mudrost. To je razlog zbog kojega se Krsnina milost neće pojaviti (u pojedinom učeniku).”(tekst 110)

Duhovni učitelj je naš najbolji prijatelj, i u našem je interesu da govorimo i djelujemo iskreno prema Njemu. Neki učenici su dvolični u odnosu prema duhovnom učitelju. Kada su u njegovom prisustvu ponašaju se dobro, s namjerom da ga impresioniraju i dobiju njegovu naklonost, ali kada ga nema, zanemaruju njegova učenja i ponašaju se kontradiktorno. Koga takvi učenici pokušavaju prevariti? Guru lagano može razotkriti učenikovo stanje uma. Njega interesira što se događa unutar učenika i može vidjeti kroz izvanjsko ponašanje. Bolje je da živimo životom iskrenosti i da pozovemo duhovnog učitelja da bude uz nas kako prolazimo kroz život, često mu se obraćajući za savjet i gledati ga kao primjer. Jednako je važno da budemo iskreni oko područja gdje se trebamo popraviti. Od pretvaranja nema dobrobiti. Bolje da budemo iskreni sami sebi o samome sebi, jer realistična ili iskrena samo-procjena je jaka polazna točka za duhovni život.

Za vrijeme japa-retrata zamolim učesnike da se podjele u parove po dva, i onda tamo mogu dobiti procjenu kakva je njihova japa od partnera. Često kažem bhaktama čija je japa “na procjeni” da ne mantraju svoje “najbolje” krugove, nego da mantraju kako mantraju svaki dan, tako da ih partner može ispraviti. Na taj način mogu izvući maksimalnu korist od iskustva.

Slično tome, trebali  bi biti onakvi kakvo jesmo u prisustvu duhovnog učitelja. Iako smatram da nije potrebno razotkriti sve svoje slabosti kada sretnemo gurua, potrebno je biti, iskren, otvoren i skroman s njime tako da nam on može pomoći. Ponekad kažemo da se  pred guruom  predstavljamo u najboljem svijetlu iz poštovanja prema njemu. Ali razmislimo malo o tome što znači poštovanje. Neki učenici pomiješaju poštovanje sa strahom, i postanu jako stidljivi, ili se boje govoriti ili da ne naprave neku grešku pred guruom. Ali nema potrebe za emocionalnom paralizom. Ironično je da je takva paraliza češće uzrokovan sebičnim umom koji pokušava izbjeći da ispadne budala pred duhovnim učiteljem, a ne iz stvarnog poštovanja. Postoji Njemačka izreka: “ bolje je biti budala 5 minuta, nego ostati budala cijeli život.”

Sa druge strane, ne bi trebali biti toliko “svoji” da tretiramo gurua kao najobičnijeg “kompića” . Za odnos je potrebna ravnoteža. Ako imao pravilnu motivaciju i skroman nastup kada smo u blizini duhovnog učitelja nema potreba da se pretvaramo nešto što nismo. Nemojte mu se bojati priznati svoje teškoće i slabosti. Umjesto toga, budite željni da se popravite, dok iskreno tržite njegov savjet.

Nalaženje mjesta u našem životu za našeg Duhovnog učitelja

Kad god pozovemo gosta da ostane kod nas, moramo biti sigurno da možemo mu osigurati sve njegove potrebe. Zamislite da pozovete nekoga i ne date mi jesti ili mu ne date neko mjesto da spava ili se opere. Vaš gost bi sigurno vrlo skratio posjetu i otišao dalje. Iako ovaj primjer ne može objasniti sve što se događa kada ne damo guruu dovoljno mjesta u našem životu, to objašnjava poantu; Ako pozovete nekoga u svoj život morate mu pružiti par njemu potrebnih stvari.

Što možemo pružiti našem duhovnom učitelju da on ostane sa nama? Možemo mu pružiti našu želju i volju da napredujemo pod njegovim vodstvom na putu nazad Bogu. Sve druge potrebe će se posložiti kroz tu jednu; naša želja da napredujemo na putu od točke na kojoj trenutno stojimo. Jednom kada smo razvili tu želju prirodno ćemo slijediti njegove instrukcije, održavati odnose sa bhaktama, i izvršavati naše duhovne prakse sa iskrenim naporom. I to je sve što je potrebno.

Zaključak

Sada smo došli na kraj ovog teksta. Iskreno se nadam da sam vam da o uvida u dinamiku dobrog i funkcionalnog odnosa guru-učenik. Očigledno, ove poante su samo oznake na putu; mogu nam pomoći da putujemo, ali ne mogu zamijeniti samo putovanje. Kako se naše shvaćanje svjesnosti Krsne produbljava, osjećati ćemo se bliže našim duhovnim učiteljima, i približit ćemo se njihovom raspoloženju. Kada počnemo zbilja upijati raspoloženje duhovnoga učitelja, iznenada  postaje moguć divan odnos od srca do srca između gurua i učenika, i učenik će osjećati kako to je inspiracije i vodstva sa ljubavlju teče u njegovo ili njeno biće. Možemo znati da kad učenikovo raspoloženje postane isto kao i guruovo, da je  onda zapravo učenik susreo gurua po prvi put. I od tada se pravo bogatstvo odnosa guru-učenik počinje razvijati.

 Želim vam sve najbolje i mnogo duhovne snage
Sacinandana Swami